Sačuvani kurbanski rogovi - između časti i bogobojaznosti
Odgovornu osobu prepoznajemo po dosljednom izvršavanju preuzetih obaveza. Uradit će sve što može da obavezu izvrši u skladu s protokolom, a nerijetko će učiniti i nešto što ne mora, samo zato da bi krajnji rezultat bio potpuniji.
Vjerskim se obavezama pristupa sa posebnom odgovornošću - valja zadovoljiti zadanu formu, ali i razumjeti suštinu propisane obaveze, tu njenu odgojnu dimenziju.
Tako se muslimani iz godine u godinu, u danima Kurban-bajrama podsjećaju na čvrstu vjeru i spremnost na žrtvu Ibrahima a.s. i njegovog sina Ismaila a.s., te tokom žrtvovanja vlastitog kurbana iskazuju zahvalnost Gospodaru na svemu što imaju.
Forma klanja kurbana ima sastavne elemente kojih se valja pridržavati: od nijeta i pravilnog položaja kurbana prilikom klanja, preko ekološki osviještenog zakopavanja viška dijelova, do pravične distribucije tri dijela kurbanskog mesa.
Postoje kurbanski običaji koji ne pripadaju pomenutoj skupini obaveznih aktivnosti, ali koji izdvajaju domaćina i njegov odnos spram ibadeta.
Jedan od najvidljivijih je postavljanje kurbanskih rogova na neki od pomoćnih objekata u dvorištu pored kuće.
Domaćin se, dakle, iz godine u godinu mora potruditi da si obezbijedi ovna sa rogovima, jer takozvani šukavi ovan neće ostaviti ovako vidljiv trag.
O ovoj praksi razgovarali smo s Nijazom Rotićem iz džemata Rijeka, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Olovo, domaćinom u čijoj je praksi klanja kurbana već godinama prisutan i ovaj oblik čuvanja rogova.
On, prije svega, ističe sliku ovna opisanog u kazivanju o Ibrahimu a.s.
- Ovan Ibrahima pejgambera je bio rogat, pa trudim se da bude i moj - kaže Rotić.
U razgovoru sa drugim domaćinima koji trguju kurbanima saznali smo da prilikom prodaje i kupovine kurbana, rogati ovnovi nerijetko imaju upadljivo veću cijenu. Prosto kazano, ovan sa rogovima može biti skuplji od ovna bez rogova jednake težine. Ovakav oblik časti se, dakle, ponekad i materijalno više vrednuje.
Nakon uspostavljanja poveznice s Ibrahimom a.s., naš sagovornik naglašava i nasljednu dimenziju ovog običaja.
- Mogu kazati da ovo radim i zato što su to radili svi koje pamtim među mojim prethodnicima. Ako se nečega sjećam iz djetinjstva vezanog za klanje kurbana, sjećam se zakačenih rogova. Bit će mi drago ako se djeca iz komšiluka nekad u budućnosti budu sjećala rogova sa moje šupe - kaže Nijaz.
Zakačeni rogovi mogu posvjedočiti i tome koliko godina domaćin samostalno vodi svoje domaćinstvo.
- Kad se čovjek oženi i zasnuje porodicu, klanje kurbana je jedna od obaveza koje on preuzima na sebe. Kad pogledam u zakačene rogove znam koliko godina unazad koljem kurban i koliko se godina mogu zvati glavom kuće - pojašnjava on.
Kako kaže, jedan od razloga je i namjera da se kurbanu da posebno poštovanje, te ga se izdvoji od životinja zaklanih tokom ostatka godine.
- Domaćini na selu više puta godišnje zakolju neku životinju. Meso se pojede i to je to. Osim nekog sjećanja ne ostaje nikakav drugi trag. Kurban zaslužuje da ga se sjeća, a svako će se sjetiti kad vidi ove rogove - veli ovaj vrijedni džematlija.
Na kraju dodaje i poseban osjećaj obzira koji mu ne dozvoljava da kurbanske rogove odvoji i zakopa sa ostalim dijelovima koji se ne koriste.
- Rogove ne mogu pod zemlju, oni su bili na glavi mog kurbana - poručio je Rotić.
Izvan ovog razgovora, rasprostranjeno mišljenje među vjernicima je i da kurbanski rogovi čuvaju kuću i dvorište od onoga što bi im naštetilo. Ovakvo shvatanje je u bliskoj vezi s izvornim teološkim učenjem da se žrtvovanjem kurbana istovremeno uči dova Gospodaru da porodica i imetak domaćina budu zaštićeni. Ovo svakako možemo percipirati i kao jednu praktičnu, narodnu interpretaciju svega što kurban kao ibadet nosi sa sobom.
Na koncu, teško bismo mogli precizno tvrditi koji je između svih navedenih dominantan razlog, ali svakako možemo zaključiti kako je ovaj običaj smješten između poštovanja kurbanske žrtve, težnje za samopoštovanjem i bogobojaznosti.
(Nedim Gondžić/Preporod.info)
