Hafiz Maid Ibrahimović: Hoće li džamije biti zbog nāma ili zbog nas?
Piše: Hafiz Maid Ibrahimović
Džamija imaju nezamjenjivu ulogu u životu svakog vjernika. Čovjeku je teško živjeti u mjestu u kojem nema džamija ili mesdžid.
Džamija je rasadnik znanja, svjetionik vjere, mjesto mekteba, hifza, druženja, obavljanja obreda, ustvari, mjesto gdje se moralno podiže, izgrađuje i odgaja čovjek sa svim pozitivnim vrijednostima. Prva džamija je utemeljena lično od Poslanika s.a.v.s u Kuba’u.
Džamija u djetinstvu je nezaboravni dio životu u koju se odlazilo i učilo o vrijednostima svoje vjere. Ona je duboko urezana u srce i dušu. Džamija se ne može napustiti i ostaviti zaboravu koji će izbrisati njenu arhivu pohranjenu u nama samima. One su svjedoci našega bivstvovanja na dunjaluku i naše čvrste veze sa našim Stvoriteljem.
Džamijski prostor je bitan dio života muslimana u kojem se okupljaju i klanjaju pet puta dnevno namaze. Džamija se obično naziva "Allahova kuća", jer u njoj imate posebnu neraskidivu vezu sa svojim Gospodarom kojem se molite i upućujete svoje dove.
Allah, dž.š., nam veli: "Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu." (Et-Tevbe, 18)
Izgradnju, održavanje džamija i njihovo ispunjavanje ibadetom zaslužuje samo onaj koji vjeruje u Allaha Jedinog i sudruga Mu ni u čemu ne pridružuje, i ko u Sudnji dan vjeruje, namaz klanja, zekat daje, samo se Allaha boji. Za njih se može nadati da će ih Milostivi Allah uputiti na pravi put, a kad je riječ o višebošcima, oni su posve daleko od toga.
Naš Poslanik, s.a.v.s., nas je podsticao da idemo u džemat na zajedničko klanjanje namaza u kojem bi osjetili posebnu slast, a s druge strane bi osiguravali sebi mjesto u vječnom prebivalištu u kojem će uživati vjernici, a to je Džennet. Poslanik, s.a.v.s., nam poručuje: "Kad god neko ode u džamiju - jutrom ili naveče - Allah mu pripremi mjesto u Džennetu, koliko god puta ode ujutro i naveče." (Buhari i Muslim)
Posebna je vrijednost odlaska u džamiju.
Vjernik je u stalnom traganju za većim stepenom pokornosti svome Gospodaru, a prva stepenica na tom putu traganja jeste vezanje srca za džamiju/mesdžid, jer u njima osjeća slast, Allahovu milost i blizinu.
U njima osjeća prostranstvo srca, čistoću duše i on ne želi da ostane bez džamije koju nosi u srcu i osjeća povezanost sa istom.
Vjernici osjećaju da se što prije vrate izvoru sa kojeg piju vrijednosti koje ne mogu naći na drugom mjestu.
Vjernici su od vremena poslanstva pa do danas, redovno posjećivali džamije, a često ih ni teška bolest, ni tromost, ni starost, ni sljepoća, ni gluhoća, ni gubitak udova, nije sprečavala da svakodnevno odlaze u Allahove kuće i potpuno se utope uživajući u blagodatima koje one nude.
U džamiji/mesdžidu se opskrbljujemo za ahiret, jačamo svoj iman i jekin, za njih vežemo svoja srca.
U trenutku kada se džamije ponovo vraćaju u svoju funkciju postavimo sebi pitanje: Hoće li one biti samo zbog nāma ili zbog nas koji će ih posjećivati?
(Preporod.info)
