Na prvu vjeruj i odmah šeruj

Piše: Edin Mezit

"Skoro svaka vijest koja se napiše u formi prave vijesti, koliko god da djeluje sumanuto, apsurdno, neko će u nju povjerovati". Izjavio je ovo, govoreći o stvaranju lažnih vijesti, Marko Dražić, jedan od urednika satiričnog portala Njuz.net, vjerovatno najpopularnijeg takvog medija u regionu.

Ova njegova rečenica, izgovorena u emisiji "Hešteg", emitiranoj nedavno na Al Jazeera Balkans, na adekvatan način je definirala fenomen "fake news" ili lažnih vijesti koji, bez sumnje, izrasta u sve ozbiljniji problem medijskog prostora današnjice. Njegovi efekti naročito se jasno mogu primijetiti proteklih dana, kada je skoro cijeli svijet, zbog pandemije virusa korone, još izraženije nego inače, zaronjen u virtuelni svijet interneta i društvenih mreža.

Lažne vijesti je lahko proizvesti, a za nekoliko minuta mogu postati globalne priče.

Nekad je riječ o bezopasnim šalama i jednostavnim razbibrigama, ali ponekad je njihova poruka kao i njihov izvor mnogo maligniji. Ipak, ono što je istraživačima ovog fenomena posebno zanimljivo jeste brzina kojom milioni ljudi, bez ikakve zadrške i provjeravanja, prihvataju kao tačne, ponekad očito neistinite i besmislene, medijske sadržaje.

Iako su u zadnjih nekoliko dana na internetu bez premca najpopularnije lažne vijesti o pandemiji virusa korone, bilo da se radi o navodnim lijekovima protiv COVID-a 19, ili o najrazličitijim efektima 5G mreže, autoru ovog članka naročito je zapeo za oko jedan zanimljiv primjer iz Mostara.

Radi se o informaciji koju je nedavno aktuelizirao jedan korisnik društvenih mreža, mada ju je još prošle godine na facebooku podijelio izrevoltirani stanovnik grada na Neretvi, koji je bio razočaran asfaltiranjem ulice čija je površina već decenijama bila pokrivena granitnim kockama.

Kako bi što efektnije ukazao na ovaj problem, on je objavio izmišljenu vijest pod naslovom "Konačno, na veliku radost turista: Stari most dobija asfalt", koju je popratio montiranom fotografijom na kojoj se vide radnici kako asfaltiraju Stari most.

Nije trebalo dugo da se "vijest" proširi internetom i da krenu žestoke kritike čitalaca na račun bezobzirne vlasti koja je spremna asfaltirati čak i dragulj osmanske arhitekture kakav je Stari most. Bilo je, naravno, s druge strane, i onih koji su podržali ideju tvrdeći da je vijest pozitivna "jer je Stari most bio opasan za hodanje, i da će sada biti mnogo lakše".

Iako je na jednoj mostarskoj Facebook stranici uskoro objavljeno o čemu se radi, odnosno da je vijest lažna, kao izvanredan primjer nerazumijevanja sadržaja, ispod pomenute objave može se vidjeti samo jedan komentar u kome korisnica izjavljuje, "Kakav asfalt, katastrofa".

Kao znakovit detalj za temu o kojoj govorimo, iako možda ne potpada pod kategoriju klasičnih fake news, može nam poslužiti i jedan primjer, iz konteksta izvučenog i pogrešno shvaćenog, video zapisa. Riječ je, naime, o videu snimljenom 2013. godine na mostarskoj promociji knjige "Mjesec iznad Splita", hrvatskog novinara i književnika antifašističkih, ljevičarskih stavova, Predraga Lucića, na kojem je on parodirao pjesmu "Ići mići brodići" splitskog benda "Stivideni".

Lucić je tekstom svoje pjesme "Ići mići Ahmići" na sebi svojstven satirični način naglasio monstruoznost užasnog zločina HVO-a nad Bošnjacima Ahmića.

Iako su se, do određene mjere, i mogli razumjeti prigovori da je takav način skretanja pažnje na najveći masakr počinjen od strane HVO-a u proteklom ratu možda neprimjeren, ipak je poznavaoce Lucićevih nazora poprilično šokirao nivo nerazumijevanja poente njegove pjesme od strane mnogih korisnika društvenih mreža koji su njegove stihove shvatili bukvalno, tj. u potpunosti suprotno od željenog značenja i požurili da ga okarakteriziraju kao "užasnu osobu, fašistu, bolesnog mrzitelja kojeg treba pronaći i obračunati se s njim"” itd. I pored toga što je u međuvremenu objavljen čitav niz tekstova koji su skrenuli pažnju na nerazumijevanje Lucićeve namjere, prije par mjeseci se ponovo pokrenuo talas dijeljenja ovog videa sa sličnim, izrazito negativnim komentarima.

Ovakvi i slični primjeri prihvatanja, komentiranja i dijeljenja lažnih vijesti te nerazumijevanja prezentiranih sadržaja postali su oubičajena pojava. Svaki imalo ozbiljniji korisnik društvenih mreža može vidjeti da veliki broj ljudi prihvata informacije bez ikakvog provjeravanja i odnosi se prema njima po principu "na prvu vjeruj i samo šeruj".

Naravno, može se desiti da i obrazovana i dobro obaviještena osoba podijeli lažnu vijest, uslijed brzine, nepažnje ili povjerenja u osobu ili medij od kojeg je vijest dobijena, ali je tu ipak riječ o rijetkim izuzecima. Također, treba imati na umu da postoje i vijesti koje su, zbog pojedinih istinitih detalja u njima, teško prepoznatljive kao lažne, što olakšava njihovo prihvatanje i dijeljenje.

Kao doprinos barem djelomičnom razumijevanju pomenutih trendova možda je uputno skrenuti pažnju na opservacije savremenog malezijskog mislioca, Dr. S. M. Naquib al-Attasa, koji je u svom bogatom naučnom opusu, između ostalog, u islamskom kontekstu analizirao koncepte nauke, obrazovanja i odgoja.

Govoreći tako o procesima koji su u modernom dobu proizveli ranije nepoznate izazove za islamski svijet, on je, između nekoliko njih, naglasio pojavu javnog obrazovanja popraćenu masovnim medijima i masovnom pismenošću koja je, po njemu, "dovela do toga da su mase dobile pristup klasičnim islamskim tekstovima bez posjedovanja alata i vještina koje bi im omogućile da ih ispravno razumiju".

Drugim riječima, prema dr. Attasu, činjenica da su mase dobile osnovnu pismenost a time i pristup, do tada za njih nedostupnom svijetu znanja (a koji se još više proširio s mogućnošću praćenja programa radija i televizije), nije im mogla pomoći da, bez potrebnih alata, u cijelosti intelektualno obrade i shvate sve aspekte informacija kojima su počeli bivati izloženi.

Alati, odnosno intelektualna oruđa o kojima dr. Attas ovdje govori ključni su, dakle, faktori za razumijevanje, analizu, i kontekstualiziranje dobijenih sadržaja i informacija, a oni se mogu dobiti isključivo kroz kvalitetan obrazovno-odgojni proces, čije je manjkavosti u islamskom svijetu ovaj mislilac također kritizirao. Bez pomenutih alata pojedinci ne mogu razviti sposobnost kritičkog mišljenja niti procijeniti validnost podataka kojima su izloženi.

Dr. Attas je ova zapažanja zapisao prije nego što su Facebook ili Instagram postali dio svakodnevice miliona ljudi širom svijeta i vjerovatno nije mogao ni slutiti koliko će se relevantnost njegovih opservacija povećati s pojavom i enormnim utjecajem rastućeg broja društvenih mreža.

Jednostavnost pristupa svjetskoj mreži informacija te brzina s kojom se one danas kreiraju, dijele i komentiraju bez presedana je u ljudskoj povijesti, a utjecaj ovakvog razvoja događaja tek je od nedavno tema ozbiljnih naučnih istraživanja.

Ono što je, međutim, prilično očito jeste da, uslijed snaženja pomenutog procesa, ova kretanja već danas pronalaze svoj izraz u mnogim društvenim fenomenima, od kontaminiranja izbornih procesa do povećanja popularnosti religijskih fundamentalističkih pokreta, i kao takva će zasigurno, u godinama koje su pred nama, predstavljati jedan od najozbiljnijih društvenih izazova.

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.