Upotreba medija u zaštiti djece i mladih

Medijske preventive (II)

U doba pandemije koronavirusom, medijska pismenost i razvijanje kritičke svijesti kod djecesu izuzetno važni

Piše: Selman Selhanović 

U doba pandemije je potrebno zaštiti djecu i mlade, pošto su najosjetljivija i najranjivija kategorija.

Posebno stoga što su podložna mnogim utjecajima - pozitivnim i negativnim.

Imajući u vidu specifičnost situacije u kojoj su se djeca našla, zatvaranje škola i prinudu njihova dužeg boravka u kućnoj atmosferi, to se u  segmentu zaštite nameće pitanje korištenja medija. U tom smislu, najvažnije je djecu i mlade ni u kom slučaju ne shvatiti kao objekt, nego kao subjekt, koji aktivno učestvuje u izboru medijskog sadržaja.

To je osnova od koje treba poći i na njoj graditi načine pomoći u učenju, kao i ispunjavanju slobodnih aktivnosti. Na taj način će moći promišljati o medijima te stvarati utiske i formirati stavove i vrijednosti. Riječ je o poželjnom modelu korištenja medija koji, ustvari, predstavlja cilj svakog medijskog obrazovanja. Naravno, takvo obrazovanje će najbolje pružiti roditelji i nastavnici. U ovom tekstu ćemo ukazat na neke od potencijala u medijskom obrazovanju.

Međusobno razumijevanje i podrška

Na osnovu saznanja možemo uočiti da djeca i mladi u znatnoj mjeri imaju uvida u značaj i mogućnosti korištenja medija, što je razvidno u njihovom primjećivanju pozitivnih i negativnih strana. Naprimjer, djeca uočavaju da se mediji koriste više za zabavu nego učenje, kao i da se putem medija svijet u bitnome informira. S druge strane, negativnosti se uočavaju u prisutnosti scena nasilja i onoga što šteti porodici i društvu. Djeca to mogu vidjeti, ali se tim i takvim utjecajima sami teško suprotstavljaju. Pitanje je u čemu je problem budući da djeci ne nedostaje znanja o medijima.  

Uz pomoć medija se, međutim, mogu pronaći praktični savjeti i obrazovni materijali vezani za zanimljive teme, razne informacije koje zanimaju djecu i mlade, i sl.

Upoznavajući dijete s načinima pretrage na internetu, možemo vidjeti koje su dječije sklonosti - šta voli a šta ne, šta ga zanima, koja su mu zapažanja o svijetu, itd. Medijima djeca, opet, mogu izraziti svoje potrebe, ideje i misli tekomunicirati s drugima. U tom kontekstu, s pomoću medija, djeca i mladi se mogu društveno izraziti mnogo lakše nego ranije.

Roditelji ih u tome trebaju samo usmjeravati. Dakako, pri tome je nužno uspostaviti uravnoteženo korištenje medija da ne bude nauštrb njihova fizičkog i psihičkog razvoja. Rekli bismo da roditelji u tome mogu biti najbolji primjer. Ako oni već previše često koriste medije, ne družeći se i ne komunicirajući sa djecom, onda će djeca biti prepuštena sama sebi, te više podložna ulici i medijima. Ravnoteža i razumijevanje djece i roditelja su nužni.

Načini korištenja medija

Moramo priznati da se mediji s vremenom sve više i duže koriste na način da nam okupiraju pažnju i smanjuju druženja i razgovore. I to ne samo kod mladih, nego i starijih. Podaci govore da mladi ljudi više od 30 sati sedmično provedu uz tv ili internet, a samo 3,7 sati igrajući se s prijateljima i baveći se sportom.

Vrijeme provedeno tako utječe na razvoj duševnog i fizičkog razvoja. Svemu tome doprinose nove tehnologije koje uspostavljaju veću interaktivnost i korištenje medijskih potencijala. K tome, korištenje medija se uvećava sa godinama starosti. Problem je što u tom korištenju djeca i mladi više pažnje poklanjaju ispunjavanju vlastitihželja negoli dobrobiti i zdravih navika.

Da bi se to spriječilo, važno je da roditelji medije koriste skupa s djecom, što podrazumijeva zajedničko gledanje televizije i filmova, slušanje muzike, i sl.

Ujedno, to je i prilika da se porazgovara s djecom i pomogne im se u lakšem razumijevanju ponuđenog sadržaja. Mlađa djeca i ne razmišljaju o tome ko stoji iza medijskog proizvoda koji konzumiraju. Čak ni tinejdžere to uopće ne zanima. Ne zanima ih ko stoji iza i ko je odlučio napraviti ono što se predstavlja u medijima. Oni to ne vide kao ljudski proizvod i nešto što je stvarno. S kojom namjerom je proizvod sačinjen i s kojim ciljem - za njih je manje bitno. Ne interesira ih ni činjenica da se sadržaji izrađuju mahom zbog komercijalnih razloga i zarade novca. Djeca saznanja o tome mogu dobiti od roditelja i nastavnika.  

Djecu i mlade je potrebno medijski opismeniti tako da se poštuje njihov medijski izbor, zajedno s njima traga za mogućnostima učenja, te potiče na kreiranje njihova medijskog sadržaja. Na taj način, oni će izgrađivati kritičku misao, a na osnovu toga i samostalno prihvaćanje ili odbacivanje medijskog sadržaja. Mediji su od izuzetnog psihološkog značaja u izgradnji identiteta djece i mladih. Stoga mediji ne smiju biti isključivi, a ni same medije ne treba etiketirati kao one koji prenose isključivo negativne stvari.

Ove pojave je potrebno kritizirati, ali je daleko važnije i potrebnije isticati medijsko promicanje edukativnih, pozitivnih i zdravih vrijednosti korisnih po cijelo društvo. Na tim premisama se djeca i mladi osposobljavaju i na tim vrijednostima ostvaruje misaona interakcija s medijskim sadržajima. Sadržaje ne treba ni odveć uljepšavati, nego ih realno i odgovorno prezentirati. Dobrim i pozitivnim utjecajima treba dati više medijskog prostora. Nažalost, mediji danas na djecu djeluju i tako da od njih stvaraju nove potrošače. Potrošačke navike su dio složenije psihološko-društvene mreže, pa ćemo ih ovdje samo spomenuti. 

Pošto djeca i mladi danas žive u specifičnim uslovima izazvanim pandemijom koronavirusa,od izuzetne je važnosti na vrijeme ih informirati o načinima zaštite. Nije dovoljno samo isticati higijenske i zdravstvene mjere predostrožnosti.

Uloga medija u zaštiti od pandemije

Danas je, možda, više nego ikada važno da djeca počnu učiti kako pravilno upotrijebiti "mrežu svih mreža" i to u svrhu izbora provjerenih informacija. Također, treba imati u vidu činjenicu da djeca u korištenju medija imaju olahkotne okolnosti. Otuda je snalaženje u internetskom prostoru te odvajanje realnog od imaginarnog, bitnog od nebitnog, naučnog od nenaučnog od izuzetne važnosti - i za mlade i za starije.

S obzirom na pojavu koronavirusa i obilje informacija, možemo reći da su se i sami epidemiolozi našli u situaciji i dilemi o informacijama koje treba prenijeti te kako ih plasirati.

Stoga je vijesti takve naravi, a u prisustvu djece, nužno svesti na najmanju mjeru. Djecu ne treba informirati tako da ih traumatiziramo događajima i brojem smrtnih slučajeva. Mnogo bolje im je ukazati da zbog izoliranosti porodica ima mogućnosti za dodatno zbližavanje, da je druženje dobra strana situacije te da upotreba tehnologije služi za ostvarivanje socijalne komunikacije.

Kućna izolacija je prilika da se sa djecom otvoreno porazgovara o krizi izazvanoj pandemijom, ali i o općim društvenim izazovima. Vrlo je važno, pri tome, uskladiti vrijeme provedeno na medijima s drugim aktivnostima kao što sučitanje, slušanje muzike ili tjelesne vježbe.

Za ovu priliku, u povodu pojave koronavirusa, izdvajamo neke od savjeta koje stručnjaci preporučuju u komunikaciji sa djecom:

- Pitajte ih što su čuli o trenutačnoj situaciji i odgovorite na sva njihova pitanja;

- Potičite da nazovu djeda i nanu, komšije koji su stariji i usamljeniji. Skrećite im pažnju na solidarnost i nužnost pomaganja drugima;

- Pitajte ih kako se osjećaju, osjećaju li strah, paniku, nemir, ali ih podsjetite ida su strah i zabrinutost normalna stanja;

- Komunicirajte s djecom kako biste stekli njihovo povjerenje. Kada djeca znaju da smo voljni razgovarati, veća je šansa da će nam se i obratiti kada im treba podrška;

- Naglasite djeci da je važno da odgovorno postupamo prema sebi i drugima.

Potreba kritičkog sagledavanja

Nekada su djeca morala sačekati da roditelji pogledaju vijesti na televiziji, kako bi uživala u onome što njih interesira.

Danas djeca imaju vlastite uređaje pa nisu ovako ograničena. Novi vidovi komuniciranja i umreženost medija su doprinijeli većoj povezanosti i društvenoj koheziji.

S pojavom društvenih mreža i internet medija, djeca imaju veću mogućnost slobodnog izražavanja, ali im se u velikom protoku informacija teško odlučiti za one prave. To je problem na koji treba obratiti pažnju. Uostalom, to je i osnovni princip kojim sepotrebno rukovoditi u informiranju i zaštiti ne samo djece, nego i porodice u cjelini.

Svaki obrazovni sistem, a posebno naš, bi u tu svrhu trebao uvesti predmet medijske pismenosti. U određenoj formi i obimu, takav predmet već postoji u nekim zapadnim zemljama. Dok se kod nas ne uvede kao obavezujući, neophodno je djecu upoznati sa pravilnim vrednovanjem pojava i događaja na koje mediji mogu utjecati, i to kontinuirano isticati. Zasada, to je zadatak prvenstveno roditelja koji su, ne treba to zaboraviti, i najbolji medij.

Također, treba imati na umu da djeca nemaju u potpunosti izgrađen produktivan odnos prema medijskim sadržajima, jer ih mahom preuzimaju automatski i bez razmišljanja. Još kad uzmemo u obzir da djeca sve manje čitaju i time smanjuju sposobnost razlikovanja stava i navika, problemi razumijevanja medija se usložnjavaju.

Djeca, osim toga, brzo pretražuju i tipkaju po po ekranima ili mobitelima. U svakom slučaju, djeca brzo mijenjaju sadržaje i interes, uslijed čega im se neminovno smanjuje pažnja, te su površni u pristupu informiranju. Baš ovakvi modeli traže da se izgradi analitično i kritičko promišljanje kod djece i mladih.

Zato je bitno da djeca dođu doznanja o razlikovanju važnog od nevažnog kako bi prepoznali i izabrali ono što je ispravno i najbolje za opće dobro. To su vještine od kojih će u mnogome zavisiti i njihov dalji razvoj u medijskom smislu. 

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.