Zapis u doba korone: Hoće li biti dijaspore?

 Piše: Elvedin Subašić

Nekima je jedini turistički odlazak iz Bosne na Zapad dolazak dijaspore.

Zahvaljujući pričama sunarodnjaka iz dijaspore mnogi u mislima napuste nakratko Bosnu, zamisle taj drukčiji dunjaluk i zaključe to besplatno putovanje pitanjem: "Ali nema niđe k'o u Bosni, je l' de?" Odgovor je po višegodišnjoj tradiciji uvijek isti, naravno na obostrano zadovoljstvo.

U općem iščekivanju kraja pandemije i njenih mogućih dugotrajnijih posljedica ne mogu se osloboditi pitanja: hoće li biti dijaspore ove godine? Da, dijaspora kao kolokvijalni izraz za naše sunarodnjake koji žive van BiH.

Pitam se da li će po prvi put od devedesetih godina pandemija našoj dijaspori odvratiti pažnju od Bosne i Hercegovine?

Prvenstveno zbog svih negativnih zdravstvenih i ekonomskih prognoza koje se poput koronavirusa šire medijima i društvenim mrežama.

Ne ovisi Bosna o dijaspori niti, zaista, ljudi gledaju na te svoje komšije ili rodbinu kao hodajuće bankomate. Štaviše, sve više puca ta veza dijaspore i Bosne zbog straha da neko ne pomisli upravo na to, ali treba biti iskren i kazati da je dijaspora navikla ljude u Bosni da joj se raduju jer se ožive mnogi dijelovi Bosne, a naročito oni koje još uvijek zovemo nakaradnih imenom: povratnički.

Pišući rječnikom ekonomije, mnogi povratnici su preživjeli najteže postratne dane zahvaljujući našoj dijaspori, a određen broj je imao prvo i jedino zaposlenje zahvaljujući građevinskim i drugim planovima naše dijaspore u rodnim gradovima, pa makar oni bili i sezonski.

Naravno, i danas ogroman priliv novca našim građanima dolazi upravo od sunarodnjaka koji zajedno s proljetnim/ljetnim zelenilom doslovno ožive određena mjesta i gradove kada dođu nakratko u "matičnu" zemlju.

Također, u brojnim povratničkim mjestima veličanstvene džamije su velikim dijelom trajno dobro naše dijaspore, a njihov zekat, sadekatu-l-fitr, stipendije, te kurbani kupljeni od povratnika glavni su izvor opstanka manjih džemata, koji su se na neku vrstu blagostanja navikli  zadnjih nekoliko godina zahvaljujući "ramazanskim" odmorima sunarodnjaka iz inozemstva u Bosni i Hercegovini.

P.S. Sretan 11. april, Dan bošnjačke dijaspore. Znam da je i ovaj put prošao nezapaženo, ali barem možemo kazati da je to ove godine zbog korone.

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.