Bauk korona virusa kruži medijskim prostorom

Medijska preventiva (I)

Neprovjerene informacije mogu izazvati nepovjerenje, pa i paniku kod građana te utjecati na širenje pandemije

 Piše: Selman Selhanović

U ratnom periodu smo se morali boriti s propagandom i govorom mržnje koje je plasirao neprijatelj. Današnji kontekst podrazumijeva ''nevidljivog neprijatelja'' te borbu protiv deznformacija i neistina koje je danas iznimno lako plasirati. Mnogo se govori o prevenciji. U medijskom smislu, najbolja prevencija bi bila zaustavljanje širenja dezinformacija te odgovoran i istinit pristup problemu pandemije.

Uloga novinara je, otuda, od izuzetne važnosti. Kao "moralni katalizator" u društvu, prilici su preventivno djelovati i spriječiti negativne posljedice. Rukovodeći se motom da je bolje spriječiti nego liječiti, novinari itekako mogu doprinijeti ozdravljenju društva. Na njima je da uspostave dijagnozu, odnosno ukažu na probleme, te se za smjernice obrate stručnim i relevantnim sagovornicima, umjesto da na svoju ruku rješavaju i odlučuju. Oni su ti koji tek prepoznaju bolest, na liječnicima će biti da provedu proces liječenja, a na društvu da povede brigu o kvalitetu života. U ovom kraćem osvrtu namjera je samo ukazati na moguće aktivnosti novinara i medija.

Važnost informiranja

U pristupu informiranju o pandemiji koronavirusa (COVID- 9), novinarima i javnosti uopće, je važno da se radi o novom virusu povezanom sa porodicom virusa koji uzrokuju teški akutni respiratorni sindrom (SARS) te nekim vrstama prehlade. Reagirajući na ovu pojavu, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je, s obzirom na geografsko širenje virusa, ukazala da se može proširiti na djecu i porodice u bilo kojoj zemlji ili zajednici, te je istakla potrebu prevencije u zaustavljanju prenošenja virusa i zaštite.

U tom cilju, kako bi se izbjegle neželjene posljedice koje bi izazvale dezinformacije, nužno je potražiti valjane, informacije sa izvora. U moru informacija kojima smo svakodnevno izloženi nameće se problem izbora. Potrebno se, između ostalog, informirati kako se ponašati u određenoj situaciji, kako smanjiti rizik od infekcije, o mjerama zaštite prilikom putovanja, kome se obratiti i ko je za šta nadležan, itd.

Upute se uglavnom mogu čuti putem masovnih medija i njih u svakom slučaju treba slijediti. To su preporuke koje daju medicinske ustanove i stručnjaci iz te oblasti. Najćešća pitanja su: kako izbjeći zarazu, šta učiniti ako smo bili u bliskom doticaju sa zaraženom osobom, jesu li hirurške maske adekvatna zaštita protiv virusa, postoji li lijek protiv virusa, koliko će epidemija trajati, koliko je oboljelih, šta se poduzima u zaštiti određenih dobnih struktura građana, koliki je rizik od infekcije virusa putem životinja ili proizvoda životinjskog porijekla uvezenih iz zahvaćenih područja uz još niz drugih koja interesiraju javnost, a o kojima novinari – kao neposredni prenosioci vijesti – trebaju biti informirani. Kako doći do informacija?

Vjerodostojnost informacija

Valjana informacija je, u savremenom kontekstu, najcjenjenija pojava. Kao prenosilac informacije, novinar treba shvatati važnost onoga ko je krajnji korisnik informacije, ali i onoga ko je njen izvor.Tim prije što treba imati na umu da, uporedo s informacijama, postoje i dezinformacije. U našem vremenu informacije se brže šire, a javljaju se i novi izazovi počev od tehnoloških kreiranja, preko mobitela i društvenih mreža, do mijenjanja i dijeljenja raznih sadržaja. U skladu s tim, povećava se i mogućnost širenja dezinformacija.

Novinari trebaju moći prepoznati lažnu i netačnu informaciju. Ne treba težiti senzacionalizmu i traženju ''teorije zavjere'' na globalnom nivou. Novinar, najprije, treba profesionalno obavljati svoje dužnosti i ne širiti negativne i neprovjerene vijesti koje samo mogu uzrokovati nepovjerenje građana u društvu. Štaviše, oni trebaju informirati građane kako da sami prepoznaju i spriječe dezinformacije.

Vrlo je važno na vrijeme prepoznati porijeklo informacije. Prvi korak u provjeravanju sa izvorom informacije jeste pitanje ko ju je prvi objavio te kada je nastala. Naravno, najvažniji je sami izvor koji, ustvari, predstavlja kriteriji istinitosti. Izvori mogu biti dokumenti, snimci (uključujući fotografije, video i audio materijale) te izjave osoba koje su stručne za određenu temu ili su neposredno upoznate sa određenim događajima. Vijest koja ne sadrži provjerene informacije, ne poziva se na izvor ili ukazuje da je on anoniman svakako treba dodatno provjeriti.

Neprovjerene informacije unose nepovjerenje

Vjerodostojnost informacija je došla u posebno iskušenje u vrijeme pandemije virusa korona jer su mediji i društvene mreže preplavljeni neistinama o infekciji i pogrešnim savjetima kako se od nje zaštititi.

U Bosni i Hercegovini je, zbog neodgovornog izvještavanja medija, žena zaražena korona virusom bila izložena prijetnjama na društvenim mrežama.

- Komentari na Fejsbuku su bili da moju mamu treba ubiti zato što je zaražena, da se nije trebala uopšte vraćati u Bosnu i Hercegovinu, zato što je zaražena. Napadali su nas sa svih strana - kazala je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) djevojka čija je majka bila izložena linču na društvenim mrežama, nakon što su mediji otkrili da je zaražena korona virusom.

Ovakvi slučajevi se mogu dešavati i dešavaju se i u mnogim drugim državama diljem svijeta. Radi se o neodgovornom izvještavanju koje može izazvati razne probleme, konflikte i nepovjerenje među građanima čime seširi panika te ugrožavaju bezbjednost i život ljudi. Dezinformacije se, dalje šire preko mejnstrim medija, ali prvenstveno na društvenim mrežama i zatvorenim Viber ili WhatsApp grupama.

Da ne govorimo o primjerima lažnih ljekara i nadriljekara koji savjetuju neprovjerenu zaštitu od ove infekcije ili predlažu lijekove poput bijelog luka, limuna i sode bikarbone, raznih vitamina, i sl. Problem je još veći što se takvi netačni savjeti šalju putem medija koji ih i ne provjeravaju, pa čak i potiču atmosferu nepovjerenja. Nećemo reći da su one svjesno plasirane jer mnogi mediji još uvijek ne znaju mnogo o virusu i načinima zaštite.

To bi trebao biti razlog za dodatan oprez u provjeravanju izvora informacija. I zato je glavna uloga i misija medija vratiti povjerenje u institucije i ljude iz nauke, te ne nasjedati na senzacionalističko informiranje. Doduše, građanima nije potreban ni neutemeljen optimizam. Potrebne su im prave i stručne informacije.

Moramo reći da sve nije ni do novinara i medija. Dosta toga zavisi i od građana koji, što se pokazalo, nisu odviše medijski pismeni. Naime, oni u znatnoj većini svaku informaciju prihvataju zdravo za gotovo bez ikakve provjere. Na polju medijskog opismenjavanja građana je potrebno više uraditi, te time podučiti javnost da analizira, pravi razliku između istinite i lažne informacije, odnosno raditi na razvoju kritičkog mišljenja.

Do čega lažna vijest može dovesti, svjedoci smo kada u medijima osvanu fotografije ispražnjenih polica u prodavnicama, uslijed kojih onda građani potrče u kupovinu svega i svačega.

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.  

 (Preporod.info)