Sedamnaest naznaka o mektepskoj nastavi

 Bez obzira na raznovrsne kurseve za džematlije, mekteb mora biti najvažniji. Iako postoji niz kvalitetnih kurseva i edukativnih programa u džamijama, poput podučavanja sufari džematlija različitih generacija, mekteb je najvažniji oblik edukacije u džematu. Imam može, ukoliko je moguće, realizirati dodatnu edukaciju starijih džematlija i slično, međutim najviše energije treba usmjeriti na mekteb: od dodatnih časova u toku sedmice do osmišljavanja mekteba ili časova za učenike u srednjim školama. Ovo je, također, važno s obzirom da imam na ovaj način gradi džemat, priprema buduće redovne džematlije i kreira mrežu aktivista.

Mekteb je imamu i “magistarski“ i “doktorski“. Neizmjerno je bogatstvo imati sve veći broj imama s magistarskim i doktorskim zvanjem. Međutim, stjecanje titule magistra trebalo bi biti usklađeno s kvalitetom mektepske nastave, ali i drugog imamskog rada. Koja je suštinska korist od zvanja magistra, ako imam ne pridaje dovoljnu pažnju nastavi ili ako džemat nije zadovoljan njegovim odnosom prema drugim obavezama? Većina roditelja ili džematlija smatra imama autoritetom i uzorom prvenstveno zbog rada s djecom i, vjerovatno, drugih imamskih redovnih obaveza. Oni, poput komisije na odbrani radova, ocjenjuju njegovu uspješnost, ali i grade povjerenje u instituciju imama i Islamske zajednice na osnovu primarnih obaveza imama. Naravno, imami se mogu i trebaju dodatno usavršavati u različitim znanstvenim oblastima, ali barem oni koji izaberu islamske nauke mogu, umjesto historiografskih tema i analiza djela ranijih autoriteta, usmjeriti svoje znanstveno interesovanje u pravcu kreiranja najboljeg obrazovnog sistema u džematu ili neke druge sfere vjerskog života. Trenutno sama analiza i klasifikacija dosadašnjih radova bila bi vrijedna kao neki magistarski rad, jer bi Islamska zajednica imala uvid u kojem smjeru ide usavršavanje imama i svršenika islamskih fakulteta, odnosno je li posrijedi preopterećenost teoretskim kompilacijama i deficit aktuelnih i primjenjivih ideja i promišljanja. Također, bilo bi višestruko korisno da Uprava za vjerske poslove kao i Uprava za obrazovanje i nauku svake godine imaju listu prijedloga, važnih tema i problema kojima bi se trebalo baviti u okviru znanstvenih kriterija. Naravno, svako sufinansiranje njihovog rada je opravdano.

Cijeli tekst u printanom izdanju od 1. februara