Maglaj: Priča o vodenici braće Pračić
Ovdje se samljelo na stotine kilograma meljaja, mljelo se žito i pšenica, ali i grah i riža, svašta su ljudi donosili, mljeli da bi se preživjelo – kazuje jedan od braće Pračić po kojima je vodenica dobila im
U dobra stara vremena kada se sporije, ali zdravije i duže živjelo, na rijeci Bosni od Maglaja do Bočinje bilo je devet velikih mlinova i dvadesetak manjih vodenica potočara. Danas je u pogonu jedino vodenica u naselju Jelovica. U vlasništvu je braće Pračić: Mehe, Rame, Muhameda i Sulejmana. Ova složna braća još devedesetih godina na mliništu Pračića sagradiše vodenicu.
Sulejman kaže: - Ova naša, porodična vodenica je kao neka zadužbina, jer je moj otac Smajo imao nijet da je sagradi. Uradili smo to mi, njegovi nasljednici, i ona je ponos porodice Pračić, ali i ovdašnjih mještana.
Bila spas u ratu
Po mnogima ova vodenica na Pračića mliništu mogla bi postati i svojevrsna turistčka atrakcija, jer se ugnijezdila u prekrasnom šumskom krajoliku, gotovo u netaknutoj prirodi. Kada s proljeća sve olista izgleda kao u bajci. Braća Pračić s ponosom ističu da je opravdala svoju svrhu gradnje još u minulom ratu. – Bila je spas za ovdašnji gladni narod. Ovdje se samljelo na stotine kilograma meljaja, mljelo se žito i pšenica, ali i grah i riža, svašta su ljudi donosili, mljeli da bi se preživjelo, - ispričao je Sulejman i dodao da će se okretati mlinsko kolo dok je Pračića i njihovih nasljednika.
Po Sulejmanovom kazivanju na potoku, gdje je današnji mlin, imaju još tri vodenice, ali su njihova vodenička kola stala. Čekaju možda obnovu ako se bude obistinilo obećanje i priča da će država finansijski podržati gradnju ovih objekata. Sulejman Pračić veli kako potok uvijek obiluje vodom. Prisjeća se sa koliko ljubavi i elena krenulo se u gradnju ovdašnje vodenice. Ispričao je u zanosu: - Brižljivo se birala građa, žrvnjevi su kupljeni u Boljaniću, a najstariji brat, sada rahmetli Ramo, napravio je kolo. Svi smo imali svoj dio posla, bratski i složno ga završili i rezultat je bio za svaku pohvalu i divljenje. Kada je huknula voda u badanj i zatutnjalo vodeničko kolo niko nije bio sretniji od nas.
- Slatka je pogača od brašna ispod vodeničkog kamena i ne može biti mlivo slađe i zdravije od ovog, – kaže Sulejman i dodaje kako se narod okreće zdravoj ishrani. Njegov bratić Sabahudin, sin brata Mehe, „mladost i uzdanica Pračića“ veli kako, kada je lijepo vrijeme mušterije vole sjesti ispred vodenice, popiti kahvu i muhabetiti. Uz uzdah Sulejman dodaje: - Sve podsjeća na ono staro dobro vrijeme, kada se nije žurilo i srkletilo k'o danas!
