Zastava i država (Dan zastave)

 Piše: Elvir Musić

Dan državnosti je vrijeme u kojem stajemo pred ogledalo svoga nacionalnoga bića i propitujemo vlastiti odnos prema državi i njenim simbolima među kojima posebno mjesto zauzima zastava. O tome koliko je zastava bitna u snaženju i očuvanju nacionalnog jedinstva govori i podatak da narodi širom svijeta slave Dan zastave.

Albanci, na primjer, obilježavaju Dan zastave koji ih širom svijeta okuplja u nacionalno biće iz kojeg su potekli i čijim dijelom jesu. Turci neizmjerno vole svoju zastavu i putujući tom prostranom državom može se uživati u crvenilu turskog bajraka na koju god stranu da se okrene. Šta je, međutim, zajedničko svim spomenutim državama i narodima i zbog čega s takvom posvećenošću obilježavaju Dan zastave? Zajednička im je brojna dijaspora, a Dan zastave ne obilježavaju da bi ojačali nacionalnu svijest budući da je ionako jaka već da bi je očuvali među svojim sunarodnicima nastanjenim na drugim područjima i istovremeno ojačali emotivne veze s njima. Zašto su nama danas ova saznanja bitna? Između ostalog i zbog toga što imamo mnogobrojnu bošnjačku i bosanskohercegovačku dijasporu, širom svijeta. Prema nekim procjenama, više Bošnjaka živi izvan Bosne i Hercegovine nego na teritoriju ove prelijepe i svakim bogatstvom darovane zemlje. Zbog toga nam je važno da imamo Dan zastave.

Na prvom koraku koji vodi prema proglašenju Dana zastave moramo svesti račune sa samima sobom i vlastitim odnosom prema zastavi, te na malo drugačiji način analizirati zbivanja vezana za zastave prisutne na prostoru BiH. Nužno je odgovoriti i na pitanja šta predstavlja i simbolizira zastava, zašto se za nju gine, zašto na bojnom polju ne smije pasti na zemlju, zašto su bajraktari toliko bitne osobe u odsudnim trenucima bitke za domovinu? I naravno, koja je to zastava za koju bi neko smogao hrabrosti živjeti, vođen mišlju da ne smije izdati one koji su za nju darovali život?

Šta je nama zastava?

Zastava je simbol nacionalnih emocija koje čovjeka čuvaju odanim svojoj domovini, svome topraku. Prvo što se u psihološkim ratovima napada jeste upravo ta emocija, odnosno sama zastava. Zastava se više ne osvaja na bojnom polju nego u glavama onih koji bi je trebali ljubiti kao svetinju, jer simbolizira domovinu. Dobro to znaju oni koji Bošnjake žele odvesti na nacionalnu stranputicu i prepustiti lutanju, a ponekad se čini da to vrlo dobro rade.

Prvo što se u psihološkom ratu usmjerenom protiv zastave događa jeste unošenje konfuznog stanja postavljanjem nekoliko različitih zastava u istu ravan i u istu definiciju, čime se omogućava podjela simboličke vrijednosti i potiče na lutanje između nekoliko različitih simbola iste vrijednosti. Druga etapa donosi atak na kredibilitet tih nekoliko zastava. Prvi atak je izveden na zastavu s ljiljanima. Medijskim pompama je proglašena ratnom te, samim tim, nepoželjnom zastavom. Taj njen status su neki Bošnjaci prihvatili kao teret pa je odbacuju, a neki kao priliku da iskažu vlastiti nacionalni prkos pritom zanemarujući sve ostalo što je ispisano njihovim nacionalnim profilom. Za državnu plavo-žutu zastavu se od početka insistira da je nametnuta i, samim tim, nepoželjna. Neki će reći da nju prihvataju razumom, a ljiljane srcem. Može se čuti i da na sebi nema ništa s čim bi se mogli identificirati. A ima. Zaista ima. Ima trokut koji simbolizira geografski profil BiH. I činjenicu da odražava našu želju da BiH ostane u svojim granicama. I potvrdu da niko nije uspio podijeliti ovu zemlju.

Treća zastava je bajrak Islamske zajednice. Majstori psihološkog rata kontinuirano proturaju tezu da zeleni bajrak simbolizira neko prošlo vrijeme koje je tehnologija pregazila. Sve tri spomenute zastave su simbol ovog naroda i svaka, na svoj način, odražava njegovo unutarnje stanje. Tokom povijesti su unutarnje stanje ovog naroda odražavale i druge zastave, a one su svoje mjesto prepuštale novima koje su, uz naslijeđeno, odražavale i nove želje i težnje bošnjačkog naroda.

Sjenke ljiljanova cvijeta

I zastava s ljiljanima je dobrim dijelom prepustila svoje mjesto državnoj plavo-žutoj zastavi. Pod zastavom s ljiljanima se ginulo s ciljem da Bosna i Hercegovina opstane u svojim granicama i ljiljani nam ne dozvoljavaju da zaboravimo to teško vrijeme koje smo iznijeli na plećima. Plavo-žuta zastava nam ne bi trebala dozvoliti da zaboravimo za koje ideale treba živjeti, truditi se i kako kvalitetno doprinositi jačanju države. Doživljavanjem državne zastave istinski svojom, pored njene simbolike, poštujemo činjenicu da su je usvojila najviša zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine i prihvaćamo kulturu koja državu čini snažnom i naprednom.

Danas je dan kada, između ostalih prerogativa državnosti, slavimo svoju zastavu i njena značenja, svjesni da njen vihor podrazumijeva kontinuitet borbe protiv nasrtaja na cjelovitost i nedjeljivost Bosne i Hercegovine. Osjetimo li u sebi sumnju u ljubav i odanost prema toj zastavi, sjetimo se samo emotivnog naboja koji osjećamo dok pod njom uspjehe ostvaruju naši sportisti, naučnici i privrednici širom svijeta. Sjetimo se trenutka kada je ugledamo istaknutu pred nekom međunarodnom organizacijom ili pak na granici naše domovine kada joj se vraćamo s dalekog puta. Bošnjaci se trebaju okupljati pod ovom zastavom i slaviti njen dan. Dan državnosti, stoga, trebamo slaviti i kao Dan zastave barem dok ne odredimo datum u kojem ćemo zaista slaviti taj naš lijepi simbol.

 Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.