Migrantska kriza: Solidarnost nije filozofsko nego etičko pitanje
Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini ne jenjava.
Nesposobnost UN, Evropske unije, domaćih političara, državnih struktura i međunarodnih organizacija, da se nose sa migrantskom krizom, različiti interesi i nečasne radnje i namjere, proračunata spinovanja i prebacivanja odgovornosti, doveli su do humanitarne katastrofe.
Svakodnevno svjedočimo užasnim i ponižavajućim slikama stanja u kojem se nalaze migranti, od spavanja na betonu, kiši, u napuštenim i razrušenim objektima, pod šatorima, u blizini minskih polja, do scena nasilja i otvorene diskriminacije.
Širenju ksenofobije i rasizma, nažalost, doprinosili su i neetički medijski izvještaji.
Pojedine političke i državne strukture otvoreno odbijaju pružiti pomoć. Bespredmetno je i podsjećati na ksenofobne stavove i teorije zavjere Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i političara koji RS, sa velikim uspjehom, godinama štiti od svake vrste ljudskosti.
Ušutjela se i akademska zajednica, apsolutno iznevjerivši svoje pozvanje korektiva društvenih pojavnosti i izopačenosti.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jasno i nedvosmisleno iznijela svoj stav, pristupivši ovom problemu kao humanitarnom pitanju.
Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović je u "Proglasu vjernicima, ulemi, građanima i državnim organima" upozorio da migranti trebaju našu pomoć i da bi u pružanje pomoći "morale biti uključene sve institucije Bosne i Hercegovine".
"Apelujem na sve da ne politiziraju ovu krizu, da je shvate prije svega kao humanitarnu katastrofu, koja bez sumnje ima i brojne druge implikacije, od sigurnosnih do onih koji se tiču zdravlja ljudi“, naglašava reisu-l-ulema.
Potom je ponovo, u mevludskoj hutbi, podsjetio da su migranti ljudi:
„Pored nas prolaze hiljade ljudi u očaju, goli i bosi, bez krova nad glavom, bez zaštite, gladni i žedni. Prolaze žene i djeca, prepuštena i ostavljena često trgovcima robljem, čija tijela završavaju u kamionskim hladnjačama“, kazao je.
U više navrata Islamska zajednica je preko svojih ustanova pomagala prihvatne centre i humanitarne organizacije, finansijski i u potrepštinama, a u akcije pomoći uključili su se i brojni medžlisi, džemati, udruženja, i pojedinci.
Nema Islamska zajednica legitimitet, resurse i mehanizme, da rješava ili spriječi humanitarnu katastrofu, niti je solidarnost zamjena za sistemsko rješenje, ali je svojim pozivom na humanost i pomoć očajnicima Islamska zajednica barem, jednim dijelom, doprinijela da ne dođe do moralne katastrofe.
U moru podvala, stereotipa, i dezinformacija, naime, ponovo su se pomiješali pojmovi o vrijednosti čovjeka.
Poput šuge na njihovim nogama u javnom prostoru se nametnula ravnodušnost naspram trenutne patnje migranata, ali i svojevrsno razduženje od brige.
Pomoć nevoljniku nije nikakvo filozofsko, nego etičko pitanje.
Ona je rješenje za nas same, jer nas podsjeća da za ispit pred samima sobom i pred drugima nisu potrebna mjerila medija, domaćih i međunarodnih političara, raznih ksenofobnih evropskih i balkanskih grupacija i organizacija, koji u migrantima ne vide ljude nego probleme i neprijatelje. Ili korist.
„Ne pozivam se na našu patnju i pređeni put u prošlosti; to je bila kušnja onima kojima smo mi bili pred očima! Ovi nevoljnici, muhadžiri, žene i djeca, naša su kušnja, naš životni ispit, ispit naše zrelosti u slijeđenju Božijeg puta i staze Njegova vjerovjesnika, a.s.“, naglasio je u mevludskoj hutbi reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.
Nedim Hrbat
