Arapski svijet se može otrgnuti od Zapadne hegemonije i unutrašnjih bolesti

Godine 1994. Nelson Mandela objavio je početak nove ere u Južnoj Africi. Dugina nacija je bila rođena i Južna Afrika je pokrenula važan proces ka pomirenju, stabilnosti i demokratiji. Ovo je trenutak genijalnosti, ne samo zbog nade koja je rođena u srcima ljudi i žena Južne Afrike, već i zato što je nada održana i sačuvana. Historijska promjena desila se u društvu podijeljenom aparthejdom, krvlju i konfliktom. Uprkos problemima koje je imala, današnja Južna Afrika se kreće ka budućnosti ekonomskog prosperiteta i političke stabilnosti. Trg Tahrir 2011. bio je sličan trenutak kada je probuđena nada u srcima i umovima ljudi ovog regiona (Bliskog istoka, op. prevodioca). Svi Arapi osjećali su da su imali šansu osloboditi se tiranije i diktature. Oslobođenje kojem su se ljudi na Tahriru nadali nije bilo samo od mračnog političkog naslijeđa. Tražili su oslobođenje od drugih aspekata svog života i izlaz iz zatvorenih krugova znanja, kulture, tradicije, kao i okončanje sektaštva.

Trg Tahrir postao je arena u kojoj su se okupili muslimani, kršćani, sekularisti, ljevičari, islamisti i nacionalisti slaveći vrijednosti slobode, demokratije i nade u bolju budućnost. Na taj način su Egipćani (a prije njih Tunižani), kao i sve druge arapske nacije, pokazali svijetu ono najbolje od nas. Bilo je tu generacijama, ali do tog trenutka ga ništa nije pokrenulo i obznanilo javnosti. Trg Tahrir oslobodio nas je ružnih uspomena, nepodnošljivog naslijeđa i duboke depresije kroz kojusu nacije Bliskog istoka, islamskog i arapskog svijeta prolazile desetljećima.

Trg Tahrir nije uspio roditi zoru novog dana. Arapski svijet je bio ponovo rođen u momentu nade, inspiracije i genijalnosti. Ali pokazalo se da je to bilo mrtvorođenče i mnogo toga se u nama promijenilo. Ono najbolje u nama postalo je najgore. Ista nacija i isti ljudi koji su slavili vrijednosti, različitost i toleranciju, koji su se udružili kako bi osmislili budućnost u pozitivnom svjetlu, sada su se okrenuli organiziranom nasilju i institucionaliziranoj podjeli. Odabrali su da se radije skoncentriraju na smrt umjesto na život, jednostavno jer nada nije održana i vremenom je ugušena.

Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Preporoda od 15.12.