Kako razumjeti podršku ratnom zločincu?

Kosti muslimana, masovne grobnice, Potočari, slike i zapisi iz logora, Tomašica, prema tome nisu nikakvi dokazi protiv Mladića nego dokazi koji mu idu u prilog.

Mladić je „istinski heroj i patriota“, kaže Milorad Dodik.

„Pozivam vas da ne spuštamo glavu ni pred kim“, rekao je Aleksandar Vučić.

„Kada pogledate sve ove stotine godina koje su dobili Srbi i tome dodate podatak da je Haški sud ukupno za sve zločine nad Srbima do sada izrekao svega 50 godina zatvora, to o ovom sudu dovoljno govori“, kazao je član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić.

Kazao je Ivanić također da ne treba odustati od podrške Mladiću i da mu treba pružiti maksimalnu pomoć u žalbenom postupku.

Podršci ratnom zločincu Ratku Mladiću priključio se i patrijarh srpski Irinej:

„Mi smo znali da će Ratko Mladić biti osuđen i da će sve biti tako i mi, nažalost tu ništa ne možemo da učinimo. Sve se to dešava jer silni svjetski moćnici rade đavolska djela, a mi trpimo posljedice“.

„Osudiše ga, bez dokaza“, kaže prolaznik u Istočnom Sarajevu.

Da se ne lažemo, i Dodik i Vučić i Ivanić i Irinej, kao i fudbalski navijači i prolaznici u Istočnom Sarajevu, Banjaluci, Beogradu ili Trebinju, znaju da je istina to što se Mladiću stavlja na teret i zbog čega je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Ali, šta ako Dodik, Ivanić, Vučić i Irinej, u tome doista ne vide ništa sporno, ništa zbog čega bi Ratko Mladić trebao ostati u zatvoru?

Kako drugačije razumjeti otvorenu i neupitnu podršku dokazanom ratnom zločincu?

Sudske presude se ne donose zarad „budućnosti“, „mira i suživota“ ili vještačkog „pomirenja“, ne donose se ni zarad ukidanja entiteta RS ili reparacije i naplate ratne štete, ne donose se ni zarad „balansa“, nego zbog stravičnih zločina. Žrtve su bitne.

Ratko Mladić, prema presudi Haškog tribunala i na osnovu priloženih dokaza je kriv za genocid, progon i zločin protiv čovječnosti, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumano i prisilno premještanje, terorisanje i kršenje zakona i običaja ratovanja, protivpravne napade na civile, uzimanje talaca.

Zato su poopćavanje i priča o budućnosti, koju iz dana u dan ponavlja Aleksandar Vučić, dodvoravajući se Briselu, ili teorije zavjere patrijarha Irineja, puko licemjerje. Oni, podrškom ratnom zločincu, zapravo dehumaniziraju žrtve, onako kako ih je Ratko Mladić dehumanizirao, prije nego je naredio i započeo njihova ubijanja.  

Prihvatanje činjenica utvrđenih presudama Haškog tribunala, priznavanje istine o genocidu, izražavanje žaljenja za žrtve Mladićevih zločina i genocida i traženje oprosta od žrtava su najefikasniji putevi u budućnost. To je i uslov i osnov za pomirenje. Sve drugo su svirepe i pokvarene laži.

“Ovo je prilika da se svi, a posebno srbijansko društvo i zvaničnici među bosanskim Srbima suoče s prošlošću”, bio je komentar reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazovića nakon presude Ratku Mladiću.

Nažalost, do suočavanja sa prošlošću ni ovoga puta nije došlo. Politički establišment Srbije i bh. entiteta RS samo je još jednom potvrdio svoje pravo lice.

Nedim Hrbat