Miljenko Golub (37), koji je 5. augusta 2017. godine napao Jasminu Kurtu i njenu maloljetnu kćerku iz Ostružnice kod Fojnice, na Opštinskom sudu u Kiseljaku nepravosnažno je osuđen na 6 mjeseci zatvora. Podsjetimo, Miljenko je grubo nasrnuo na njih nakon što je vidio da nose mahramu te uz prijetnje nanio težu povredu lica Jasmini koja je ubrzo hospitalizirana. Advokat iz Sarajeva Admir Đulić, koji je zastupao porodicu Kurta, kazao je: “Riječ je o kazni zatvora u trajanju od šest mjeseci. Navedena osoba se teretila za krivično djelo nasilničko ponašanje u vezi s krivičnim djelom iz mržnje, što je tužilac i potvrdio. Slijedeći korak jeste proces kojim će se tražiti odšteta za žrtvu.“ Riječ je o prvoj presudi u Federaciji za krivično djelo počinjeno iz mržnje prema definiciji Krivičnog zakona FBiH. Također, ova presuda je važna i za brojne Bošnjake i Bošnjakinje koje su bile žrtve ovakvih napada, a počinioci nikada nisu sankcionisani. Upravo u Kiseljaku su se ranije dešavali slični napadi za koje niko nije odgovarao. Također, presuda je važna jer se uzela u obzir činjenica da su žrtve bile meta napada i zbog načina odijevanja, odnosno mahrame. S tim u vezi, kod kvalifikacije krivičnog djela od strane tužliaštva bili su presudni motivi napada koje je iznijela oštećena strana prilikom prvog saslušanja u Policijskoj stanici Kiseljak. Naime, Jasmina je, između ostaloga, tvrdila: „Ja mogu da kažem da ne poznajem muškarca koji nas je napao. Razlog njegovog napada može biti jedino taj što smo ja i Kerima bile pod mahramom, odnosno da mu je smetalo što smo bile vjerski odjevene“. Nastranu što je općinski sud razmatrao mahramu kao element nacionalnog identiteta „jer je oštećena bila odjevena u skladu s islamskim propisima“ kako stoji u tekstu presude, važno je, ipak, da se konačno barem na ovaj način priznaje prisustvo diskriminacije i mržnje prema muslimanki s mahramom u našem društvu, prvenstveno u sredinama gdje su muslimani manjina.

U poslijeratnoj BiH sistematsko ograničavanje bosanskog jezika prisutno je u manjem bh. entitetu RS. U posljednih nekoliko godina dva slučaja otpora prema diskriminaciji su tamo zabilježena. Povratnici- roditelji djece u Konjević-polju kod Srebrenice i u Vrbanjcima kod Kotor-Varoši bojkotovali su nastavu zbog sprečavanja nadležnih da se nacionalna grupa predmeta i bosanski jezik predaje u školama. Nakon četiri godine sudskog procesa, Osnovni sud u Srebrenici je u novembru 2017. godine donio odluku, u korist roditelja po kojoj svoj maternji jezik mogu nazvati bosanskim jezikom. Sud je, kako je istakao S. Selimović za RSE u tekstu “U Srebrenici se govori i bosanski”, obavezao školu da obezbijedi udžbenike za djecu: “Do dana pripreme, zvaničnog odobravanja, štampanja i puštanja u upotrebu adekvatnih nastavnih udžbenika za osnovno obrazovanje na bosanskom jeziku i latiničnom pismu, tužena je dužna da omogući učenicima korištenje zvaničnih udžbenika na bosanskom jeziku za predmete osnovnog obrazovanja iz nastavnog plana i programa Tuzlanskog kantona, Federacije BiH”.

Foto: Xinhua / Chen Bin U posljednjih deset godina u BiH zabilježena je negativna stopa prirodnog priraštaja stanovništva Zašto pada natalitet u BiH? Nakon trenda iseljavanja koji je pogotovo bio izražen sa uspostavom bezviznog režima kada su demografski gubici u posljednjih 20 godina bili oko 700.000 stanovnika, BiH je zadesio novi problem - niska stopa nataliteta. Sociolozi ističu da ovaj problem vezan za depopulaciju ima dalekosežnije i pogubnije posljedice po jednu državu. Uostalom, o ovoj novoj pojavi kada se više umire nego što se rađa stanovnika, prof. dr. Hasan Zolić, iskusni bh. demograf i statističar, ukazuje da se ona prvo javila 2002.godine u našem manjem entitetu (RS), a u Federaciji BiH 2006. godine. Ta odstupanja isprva su bila minimalna, ali od 2009.godine negativna tendencija se nastavlja i evidentirana je i sa prvim mjesecom 2018.godine. O razlozima zašto pada natalitet dr. Zolić nam objašnjava: „Teško je u nekoliko riječi istaći prave razloge. Svi govorimo da na to najviše utječu ekonomski razlozi. To jeste tačno. Veliki broj nezaposlenih je među mladima. To kazuje da nema ekonomske sigurnosti. Druga stvar je to što veliki broj mladih i dalje živi kod roditelja. Nemaju samostalnost i nemaju obezbijeđen stan kako bi se osamostalili. Jednostavno nemaju mogućnosti zasnovati porodicu. Doduše, nešto se na tom planu pokušava uraditi. Recimo, evo, Kanton Sarajevo izdvaja nemala sredstva za stambeni fond mladih, ali to je nedovoljno. Kamatne stope su izuzetno visoke i nepovoljne. Tu je glavni razlog što je BiH svrstana u zemlje rizika. Prepustili smo da nam banke rade i nameću svoja pravila. Recimo, u Raifaisen banci u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama kudikamo je niža kamata nego kod nas u BiH. Jednostavno tako izvlače profit iz BiH. Treća stvar tiče se toga da žene ulaze danas u brak u prosjeku sa 28 godina starosti, a muškarci sa 30 i više godina. I taj prostor se sužava. Do sada je bilo ako žena ne uđe u brak do 20 godina ona se smatrala starom ili što bi Hrvati rekli ona je stara frajla. Danas je postalo popularno da se u brak ulazi kasno. Slijedeća stvar je nepovoljna starosna struktura stanovništva. BiH već duži period bilježi da je struktura stanovništva starija od 65 godina prešla 8 % ukupne struktura stanovništva. I, ona je 16% danas tako da smo izjednačili se sa učešćem mlađeg stanovništva do 18 godina sa učešćem stanovništva od 65 godina pa dalje. A, BiH je bila poznata nekada po tome da smo imali skoro 50% mlađeg naraštaja. Naročito je kod nas bio visok natalitet. Slijedeća stvar je prisutnost negativnog migracionog salda. BiH je bila poznata po odlasku stanovništva tokom svoje historije, i za vrijeme turskog upravljanja, Austro- Ugarske monarhije, Kraljevine Jugoslavije, SFRJ i dr.. Međutim, tada je odlazio samo jedan član porodice, a sada odlaze čitave porodice. I to ne odlaze samo Hrvati, Srbi, Bošnjaci. Odlaze svi, ponajviše odlaze mlade porodice“.

Huan Ramon Rulfo bio je meksički pisac, scenarista i fotograf. Rulfov ugled počiva na dvije male knjige; El Llano en llamas, koja se sastavljena od sedamnaest kratkih priča objavljenih 1953. godine, te na knjizi Pedro Paramo, objavljenoj 1955. godine. Jedan je od najprestižnijih pisaca dvadesetog vijeka, iako se ne ističe po broju napisanih djela. Takođe, Huan Rulfo i Horhe Luis Borhes proglašeni su za najistaknutije pisce tog perioda na španskom jeziku. Huan Rulfo je bio jedan od najvećih latinoameričkih pisaca dvadesetog vijeka, koji su pripadali književnom pokretu pod nazivom „magični realizam“. Samim tim, u njegovim djelima postoji kombinacija realnosti i fantazije, čija radnja se odvija u latinoameričkom ambijentu, a likovi predstavljaju i odražavaju tipičnost mjesta, te se sa svojim velikim društveno-kulturnim pitanjima prepliću sa svijetom fantazije.   Interesantno, posle dvije uspješne knjige, postepeno se udaljava od pisanja te počinje raditi za televiziju. Završio je karijeru kao direktor uredničkog tima Domorodačkog instituta Meksika Umro je u Meksiku 1986. godine. Roman Pedro Paramo vodi čitaoca u grad duhova u ravnicama meksičkih pustinja, i tka priču o strasti, gubitku i osveti. Selo Komala nastanjeno je dušama prethodnih stanovnika, nedovoljno čistim da bi zaslužile raj. Poštujući posljednju želju svoje majke, Dolores Presijado, Huan Presijado dolazi u Komalu da bi pronašao svog oca, Pedra Parama, kojeg nikad nije upoznao, a čiji je jedini zakoniti sin. Čitalac se s njim kreće kroz Komalu, grad duhova, gledajući njegovim očima utvare i slušajući njegovim ušima glasove mrtvih. Tako čitalac i Huan istovremeno sastavljaju priču o Komali i njenoj smrti. Odnos čitaoca s tekstom nalik je pomalo na odnos Huana Presijada s Komalom: to je putovanje u kojem ni čitalac ni lik u romanu nemaju ravnotežu niti oslonac. Svojom jedinstvenom narativnom tehnikom i tekstualnom građom, roman Pedro Paramo daje mnogo bolji uvid u taj dio meksičke historije (početak 20. vijeka; tokom i poslije meksičke revolucije 1910-1920) nego neke objektivne studije; on uranja čitaoca u svijet kontradikcija, u borbu s prošlošću koja još nije iščezla i sadašnjošću oblikovanu silama izvan naše moći i uticaja. Roman predstavlja Pedra Parama i ostale stanovnike Komale u njihovim izigranim snovima, neostvarenim željama i neuspješnom pokušaju da žive u sreći i zadovoljstvu.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu čuvaju se originali ili prijepisi stotina vakufnama, koje se odnose na različite vakufe uspostavljene u Bosni i Hercegovini. Zajednička karakteristika svih vakufnama jeste da se u uvodnome dijelu navode razlozi koji su vakifa ponukali na dobročinstvo, a to su Kur'anski ajeti kao što je „Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je.“ (En-Nahl, 95) ili ajet „Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže“ (Ali Imran, 92).

Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u posjetu primio saveznu ministricu za Evropu, integracije i vanjske poslove Republike Austrije Karin Kneissl. Na sastanku se razgovaralo o odnosima između BiH i državnih organa Austrije. Reisu-l-ulema je istakao da je prijateljstvo između Republike Austrije i IZ u BiH jako i da bi otvorena pitanja trebalo rješavati u duhu historijskog prijateljstva naših naroda, a ne putem iznošenja neprovjerenih insinuacija u medijima.

Savezna ministrica za Evropu, integracije i vanjske poslove Austrije Karin Kneissl kod Reisu-l-uleme

Hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu održao je drugi imam ove džamije hfz. Salih ef. Halilović. Jedan od načina da spoznamo našeg Gospodara, da saznamo nešto o njemu jeste preko njegovih 99 lijepih imena.

- kaže dr. Nezir Halilović, šef Odjela za vjeronauku u Upravi za obrazovanje i nauku, s kojim smo razgovarali o sve većem broju vjeroučitelja bez posla kao o načinu pisanja udžbenika

Islam je posebnu pažnju posvetio braku i porodici, koji imaju značajnu ulogu u muslimanskom društvu, što potvrđuje trećina pravnih propisa Kur’ana koji se odnose na brak, porodicu i njihovo uređenje.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovina, jedina od tri velike vjerske zajednice u našoj zemlji, nema potpisan ugovor s državom. O tome smo razgovarli sa našim gostom Mensurom Karadžom, Sekretarom Rijaseta IZ i članom Komisije za slobodu vjere.

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je za septembar 2018. godine najavilo održavanje okruglog stola na temu "Zekat na poljoprivredne proizvode, stoku i trgovačku robu". Cilj okruglog stola je aktualizacija pitanja zekata na poljoprivredne proizvode, stoku i trgovačku robu, kao i druga pitanja iz oblasti zekata, te ponuditi odgovore na konkretna pitanja, značajna za odgovarajuću primjenu propisa vezanih za ove obaveze u praksi muslimana, pripadnika Islamske zajednice u BiH.

Nakon što je novinar Nedžad Latić fizički napadnut, a na što je reagirala i Islamska zajednica, u medijima su se pojavili natpisi koji dovode taj napad u vezu s Nezimom Halilovićem Muderrisom, rukovodiocem Ureda za hadž i umru Rijaseta IZ. S obzirom na to da su u medijima objavljeni i pojašnjeni stavovi i optužbe Nedžada Latića, razgovarali smo s Muderrisom kako bismo objavili i drugu stranu priče, odnosno njegov komentar ovih navoda.

 Udruženje “Četvrta muslimanska“ Konjic objavilo je saopćenje nakon dovođenja pripadnika Armije RBiH u vezu  s napadom na novinara Nedžada Latića

Na 23. sjednici Narodne skupštine RS, razmatrat će se Nacrt zakona o zaštiti žrtava ratne torture a koji će urediti da „status žrtve torture i pravo u skladu sa ovim zakonom ne može ostvariti lice koje je bilo pripadnik neprijateljskih oružanih snaga i paravojnih formacija.“ Predlagač u konkretnom slučaju, pored toga što ne prepoznaje temeljne međunarodne standarde o statusu i zaštiti žrtve torture, opet šalje vrlo jasnu poruku. Kako se približavamo kraju mandata aktuelnog saziva Narodne skupštine RS-a, može se zaključiti da je, pored redovnih političkih trzavica između vlasti i opozicije, posljednje četiri godine obilježila i potpuna marginalizacija izabranih predstavnika koji dolaze iz bošnjačke i hrvatske povratničke zajednice, društveno isključivanje nevećinskih skupina iz procesa donošenja odluka, i konačno, donošenje propisa, te direktno ili prešutno odobravanje praksi koje za svoju posljedicu imaju diskriminaciju i segregaciju po etničkom ili vjerskom osnovu na području ovog bh. entiteta.  Stepen političkog učešća povratnika u entitetu RS bilježi negativne trendove još od samog početka procesa demokratizacije Narodne skupštine RS-a nakon rata. Na prvim postdejtonskim izborima su od 83 zastupnička mjesta čak 18 osvojili politički subjekti koji su okupljali povratnike ili su barem svoju podršku crpili iz glasova izbjeglih i raseljenih lica. Izmjene zakonskog okvira koji se tiču ličnih dokumenata, prebivališta, statusa raseljenih lica, kao i uvođenje sistema pasivne registracije i drugih promjena koje je izborni sistem pretrpio kroz godine, od izbora do izbora su precizno i postepeno umanjivali broj lica koja imaju pravo da biraju i budu birani na području RS-a. Posljednji udarac na tom putu, ali i javnosti najsvježiji slučaj bila je akcija MUP-a RS-a koji je 2012. i 2013. radio masovno na poništavanju prijava prebivališta Bošnjaka-povratnika, što je direktno za posljedicu imalo i uklanjanje ovih lica sa biračkih spiskova. U centru pažnje tada je bila Srebrenica, u kojoj je zbog masovne mobilizacije i registracije za lokalne izbore 2012. godine, i pokrenuta medijska kampanja s ciljem poništavanja prijava. Premda se u Srebrenici u većini postupaka utvrdilo da prijavljena lica nisu prekršila Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine, strah koji stvoren na osnovu medijske hajke, obeshrabrio je građane/ke na ‘prebacivanje’ dokumenata iz Federacije BiH u RS. To je posebno utjecalo na one koji veći dio godine borave na radu u inostranstvu, koji su bili predmetom ‘terenskih provjera’ u okviru kojih je samo u Srebrenici poništeno oko 300 prijava. Kupovina nade o političkoj bitnosti Istovremeno, interes glasača je opadao, što je dodatno slabilo kapacitet za demokratsko učešće povratničke zajednice. Unatoč postojanju niza inicijativa koje su se nerijetko vezivale za neiskorišteni demokratski potencijal glasača iz dijaspore, činjenica je da je broj tih glasova, također, u konstantnom opadanju. Do posljednjih analiza koje upućuju na to da su glasovi putem pošte iz susjednih zemalja (Hrvatska, Srbija) zapravo ‘zamaskirali’ realno opadanje interesa za glasanje putem pošte bh. građana iz Evrope i Amerike, stvarni podaci se nisu ni pojavljivali u javnosti. I uprkos brojnim prijedlozima dijasporske zajednice za izmjene načina registracije glasača u inostranstvu, od sveobuhvatnih rješenja izmjena važećeg Izbornog zakona do minimalnih izmjena – poput pitanja roka u okviru kojeg se prihvataju glasački listići koji dolaze putem pošte (listići iz SAD-a su na posljednjim izborima u nizu slučajeva došli prekasno), javnosti je vrlo jasno da neće doći do te vrste ‘ustupaka’ ili reformi u godinama pred nama. Na tragu svega rečenog, povratnička zajednica se trenutno približava ‘ustavnom minimumu zastupljenosti’, s obzirom da Ustav RS-a propisuje garantovanu predstavljenost od najmanje 4 zastupnika iz reda svakog od konstitutivnih naroda u NSRS. Uz postojeću političku fragmentiranost među povratnicima, nije isključeno da u skorijoj budućnosti i ove četiri pozicije kroz izbore pripadnu političkim subjektima iz vladajućeg ili opozicionog bloka u RS-u. Na taj način bi se mogao širom otvoriti i prostor za donošenje, već najavljivanog, novog Ustava RS-a, koji će bez sumnje dalje negativno utjecati na zastupljenost i učešće bošnjačke i hrvatske povratničke zajednice. Dakle, tradicionalno uzdanje u ‘jedinstvo i veliku izlaznost’ i ideje o drastičnoj promjeni u poziciji povratničke zajednice u blokovskoj političkoj podjeli u RS-u sve su dalje od stvarnosti. Odbijanje da se o tome razgovara na taj način suštinski služi interesima samo uskog kruga nosilaca funkcija, a nikako povratnicima. Diskriminacija kao pravilo U praksi Narodne skupštine RS-a se kroz godine događaju sporne situacije koje postepeno zadiru u prava i položaj nevećinskih etničkih i vjerskih grupa u ovom bh. entitetu. Međutim, ovakvi ‘incidenti’ se smatraju temama vrijednim tek dnevnih pregleda novosti, bez vraćanja na ta pitanja – kada interes medija i zastupnika prođe. A loša praksa kao trajna odrednica se najbolje može sagledati kroz način raspodjele sredstava u entitetskom budžetu, u kojem se nesrazmjerno manje novca dodjeljuje vjerskim zajednicama, udruženjima žrtava, humanitarnim organizacijama i kulturno-umjetničkim udruženjima koja se vezuju za povratničke zajednice. Ako sagledate zvanične izvještaje o općim društvenim pitanjima, već na prvi pogled ćete moći primijetiti neskrivenu monoetničku perspektivu – koja se može naći i u strategiji koja se bavim galerijama, muzejima i bibliotekama, ali i u izvještajima o analizi i planu aktivnosti po pitanju traženja nestalih, istraživanju i procesuiranju ratnih zločina. Međutim, javnost je potpuno naviknuta na takav kontekst, pa se nerijetko stvari koje bi se smatrale nenormalnim u Sarajevu, te bi zaokupile pažnju medija, civilnog društva i javnosti, u Banjoj Luci provode bez ikakvih glasova protesta. Interesantno je bilo i to da je bez puno osude javnosti i birača prošao potpuni izostanak reakcije zastupnika i delegata ‘Domovine’ prilikom usvajanja Budžeta RS-a za 2018. godine. Takvi stavovi se uvijek brane pragmatičnim djelovanjem, ali isto vrlo rijetko donosi korist zajednici. Istovremeno, čak i nominalni standardi rada institucija se mijenjaju. Naprimjer, postepeno se iz pravnog okvira izbacuje ono što je u praksi već odbačeno – poput proporcionalne zastupljenosti u javnim organima u skladu sa Popisom stanovništva iz 1991. godine. Tako u policijskim strukturama danas radi svega 477 Hrvata, Bošnjaka i Ostalih od ukupno 6768 radnika. Nedavno je Agencija za državnu službu RS izašla sa podatkom o broju zaposlenih u entitetskoj javnoj upravi, pa je od 5500 službenika njih svega 94 iz bošnjačke i hrvatske povratničke zajednice. Jasno, bez zapošljavanja u javnom sektoru, što je i dalje najpoželjnija poslovna destinacija za većinu građana/ki naše zemlje, povratnici imaju izbor: ili okušati u razvoju privatnog biznisa ili posao tražiti u Federaciji. Uprkos dobrim prilikama da kroz grantove i podršku institucija krenu prema pokretanju vlastitog biznisa i ‘samozapošljavanja’, mladima nedostaje početnog kapitala, zbog čega se - po završetku visokog obrazovanja u Sarajevu ili Tuzli, u većini slučajeva nastoje zaposlenje naći u ovim centrima, čime se nastavlja ‘pražnjenje’ zajednica. Uz tu stalnu unutrašnju migraciju, povratnici i dalje čine veliki udio među onima koji traže nove prilike i radna mjesta u zemljama Evropske unije. S obzirom na postojeće veze – jer dolaze iz zajednica koje zbog progona imaju veliku dijasporsku zajednicu, oni čak i lakše dolaze do mogućnosti da napuste BiH.   U policijskim strukturama RS-a danas radi svega od ukupno 6768 radnika. Nedavno je Agencija za državnu službu RS izašla sa podatkom o broju zaposlenih u entitetskoj javnoj upravi, pa je od 5500 službenika njih svega 94 iz bošnjačke i hrvatske povratničke zajednice. Pravne bitke i institucionalne zamke Protiv naizgled neutralnih zakona koji uređuju pitanje poreza na nepokretnosti, katastra i slično, a direktno pogađaju dijasporu (zbog zakonskih ograničenja u vezi sa prijavama imovine, neadekvatnom informiranošću o novim obavezama u vezi sa nepokretnom imovinom, neriješenim pitanjem ostavine), pravne bitke su u pravilu najčešće osuđene na gubitak i prije nego su počele. Slično se dogodilo i sa pitanjem Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti, koji je jedinici lokalne samouprave prepustio ovlasti uređenja određenih pitanja koja su ranije bila ostavljena na postupanje vjerskim zajednicama, te sa pravom na izmještanje grobalja ‘van upotrebe’, koja su delegati u Vijeću naroda RS bez uspjeha pokušali osporiti. Dokazivanje da neutralne odredbe za posljedicu imaju diskriminaciju je uvijek loša pozicija, a čak i da utvrđivanje takvih činjenica dođe – institucije i zakonodavci mogu odugovlačiti unedogled procese izmjena onoga što piše na papiru, a onda bismo još dugo čekali do promjene onoga što se događa u praksi. Činjenica je da postoji manjak dobre volje da se osigura dobrobit za korisnika, te da sistem kroz podmetanje ‘zamki’ zapravo jasno artikuliše politički stav, te se stavlja u službu ideologije, umjesto da bude servis građanima. Ilustrativan primjer tih dvostrukih standarda u smislu pokazivanja dobre volje za rješavanje zahtjeva i problema, bio je slučaj sa bojkotom nastave u Konjević-Polju i Vrbanjcima zbog loših uslova i neprovedbe Privremenog sporazuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika, koji još uvijek traje, te je potpuno ignorisan od strane zvaničnih entitetskih vlasti, dok su se 2013. – u isto vrijeme, nakon svega nekoliko dana bojkota roditelja u školi u Kuljanima kod Banje Luke zbog neke interne promjene nastavnog kadra, na vratima škole pojavili predstavnici Vlade. Narod bez podataka i ko će to da plati Kada smo već kod pitanja borbe protiv diskriminacije u obrazovanju, možemo primijetiti da političkim liderima ne manjka ‘oštrine’ u iznošenju stavova i osuda u vezi sa stanjem povratničke zajednice u RS-u. I tako, dok iz Sarajeva nerijetko stižu populističke poruke o zaštiti naziva bosanskog jezika, sistem u RS-u vrlo praktično i rezolutno prepoznaje jezike konstitutivnih naroda bez njihovog imenovanja, te ih kroz svoj ustavni i zakonodavni okvir drži u takvoj poziciji. Jasno, to stvara nelagodu i traži poziv na reakciju, ali je indikativno da se nikada ovo pitanje ne postavlja kao suštinski relevantno u okviru zvaničnih sastanaka ‘ključnih donosilaca odluka’. Dakle, u odsustvu ustavnog okvira ili ‘povoljnog’ političkog dogovora koji bi obavezao na priznavanje naziva bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, nastavit će se praksa negiranja ovih termina. Međutim, puno je ozbiljnija i dalekosežnija činjenica da po pitanju kršenja ljudskih prava u obrazovanju povratnička zajednica ima problem i praktične prirode. Naime, dok ne manjka ‘zaštitnika naroda’, u potpunosti izostaju inicijative za konkretnije aktivnosti ka dokazivanju diskriminacije đaka i roditelja u pristupu obrazovanju. Do javnosti vrlo rijetko dolaze podrobnije analize udžbenika, te nastavnih planova i programa u školama u RS-u, nema statistika niti evidentiranja slučajeva eventualne diskriminacije u pristupu zapošljavanju i na javnim konkursima u školama. Niko ne nudi preglede raspodjele javnih sredstava prema školama (a posebno između centralnih zgrada i područnih odijeljenja) s obzirom na etničku strukturu lokalne zajednice u kojoj se škola nalazi. Kao što vidite, ono što bi trebala biti ljudskopravaška ‘bitka’ - ona koja se dokazuje brojevima i činjenicama, nerijetko se uzima kao politička ili identitarna. Istina, to joj daje na privremenoj udarnoj moći, ali je oslobađa suštine. Pa tako nema ni realizacije ideje o uspostavi Savjeta roditelja-povratnika na nivou cijele RS, kako bi se izbjegla situacija da svaka škola pregovara prava i poziciju za sebe, a kamoli prijedloga koncepta integrisanog nastavnog plana i programa koji bi se ponudio – barem kao artikulacija stava ‘šta se to želi od institucija’. Da stvari ne idu u drugom pravcu, već da će primjera pravnih ćorosaka i rodilišta diskriminacije biti još svjedoči i Nacrt zakona o zaštiti žrtava ratne torture koji se ovih dana razmatra pred Narodnom skupštinom, a koji će urediti da „status žrtve torture i pravo u skladu sa ovim zakonom ne može ostvariti lice koje je bilo pripadnik neprijateljskih oružanih snaga i paravojnih formacija.“ Predlagač u konkretnom slučaju, pored toga što ne prepoznaje temeljne međunarodne standarde o statusu i zaštiti žrtve torture, opet šalje vrlo jasnu poruku. Jednako tako, isključujući iz procesa udruženja koja okupljaju žrtve nesrpske nacionalnosti, a uvodeći u sistem odlučivanja o statusu - predstavnike Saveza logoraša RS i Udruženja žena žrtava rata RS, ciljano ide na stvaranje neugodne atmosfere za osobu koja je preživjela torturu, te se ta osoba nastoji na svakom koraku obeshrabriti da zatraži pomoć i podršku. Istovremeno, zbog lošeg pravnog savjetovanja, pod plaštom ‘zaštite nacionalnih interesa’, stotine slučajeva tužbi protiv RS, završavaju sa opterećenjima plaćanja sudskih troškova za osobe koje su preživjele torturu i logore, dok su pravosnažnim presudama odbijeni njihovi zahtjevi prema RS-u. Slično se dogodilo i sa nekolicinom slučajevima povratnika koji su poslije dugogodišnjih pravnih bitki morali plaćati hiljade maraka na ime sudskih troškova i naknada prema licima koja su u njihovim kućama živjela nakon progona (sud bi utvrdio da su ‘privremeni stanari’ uložili svoj novac u porušenu kuću, te bi u postupku donosili odluku kojom se traži naknada od lica koje je prognano i čija je kuća bila vlasništvo). Odgovorno i trajno zagovaranje promjene Premda se sve čini teškim i bezizglednim nije sve izgubljeno. Investitori iz dijaspore ulažu u razvoj malih privatnih biznisa, i to u sredinama koje su ranije bile osuđene na nestanak – gdje sada otvaraju nova radna mjesta. Obnavljaju se kuće, rađaju nove generacije, a mladi donose nadu da povratak nije još uvijek završena priča. Međutim, promjena u razmišljanju mora biti suštinska – proces povratka se mora posmatrati prvenstveno kroz prizmu sadašnjosti, a ne prošlosti, temeljiti na razvoju i ekonomiji, a ne na ideološkim smjernicama bez suštine u stvarnosti. Konačno, borba za ravnopravnost i učešće u društvenim procesima – mora početi nuditi brojke, adekvatne ‘mape puta’ i jedan ozbiljniji ljudskopravaški pristup – jer ‘oštre osude’ i ‘žestoke reakcije’ nisu donijele ništa novo, a još manje dobro. Samo odgovorno i trajno zagovaranje promjene od koje će koristi imati svi može na kraju donijeti rezultat. Pitanje zaštite prava povratnika mora postati vrijednost i garant mira i stabilnost bosanskohercegovačkog društva za šta svako od nas ima svoj dio odgovornosti, a sigurno ne smije (p)ostati poligon za ideološko ispucavanje nekolicine funkcionera i onih koji to tek planiraju biti.

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na 41. redovnoj sjednici, održanoj u Sarajevu dana 08. džumade-l-ula 1439. h.g., odnosno  25. januara 2018. god., na prijedlog Uprave za vjerske poslove donio je odluku o raspisivanju konkursa za izradu Ilmihala 1 za prvi nivo, Ilmihala 2 za drugi nivo i Ilmihala 3 za treći nivo za potrebe mektepske pouke, kako slijedi KONKURS ZA   ILMIHAL 1 ZA PRVI NIVO, ILMIHAL 2 ZA DRUGI NIVO I ILMIHAL 3 ZA TREĆI NIVO MEKTEPSKE POUKE     Svrha konkursa   1.1. Konkurs se raspisuje u svrhu izrade Ilmihala za potrebe odgojno obrazovnog procesa mektepske pouke, a na temelju Nastavnog plana i programa mektepske pouke odobrenog na 38. redovnoj sjednici Rijaseta, održanoj u Sarajevu dana 12. muharrema 1439. h.g.,/ 02. oktobra 2017. godine i usvojenog na 13. redovnoj sjednici Vijeća muftija, održanoj u Sarajevu dana 27. muharrema 1439. h.g.,/17. oktobra 2017. godine.   Ilmihali trebaju sadržavati islamsku, odgojnu i obrazovnu komponentu, pedagošku i metodičko didaktičku utemeljenost, te pisani na bosanskom jeziku uz transkripciju kur'anskih sura i dova na latinično ili ćirilično pismo.   Uvjeti konkursa   Predmet konkursa je pisanje Ilmihala 1 za prvi nivo, Ilmihala 2 za drugi nivo i Ilmihala 3 za treći nivo mektepske pouke koji moraju odražavati svrhu propisanu prethodnim članom, te ispunjavati opće i posebne uvjete propisane ovim konkursom. Naručilac je Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Ul. Zelenih beretki 17, 71000 Sarajevo, odnosno Uprava za vjerske poslove Rijaseta. Kontakt: Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice, Ul. Zelenih beretki 17., tel. 033/533-000, e-mail: vp@rijaset.ba Predajom Ilmihala koji su predmet konkursa, učesnik na konkursu, garantira naručitelju da je isključivi nosilac autorskih prava na odabranom Ilmihalu, te da u potpunosti snosi odgovornost ako se pojavi treća osoba koja tvrdi da je ona nositelj autorskih prava izabranog Ilmihala. Autor odabranog konkursnog Ilmihala se obavezuje da prenosi na naručitelja sva materijalna autorska prava, bez bilo kakvih ograničenja i dodatne naknade, o čemu će se sačiniti poseban ugovor prije isplate predviđene naknade. Autor odabranog Ilmihala je dužan, na zahtjev naručitelja, uraditi doradu, promjenu ili drugu dopunu odabranog rada u omjeru 20 % u skladu s primjedbama naručitelja, a u primjerenom roku koji mu je ostavio naručitelj, bez dodatne naknade.   Sadržaj predmeta konkursa   Ilmihali se trebaju referirati na sadržaj predviđen Nastavnim planom i programom mektepske pouke, odnosno Sadržaj Ilmihala 1 za prvi nivo, Ilmihala 2 za drugi nivo i Ilmihala 3 za treći nivo mektepske pouke. Nastavni plan i program mektepske pouke, odnosno Sadržaj Ilmihala 1 za prvi nivo, Ilmihala 2 za drugi nivo i Ilmihala 3 za treći nivo mektepske pouke će biti dostupan na stranici Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini islamskazajednica.ba, Rijaset, obrazovanje, mekteb, folder dokumenti.   Konkursni ilmihal treba da sadrži islamske, humane, općeljudske i univerzalne poruke te da odražava:   - Kur'ansko sunnetsku utemeljenost; - Prihvatljiv stil pisanja za populaciju kojoj je namjenjen - Iskustvo i metodičnost dosadašnjih ilmihala, - Inovativnost i savremena didaktička postignuća, - Aplikabilnost teksta i sadržaja za multimedijalnu primjenu - Definisan prostor za ilustracije sa kratkim opisom za istu   Objava konkursa i prijava na konkurs   Konkurs se objavljuje u IIN „Preporod“ i na web-portalu Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Prijava na konkurs se dostavlja pod šifrom - anonimno. Rad se dostavlja u printanoj formi i na CD-u preporučenom poštom u periodu od 15. do 31. maja 2018. godine, pod šifrom, na adresu: Rijaset Islamske zajednice u BiH, Uprava za vjerske poslove, ul. Zelenih beretki, 17., 71000 Sarajevo, sa naznakom “Prijava na Konkurs za Ilmihal“. Radovi dostavljeni nakon roka za dostavu i radovi koji ne ispunjavaju uvjete konkursa neće se uzeti u razmatranje.   Predaja konkursnog materijala   U cilju zaštite anonimnosti materijal je neophodno označiti šifrom, i to svaki list pojedinačno, u donjem desnom uglu. Šifra treba sadržavati maksimum sedam karaktera (sastavljena od slovnih i brojčanih karaktera). Šifru je neophodno staviti i na CD te na omot konkursnog materijala. U slučaju povrede anonimnosti, rad neće biti uzet u razmatranje. Pristigli radovi ne smiju biti otvarani prije finalnog zasjedanja Konkursne komisije. Podaci o autoru ili autorskom timu: U zatvorenoj bijeloj koverti s natpisom Autor šifre, priložiti: ime i prezime autora, adresu, kontakt telefon, e-mail.   Originalnost rješenja: u zatvorenoj bijeloj koverti sa natpisom Izjava autora, priložiti potpisanu izjavu da je projekat originalno autorsko djelo. Autorstvo se dokazuje i predočavanjem kopije rada.   Ocjena i odabir   Prispjele konkursne ilmihale pregledaće petočlana stručna komisija imenovana od Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Stručna komisija će, nakon pregleda prispjelih radova, svoju odluku o najboljem konkursnom ilmihalu donijeti tajnim glasanjem. Najboljim konkursnim ilmihalom biće proglašen onaj koji dobije prostu većinu glasova članova stručne komisije. Stručna komisija zadržava pravo da ukoliko nijedan od prispjelih konkursnih radova ne zadovoljava sve kriterije postavljene ovim konkursom, zatraži od autora najbolje ocjenjenog ilmihala da isti doradi prema zahtjevima stručne komisije. Stručni žiri će ocijeniti prispjele radove, te Rijasetu predložiti proglašenje izabranog Ilmihala 1 za prvi nivo, Ilmihala 2 za drugi nivo i Ilmihala 3 za treći nivo mektepske pouke do kraja jula 2018. godine. Rijaset Islamske zajednice donosi odluku o prijedlogu stručne komisije za izbor najboljeg ilmihala i upućuje Vijeću muftija na odobrenje. Učesnici na konkursu će biti obaviješteni o rezultatima u roku od 15 dana od dana donošenja odluke Naručioca.   Nagrada   Naručilac se obavezuje dodijeliti naknadu autoru najboljeg konkursnog Ilmihala 1 za prvi nivo u neto iznosu od 5.000,00 KM, Ilmihala 2 za drugi nivo u neto iznosu od 5.000,00 KM i ilmihala 3 za treći nivo mektepske pouke u neto iznosu od 5.000,00 KM na osnovu konačne odluke Naručioca o izboru najboljih Ilmihala. Isplaćena nagrada će se smatrati naknadom za ustupanje i korištenje autorskog djela i autorskih prava.