Policija u Bratuncu traga za osobom ili više njih koje su provalile u prostorije koje se nalaze u sklopu džamije u mjestu Voljavica u toj općini te ukrale određu količinu novca.

U prvih deset ajeta sure Vjernici Allah, dž.š, daje opisuje ko i kako će vrlo kratak, a sadržajan opis vjernika koji će zaslužiti Džennet. Prvo je namaz. Bez namaza ne možemo postići ono što želimo, odnosno Njegovu milost i Džennet. Simpatično zvuče izjave pojedinaca kako su oni dobri vjernici, dobri ljudi, ne misle nikome zlo, daju sadaku itd., ali ne klanjaju. Međutim, Pejgamber, a.s, nam ostavio u amanet poruku da se prvo na Sudnjem danu gleda namaz. Druga karakteristika vjernika je izbjegavanje onoga što ga se ne tiče, poput grijeha, tuđih mahana, privatnih stvari i tajni drugih ljudi i sl. Također, i Pejgamber, a.s, je kazao da čovjek neće biti pravi vjernik sve dok ne ostavi ono što ga se ne tiče. U današnjem vremenu, vremenu informacija, svakodnevnog kontakta s brojnim ljudima i drugim izazovima zaista je teško imati društvo koje se neće zanimati za one stvari koje se ne tiču njih. Stoga, prilikom naših druženja i sijela često se pokrenu rasprave ili teme o onim stvarima o kojima imamo malo znanja i koje se uopšte ne tiču nas. U ovom predizbornom periodu izloženi smo nizu informacija o ličnostima koje uopšte ne znamo, a meta su napada, kritika i osuda. Vjernik bi u društvu, ako želi biti dio ovog opisa vjernika, trebao reagirati i prekinuti ovakve teme. Slijedeća osobina vjernika jeste udjeljivanje sadake, četvrta čuvanje stidnih mjesta i peta je da vjernici amanete ispunjavaju i vode brigu o svojim obavezama. Ova osobina je uveliko dovedena u pitanje kod muslimana, naročito onih koji preuzmu određenu funkciju, vrše dužnost prosvjetnog radnika, državnog službenika, nadređeni su nekome… i onda se nemarno odnose prema svojoj funkciji: ne daju svoj maksimum u poslu, ne izvršavaju ga najkvalitetnije što mogu, iskorištavaju poziciju, vrše mobing nad drugim ljudima itd. Drugim riječima, amanet koji im je dat ne izvršavaju kako treba i ne vode brigu o njemu. Čovjek treba znati da je milost Božija to što obavlja određenu funkciju ili ima radno mjesto te da možda postoji kvalitetnija osoba od njega za to mjesto, stoga pitanje je šta čini i kako se ponaša da bi pokazao Allahu, dž.š, svoju zahvalnost što je on umjesto drugoga na tom mjestu. Šesta osobina vjernika jeste obavljanje namaza na vrijeme. Da ne znamo za važnost pravovremenog obavljanja namaza ovaj ajet, u ovom opisu vjernika, bio bi nam dovoljan da shvatimo važnost kada je pored ostalih osobina vjernika Allah naglasio upravo ovu. U današnjici zaista je ovo velika obaveza, kada bi ljudi i novac mijenjali za svoje vrijeme. Ova sura je objavljena u Mekki dok su ljudi prihvatali islam, upoznavali se s njim, što dalje govori da su ove karakteristike vjernika zapravo među prvim obavezama.

Udžbenik historije u RS kao dnevno-politički pamflet u službi prizemne nacionalističke propagande Prije otprilike pola godine, u aprilu 2018., Ministarstvo prosvjete RS objavilo je da su finalizirali posao oko izrade novih nastavnih planova i programa za predmet historija u trećem i četvrtom razredu srednjih i devetom osnovnih škola. U skladu s novim programima pristupilo se izradi novih užbenika. Promjene se ogledaju u tome da će iz novih udžbenika učenici u RS učiti o najnovijim dešavanjima oko stvaranja RS, rata 1992-95., o glavnim akterima tih događanja kao što su osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Na konferenciji za medije ministar prosvjete RS Dane Malešević tada je rekao slijedeće: „U udžbenicima iz historije nalaziće se određene činjenice o dešavanjima na prostoru BiH u periodu od 1990. do 1995. godine, ali ne i sadržaj kojim se vrijeđaju ostala dva konstitutivna naroda ili nacionalne manjine. Autori udžbenika istorije za deveti razred osnovne škole i treći i četvrti razred gimnazije poštovaće preporuke Vijeća Evrope iz 2005. godine, kojima je predviđeno da se događaji iz proteklog rata ne interpretiraju djeci na način koji širi mržnju i stvara neprijateljstvo“. Nešto prije ove konferencije za medije, novembra 2017. godine, nakon izricanja presude Haškog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji o doživotnoj kazni za bivšeg zapovjednika vojske RS Ratka Mladića nacionalistički ostrašćeno predsjednik RS Milorad Dodik jasno je iznio svoje stavove o Haškom tribunalu i Ratku Mladiću. Tada je rekao da general Mladić ostaje heroj srpskog naroda i prvostepenom presudom je mit o njemu kao heroju samo ojačan. Tom prilikom Dodik je ultimativno zatražio da se iz udžbenika u srpskim školama izbace svi sadržaji o Haškom tribunalu, jer je po njemu to od početka mjesto nepravde, smišljeno da srpske žrtve ponovo pobije i osudi, te je dodao da to uvjerenje dijeli cijela srpska javnost.Danas, kada imamo u ruci novi udžbenik historije za deveti razred osnovnih škola u RS ne treba nam puno ni vremena ni truda da odgovorimo na pitanje da li se autor užbenika držao smjernica i preporuka Vijeća Evrope iz 2005. godine, kao što je obećao ministar RS prije pola godine, ili „preporuka“ predsjednika Dodika iz novembra 2017. Poštujući smjernice aktuelne srpske političke klike u udžbeniku se ni na jednom mjestu ne spominje, u svom punom nazivu, Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. U dvije rečenice gdje se spominje taj sud izneseni su stavovi koji su doslovce identični izjavama Milorada Dodika da je Haški tribunal proizvod zapadno-vatikanske zavjere, jer je nesrazmjerno veliki broj optuženih i osuđenih Srba u odnosu na ostale ratne snage. Po autoru udžbenika na taj način opravdani su razbijanje Jugoslavije i protivsrpska politika u ratovima koji su vođeni. Proglašenje muslimanske nacije(Citat iz udžbenika govori sve sam za sebe)Jugoslavija je Titovom i Kardeljevom politikom decentralizacije u suštini pretvorena u zbir jednonacionalnih država. Iz toga je proisticao problem BiH. Nju su nastanjivale dvije nacije koje su imale svoje matice u susjedstvu (Srbija i Hrvatska). Savez komunista u provođenju politike osamostaljenja BiH oslonac je mogao imati uglavnom u muslimanima. Stoga su pripadnici te vjerske zajednice 1968. godine proglašeni za naciju pod imenom Muslimani. Oni su u BiH po popisu stanovništva 1971. godine nadmašili broj Srba. Pošto se u Jugoslaviji između religije i nacije uglavnom mogao staviti znak jednakosti, bilo je logično da i oni budu nacija. Međutim, bilo je upozorenja da će Muslimani biti usmjereni protivsrpski i protivhrvatski i tražiti cijelu BiH za sebe.   Generalno, udžbenik historije za 9. razred osnovnih škola u RS nema puno veze s historijom kao naukom, ali je apsolutno usklađen sa antibosanskom politikom koju aktuelne vlasti provode prema državi Bosni i Hercegovini. Zbog toga, više podsjeća na jedan aktuelno-politički pamflet, pun mitova, zaključaka rekla-kazala i teorija zavjere nego na štivo namijenjeno obrazovanju djece u devetom razredu osnovne škole. U tematskim cjelinama koje obrađuju nacionalnu historiju parcijalno i samovoljno se tumače neutvrđene i neutemeljene činjenice. Izučava se historija svih Srba u cjelini koji žive na prostorima bivše Jugoslavije, negirajući pritom državu i kontinuitet i granice Bosne i Hercegovine kao domovine srpskog naroda koji živi u njoj. Etničko čišćenje (Citat o stradanjima naroda i žrtvama u kojem su navedeni potpuno proizvoljni brojevi ubijenih, a etničko čišćenje nazvano „prisilnom migracijom“)Teško je utvrditi precizne razmjere ljudskih stradanja i materijalnih razaranja u jugoslovenskim ratovima. Prema podacima OUN, u BiH su u ratu od 1992. do 1995. godine poginule 102.622 osobe, a u ratu u Hrvatskoj 17.469. Ratovi za jugoslovensko naslijeđe imali su karakter nacionalnih i vjerskih sukoba. Mjesta masovnih zločina bila su: Srebrenica, Kozarac, Kazani, Kravice, Ahmići, Pakrac, Ovčara, Medački Džep. Najviše su bili razoreni gradovi: Vukovar, Sarajevo i Mostar. Još u toku rata u BiH ustanovljen je u Hagu Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. Nesrazmjerno veliki broj optuženih i osuđenih Srba u odnosu na ostale ratne strane dokazuje političke utjecaje na Haški sud. Na taj način opravdavani su razbijanje Jugoslavije i protivsrpska politika u ratovima koji su vođeni. Jedna od bitnih posljedica ratova za jugoslovensko naslijeđe jesu prisilne migracije, prozvane „etničko čicićenje”. Stanovništvo je napuštalo svoje domove pred vojskama protivničkih naroda. Iz Hrvatske je izbjeglo i protjerano skoro 450.000 Srba. Srbi su prema popisu iz 1991. godine činili preko 12% stanovništva te repuplike, a prema popisu iz 2011. godine tek nešto iznad 4%. U BiH je raseljeno preko 1,3 miliona pripadnika svih naroda. Prema rezultatima (osporavanim) popisa iz 2013. godine, u Federaciji BiH Srbi čine samo 2,5% stanovništva. Srbi su 1999. godine nakon povlačenja jugoslovenske vojske i policije sa Kosmeta morali masovno napustiti tu pokrajinu. Prostor bivše Jugoslavije je usitnjen, sa uglavnom lošim odnosima među državama nasljednicama. Većina njih ubraja se među siromašnije i nestabilnije u Evropi.   U udžbeniku nema ni traga o suživotu, stoljećima njegovanom i građenom između Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i drugih naroda koji žive na ovim prostorima. O zajedničkoj antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu, te o ZAVNOBiH-u – u knjizi nema ni riječi. Opširno su opisana stradanja srpskog stanovništva u Drugom svjetskom ratu, a o stradanju Bošnjaka i Hrvata nema pomena. Period rata 1992.-1995. je građanski rat koji su vodili međusobno Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a za rat su krivi svi osim Srba, čak i Sjedinjene Američke Države, Njemačka i Vatikan. Ovakvim tumačenjem i shvatanjem historijskih činjenica učenicima Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju učenicima RS, je onemogućeno da znaju, shvate i vole državu BiH, da grade zajedništvo i budućnost sa drugim narodima i da se ne uče antibosanstvu nego svim vrijednostima i perspektivi razvoja i ostanka u Bosni i Hercegovini. Poznato je da preporuke Vijeća Evrope o udžbenicima iz 2005. godine u svojoj prvoj tački zagovaraju da djeci treba ukazati na temeljnu činjenicu, a to je da pripadaju i žive u Bosni i Hercegovini. Tih preporuka se ministarstvo prosvjete RS, navodno i držalo u izradi ovog užbenika, međutim čitajući udžbenik, kao što se i ovdje vidi u mnoštvu faksimila, jasno je da nema ni traga ni glasa o poštivanju evropskih preporuka već se događaji iz proteklog rata interpretiraju djeci na način koji širi mržnju i stvara neprijateljstvo. „Građanski rat“ u Bosni i Hercegovini(Karakter rata i glavne aktere su opisali na svoj način koji je veoma dobro poznat i koji ne treba posebno komentirati. Za osuđene ratne zločince Ratka Mladića i Radovana Karadžića kažu samo to da ih je Srbija isporučila Haškom tribunalu.)U građanskom ratu u BiH međusobno su ratovale vojske Srba, Hrvata i Muslimana (od septembra 1993. nazivaju se Bošnjaci). Komandant Vojske RS (VRS) bio je general Ratko Mladić. Muslimani/Bošnjaci činili su gotovo cijeli sastav Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). U dijelovima BiH gdje su imali većinu, Hrvati su osnovali Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Srpska historija ima mnoge slavne događaje, istinite prave junake, srpska historiografija ima mnoga vrlo ugledna naučna imena svjetskog glasa. Međutim, za potrebe vlastite avlije, često se angažiraju histriografski alhemičari - miješaju nespojivo, pišu nacionalističku propagandu pa je nazivaju historijom. Ovo je moglo prolaziti prije 100 ili 200 godina, međutim, danas u informatičkom dobu historija se mora pisati po međunarodnim standardima, jer svijet je postao apsolutno transparentan, svi mogu znati sve što nikom ne dopušta da ostane zatvoren u svojoj mračnoj avliji.

Na sjednici Rijaseta Islamske zajednice u BiH (IZBiH) održanoj u četvrtak razmatrana je informacija o podizanju optužnice u slučaju rušenja Aladže džamije za zločin protiv čovječnosti, a u vezi sa uništavanjem kulturnih, historijskih i religijskih spomenika.

Knjiga prof. dr. Envera Imamovića "Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju" promovisana je u Sarajevu. Promociju su slušaoci radija BIR mogli slušati uživo u popodnevnom programu radija BIR.

Zbirka od hiljadu usmenih lirskih pjesama "Narodne umotvorine iz Dervente i okolice" koju je u višegodišnjoj sakupljačkoj djelatnosti načinio vjeroučitelj Smail Bradarić na prostoru sjeverne Bosne u prvoj polovini 20. stoljeća te poslao Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, predstavljena je danas u Sarajevu.

U organizaciji Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH - Odjela za brak i porodicu od 12-14. oktobra 2018. godine u Gazi Husrev-begovoj medresi održano je savjetovanje za koordinatorice za brak i porodicu pod motom „Misija i profesija“. Na savjetovanju je bilo prisutno 90 koordinatorica iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Švedske, Norveške i Francuske.

U Svjetskom muzeju u Beču danas se otvara izložba o nošenju vela ili marame. Svjetski muzej predstavlja sedamnaest samostalnih izložbenih komada o temi marame koji će pogled na ovaj komad tkanine proširiti na nove i vjerovatno neočekivane aspekte - najavljeno je.

Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu sutra će biti obilježena 15. godišnjica smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Bosne i Hercegovine i prvog predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA).

Uličnim performansom na gradskom korzou u Tuzli, članovi Udruženja “Zemlja djece u BiH” i Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” iz Tuzla, obilježili su 18. oktobar – Evropski dan borbe protiv trgovine ljudima.

Kada je došao na poziciju muftije banjalučkog, Edhem ef. Čamdžić, od 102 prijeratne džamije na području ovog muftijstva, zatekao je samo jednu čitavu munaru, munaru džamije u Baljvinama kod Mrkonjić grada. Sve ostalo bilo je porušeno. Postavio je kamen temeljac za 96 obnovljenih džamija. Mnoštvo emotivnih trenutaka veže ga za Ferhadiju. Jedan od najemotivnijih trenutaka bio je kada su nakon pokušaja postavljanja kamena temeljca za Ferhadiju i ubistva povratnika Murata Badića, svi povratnički imami ostali na području ovog muftijstva, ujedinjeni u želji da ponovo podignu banjalučke džamije.

Fenomenom duše bavili su se veliki alimi i napisali tomove knjiga. Kur' an nam govori da je naše znanje o duši ograničeno jer duša pripada svijetu gajba, ona je nadosjetilna supstanca koja, jednostavno, izmiče ljudskom razumu.  U Kur' anu se navodi da je Uzvišeni Allah udahnuo u Ademovo tijelo Svoga Ruha, tako je Adem postao živ, „ i kad ga potpuno oblikujem, i udahnem mu Svog duha, padnite pred njim ničice", (XV:29). Božije „udahnuće Svoga duha" u čovjeka očevidna je metafora za Njegovo obdarivanje čovjeka životom i svješću, tj. dušom, naveo je Asad u svom tumačenju navedenog ajeta. Dušu su islamski učenjaci različito definirali. Tako Gazali navodi da je to istančano tijelo koje je kadro da saznaje i spoznaje a koje je u čovjeku. To je zaista izvanredna Božija tvorevina čiju suštinu ne može razumjeti većina umova. Fenomenom duše na interesantan način, kombinujući psihologiju i Kur’an, se bavila i Aida Tule, dipl. psiholog u knjizi Arhitektura duše.  Prvi dio razgovora možete slušati u ovosedmičnom izdanju emisije Svjetovi Kur’ana:  Emisiju uređuje Emira Musa.

U organizaciji Uprave za vjerske poslove Rijaseta islamske zajednice BiH u srijedu 17. oktobra tekuće godine održano je savjetovanje sa imamima koji rade u kazneno-popravnim domovima. Savjetovanju su osim organizatora i  imama prisustvovali profesori sa Univerziteta u Sarajevu, i  predstavnici CROPS-a (Centar za  rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama)

Univerzitet u Sarajevu u saradnji sa Univerzitetom Yildirim Beyazit u Ankari organizira jednodnevnu naučnu konferenciju pod nazivom „Alija Izetbegović i njegovo shvatanjeprava i države“ u povodu obilježavanja petnaeste godišnjice od smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića. Konferencija će biti održana u petak 19. oktobra 2018. godine u svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu sa početkom u 11:00 sati. Cilj ove konferencije jeste sagledavanje načina na koji je Alija Izetbegović razumijevao pravo i državu u svojim djelima i državničkom angažmanu. Pozvani predavač na konferenciji je prof. dr. Zühtü Arslan, predsjednik Ustavnog suda Republike Turske, čije izlaganje ima za cilj da ukaže na značaj pravne misli Alije Izetbegovića i njeno viđenje izvan granica Bosne i Hercegovine. Programom konferencije planirano je izlaganje naučnih referata i radova eminentnih članova akademske zajednice i to akademika prof. dr. Mirka Pejanovića, prof. dr. SelmeCikotića i doc. dr. Admira Mulaosmanovića. Na konferenciji će svoja izlaganja imati i kolege sa Pravnog fakulteta Univerziteta Yildirim Beyazit u Ankari: prof. dr. MuharremKılıç i dr. Taylan Barin, dok će se učesnicima obratiti i prof. dr. M. Fatih Uşan, prorektor Univerziteta Yildirim Beyazit u Ankari. Konferencija „Alija Izetbegović i njegovo shvatanje prava i države“ se organizira uz podršku Ambasade Republike Turske u BiH i Ziraat banke.

Četiri stotine sarajevskih srednjoškolaca u pratnji svojih profesora posjetilo je jučer Memorijalni centar Srebrenica – Potočari.

Nemoguće je dati jednoznačnu ocjenu upravo završenih parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini. To je suviše širok, važan i heterogen proces da bi ga bilo moguće sažeti u jedan sud. Umjesto toga akcentirat ćemo samo niz fenomena koji su bili uočljivi u ovom političkom činu. Konzervativizam Postojećeg i ovoga puta je odnio pobjedu Da li su rezultati izbora mogli biti drugačiji? Jesu, ali je promjena izostala. Oni koji su u poziciji, na vlasti, promjene ne žele i samo se trude da postojeće, svoje stanje, proglase savršenim stanjem, na što se svela glavnina bošnjačke politike, dok oni koji su u opoziciji samo žele zauzeti njihove pozicije, da bi nastavili isto ili gore. Da li će na određenoj razini vlasti kod Bošnjaka biti Muhamed ili Nezir, sadašnji ili dojučerašnji član naše bazične nacionalne stranke, za mene i za nas koji nismo profesionalno u politici nije od velike važnosti. Nas interesira politička stabilizacija, socijalna pravda i ekonomski prosperitet. Izbori su bili determinirani jednom godinama taloženom negativom atmosferom međunacionalnih odnosa u zemlji i borbama unutar elita na vlasti, a što je rezultiralo, bar kod Bošnjaka, pojavom većeg broja novih političkih subjekata. Ako se pogleda ukupni državni prostor uočava se činjenica da su se politički natjecatelji prije svega, ako ne i isključivo, obraćali unutaretničkim, svojim glasačima, bez slanja pozitivnih poruka prema pripadnicima drugih naroda. Priča o pomirenju i međusobnom praštanju, podizanju povjerenja između naroda i građana nije bilo. Znamo da ovo nisu teme na kojima se dobijaju izbori, već prije gube, ali bi hrabro i odgovorno bilo otvaranje tema i problema bez čijeg rješavanja nije moguća izgradnja međusobnog povjerenja. To povjerenje među našim narodima je preduvjet svih političkih, ekonomskih i društvenih radnji, on je metauvjet normalizacije društvenog života i horizont koji nama nedostaje. Bez gradnje novog povjerenja, danas u bitno izmijenjenim povijesnim uvjetima u odnosu na predratnu prošlost, nema ni horizonta nade u ovim ljudima. Konzervativizam Postojećeg i ovoga puta je odnio pobjedu. Strah od budućnosti, neizvjesnost i strepnja od izbora drugačijeg odnijeli su prevagu. Epilog – kantonalizacija državne politike Šta su iskustva izbornih pobjednika? Izborni pobjednici unutar pojedinih naroda, u osnovi nacionalne stranke, svjedoče da su izbornu prevagu odnijele dobro organizirane velike političke stranke koje su već bile na vlasti. Čvrsta i razgranata stranačka infrastruktura s osloncem na uposlenike u javnom sektoru dobrim dijelom je reproducirala iste ljude/politike na istim pozicijama. Nadmoć tzv. „budžetlija“ je evidentna, maliciozna je primjedba gubitnika, ali i izgovor za vlastiti izborni neuspjeh. Preraspodjele moći i pozicija jeste bilo značajnije unutar bošnjačkoga političkoga tijela, koje je i ovoga puta pokazalo najveću pluralnost, kako organizacijsku tako i ideološku. Kao rezultat borbe unutar političkih elita kod Bošnjaka se tokom godine pojavio jedan broj novih političkih subjekata sa izrazitom regionalnom ukotvljenošću. Time se bošnjačko političko tijelo, bar na prvi pogled, bilo znatno fragmentiralo, da ne kažemo pred izbore i kantoniziralo. Karakteristika ovih političkih subjekata je, bar u ovoj fazi njihova razvoja a bez prejudiciranja budućeg razvoja, centriranost na regionalne, kantonalne sredine i kantonalne fokuse vlasti. Istina, i to važno naglasiti, ove nove stranke nisu uzrok već posljedica već trajajuće kantonizacije bošnjačke politike. Na razini kantonalnih lista, bar prema mome uvidu, bili su najjači kandidati svih stranaka, i ta kantonalizacija, da ne kažemo parohijalizacija ili feudalizacija bošnjačke politike nešto je što moramo kao njenu negativnu osobinu ovdje istaći. Naime, politička praksa pokazuje ružno lice političkog pragmatizma. Taj pragmatizam, bar u Federaciji BiH, jeste u činjenici da postojeći ustavni okvir ističe kanton kao mjesto stvarne vlasti, stvarne moći i stvarnog novca. Kantonalne pozicije u vlasti postaju najtraženije. Istina, iskustvo govori da se na razini kantona nešto stvarno može i učiniti, da su tu postignuća vidljiva, budući su kantoni de facto male državice sa svojom zakonodavnom i izvršnom vlašću, vlastitom pravosudnim sistemom i policijom. Zavodljivost ove kantonalizacije politike jeste u fragmentaciji naše političke svijesti, gubljenja iz vida pojma cjeline politike, društva, države i nacije, a usredsređenje na polulokalne prilike. Za Bošnjake koji su fizički u državi već dovoljno fragmentirani i enklavizirani dodatna mentalna i politička fragmentacija nije dobar pravac kretanja.