Tradicionalni koncert ilahija i kasida, koji je godinama postao nezaobilazan dekor manifestacije „Musalla“, održan je sinoć pred velikim brojem posjetilaca na Trgu oslobodilaca u Sanskom Mostu.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić predvodi delegaciju Bosne i Hercegovine koja će učestvovati na Samitu o zapadnom Balkanu koji će biti održan 4. i 5. jula u poljskom gradu Poznanu.

Nesporno da su i Marić i Dačić ostali u službi politike koja negira ili relativizira zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom devedesetih godina. Zašto svoje tvrdnje nikada nisu iznijeli, a mogli su, pred institucijama u kojima snosite odgovornost za izrečeno? Kada je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju vođen proces protiv peterice optuženih za zločine počinjene u prijedorskim logorima, Toma Fila bio je advokat Mlađe Radića zv. Krkan (inače postoje ozbiljni argumenti zašto ovaj stražar smjene u logoru Omarska nosi ovakav nadimak). Da bi, svjestan zločina koji su počinjeni u Omarskoj, barem umanjio odgovornost svog branjenika, Fila je ukazivao da je Krkan sarađivao sa tužilaštvom i uradio sve što je tužilac od njega tražio. Ne osporavajući da su u Omarskoj i drugim prijedorskim logorima u ljeto 1992. godine izvršena teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, Fila je u toku tog procesa potvrdio, barem djelimično, da su počinjeni zločini. I nije on jedini. Veliki je broj srpskih svjedoka koji su, da bi zaštitili jednog, krivicu prebacivali na drugog Srbina. Ali, zajedničko im je, u svakom slučaju, da prikriti zločine nisu mogli ma koliko da su se uzaludno trudili. Ko to tamo laže Deceniju i po nakon okončanja procesa u kojem je pet zločinaca osuđeno na ukupno 63 godine zatvora za počinjene zločine u prijedorskim logorima, Toma Fila postaje član Socijalističke partije Srbije na čijem je čelu aktuelni ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić. Isti taj ministar, nekada bliski saradnik Slobodana Miloševića i njegov nasljednik na čelnoj poziciji srbijanskih socijalista, osvrnuo se u jednoj emisiji na prijedorske logore. Umjesto da o njima, ako ništa drugo, upita svog partijskog kolegu, Dačić radije - da li iz nepoštovanja prema Fili ili sa namjerom da direktno uvrijedi žrtve - nasjeda na nepoznavanje osnovnih činjenica voditelja emisije Milomira Marića pa mijenja logor Omarsku sa logorom Trnopolje. Svaki iole prosječan poznavatelj prilika u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine znao bi razliku između ova dva logora. Marić nije ni među prosječnim poznavateljima, ali jeste među vodećim u relativiziranju i negiranju zločina i Genocida počinjenog nad Bošnjacima. To smo se uvjerili kada je u jednoj svojoj emisiji iznio tvrdnju o ubijenim srebreničkim Bošnjacima tako da ne iznenađuje njegova najnovija teza da su čovjeka kojeg su u Omarskoj uslikali po Evropi vodili po cirkusima i nahranili. Uslikani čovjek je Fikret Alić, bivši logoraš Keraterma i Trnopolja koji nijedan dan nije proveo u Omarskoj. Ne samo da Alić nije bio zatočenik Omarske nego u kompleksu tog logora nije ni postojala bodljikava žica. Ali jeste u Trnopolju - logoru u kojem je, prema evidenciji udruženja žrtava ubijeno 90 zatočenika, u kojima su Srbi silovali djevojčice i iz kojeg je 21. augusta 1992. godine izvedeno oko 200 zatočenika i ubijeno na Korićanskim stijenama od strane Interventnog voda prijedorske policije. Pripadnici spomenutog voda priznali su krivicu i time uklonili svaku sumnju u počinjeni masakr. Prijedorski Crveni krst utvrdio je da je u toku postojanja ovog logora između maja i oktobra 1992. godine bilo zatočeno 23.000 civila nesrpske nacionalnosti. Logor Omarska je još brutalniji. Do sada je utvrđeno da je u kompleksu tog logora u periodu od maja do augusta 1992. godine ubijeno 458 zatočenika. Od tog broja pet je žena i jedna maloljetna osoba. Sve ovo je dokazano pred međunarodnim i domaćim sudovima. Koji su to cirkusi i kada je Fikret Alić nahranjen, kako reče Marić, neka vam najbolje u svojoj potresnoj ispovijesti sam Alić kaže. Ne mora ni on lično, postoje na stotine knjiga, naučnih, stručnih članaka i svjedočenja koja o ovome govore. Jedna takva je iz pera britanskog novinara Eda Vulliamya u kojoj su detaljnije opisana zbivanja u Prijedoru 1992. godine. Dačić na to za uslikane logoraše kaže da su pozirali i da su sve slike plod propagande korištene u marketinške svrhe! Naravno, on ne nastoji da obrazlaže svoju gnusnu tvrdnju, ali to od njega se i ne traži. Potrebno je laž lansirati, zato i služe ovakve emisije. Hipoteka zločina za buduću Srbiju Nesporno da su i Marić i Dačić ostali u službi politike koja negira ili relativizira zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom devedesetih godina. Zašto svoje tvrdnje nikada nisu iznijeli, a mogli su, pred institucijama u kojima snosite odgovornost za izrečeno? Da li je nedostatak hrabrosti u pitanju ili ipak i sami znaju da je daleko od istine ono što govore? Neka odgovor na ovakva pitanja daju sebi i svojoj publici. Svakako, lakše je svoje nebuloze iznositi pred istomišljenicima onako kako to ovaj dvojac čini. Pred auditorijem pričati da bi ti polupismeni svijet odobravao izrečeno. Niko od prijedorskih Bošnjaka i Hrvata ne bi bio sretniji da su Marić i Dačić upravu. Da je sve rađeno da bi neko dobio ulogu nahranjenog cirkusanta u Evropi bi se lakše podnijelo nego iskopavati onoliku Tomašicu, tražiti i pronaći posmrtne ostatke na Korićanskim stijenama, po livadama u Kevljanima ili na drugim, preko 400 pojedinačnih ili masovnih grobnica u kojima su (bili) sakriveni posmrtni ostaci ubijenih prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. Bili bi možda i mnogi prijedorski Srbi sretniji. Ne bi strahovali da će biti uhapšeni i za svoje zločine odgovarati, ne bi ih proganjale slike ubijenih, pogledi djece čije su nenaoružane očeve likvidirali, ali ne bi više ni jedni druge pred istražiocima okrivljavali. U međusobnim optuživanjima stekli su zavidan talenat, mora se priznati. Nauči se sve pa i to. Valja se ipak nositi sa zločinima čiji je epilog najmanje 3.176 ubijenih nesrpskih civila u Prijedoru 1992. godine. Od toga 102 djece. Neka djeca ubijena su u spomenutim logorima. Neka iz njih izvedena, odvedena i brutalno ubijena. Mnogoj djeci još uvijek nisu ni pronađeni posmrtni ostaci.Hipoteku zločina ovakvim pristupom razni Marići i Dačići ostavit će budućoj srpskoj djeci koji budućnost neće moći graditi na onome što vide iz ovakvih emisija. No, to je već njihov problem.

Duboke su bile rane na duši rahmetli Safeta Ćatovića, primoranog da napusti rodnu grudu, nakon neistraženih i nekažnjenih četničkih zločina nad njegovom porodicom, rodbinom i komšijama koje su bacili u jamu Čavkarica u Drugom svjetskom ratu. Sjećam se kako me je njegova supruga Sara, da on ne čuje, ispitivala o knjizi Vladimira Dedijera, kako bi saznala činjenice o kojima se teško razgovaralo. Vjerovatno je to razlog što se ni poslije pada komunizma nije fizički "pojavljivao" u Bosni, ali je uvijek koristio priliku da u svome domu u New Jersyju ugosti goste iz BiH.   U Nju Džersiju, u SAD, 2. juna, u 95. godini, nakon duže bolesti na Ahiret je preselio dr. Safet Ćatović. Dženazu mu je u ponedjeljak 3. juna klanjalo nekoliko hiljada poštovalaca njegovog imena i djela, muslimana svih nacionalnosti. U zapisu o njegovoj dženazi dr. Aras Konjhodžić je između ostalog napisao: “Ovo je bila jedna od najvećih dženaza u Nju Džersiju, ali i u Americi… Ummet Muhammed, a. s., u rijetko viđenom jedinstvu, harmoniji i ljepoti je na bolji svijet ispratio prof. dr. Safeta Ćatovića.” Dr. Safet Ćatović, rođen je 21. aprila 1924. godine u Ćatovićima kod Bileće, od oca Abida, uglednog bilećkog trgovca i majke Derviše (Ćerimagić) Ćatović. U Drugom svjetskom ratu familija Ćatović bila je žrtva četničkih masovnih pokolja civila bilećke regije, a među njima Safetovi roditelji Abid i Deviša, te brat Sami i sestre Sureja, Saliha, Safija i Suada. Prema svjedočenju Hadžere Ćatović Bijedić 144 člana porodice Ćatović bačeni su u zloglasnu jamu Čavkarica. Inače, vjeruje se da je u ovoj Jami skončalo blizu 700 bošnjačkih civila, iako se zna za imena samo 468 ubijenih, a za mnoge nije bilo moguće utvrditi podatke s obzirom na to da su cijele porodice iskorijenjene. Hadžera Ćatović-Bijedić preživjela je jamu Čavkarica, u kojoj je među leševima svojih sunarodnjaka i šire i uže familije provela 72 dana.  Dr. Safet Ćatović je nakon završetka Gazi-Husrev begove medrese, 1950. godine završio je i studij agronomije u Zagrebu. 1957. godine iselio se u Tursku, i u Ankari je radio kao istraživač na Institutu za zaštitu biljaka, da bi 1958. godine otišao za SAD gdje je na University of New Hepshire radio kao istraživač na odsjeku botanike, a zatim prešao na Rutgers Univerzitet gdje 1964. godine i doktorirao. U mirovinu je otišao kao redovni profesor botanike na Fairleigh Dickinson univerzitetu. Od 1961. godine bio je u braku sa Sarah Cameron Kerr i s njom dobio šestero djece: Saffet A., Saffiya, Suada, Saliha, Surayya i Sami. Dr. Safet Ćatović je bio jedan od osnivača Islamic Circle of North America, a zatim Islamic Society of North America, te utemeljitelj prvih muslimanskih studentskih asocijacija (MSA) na nekoliko univerziteta u Americi. Bio je neumorni aktivista islamskih institucija u Americi. Akademik Enes Karić je o njemu za Preporod kazao: „Na vijest o preseljenju na Ahiret uglednog profesora Safeta Ćatovića pomaljaju mi se draga sjećanja. Kad sam bio na postdoktorskim studijama na Yale University (New Haven, Connecticut), 1990-1991., sekretarica na Odsjeku za religijske studije (Department of Religious Studies) rekla mi je, negdje sprva oktobra 1990., da me telefonom tražio profesor Safet Ćatović. Nakon što smo se čuli, rekao je da je pretraživao studentske baze podataka, da je naišao na moje studentsko ime na Yale University, ne poznaje me, ali je spreman odmah doći kolima i ugostiti me u svojoj kući u New Jersyju. Tako je i bilo. Bila mi je čast razgovarati sa uglednim američkim profesorom biologije, čovjekom koji je izveo mnoge generacije studenata. Pričao mi je dugo šta je to biologija otkrila da jeste život, bio je svjestan moći i nemoći nauke da odgoneta tajnu Života. Njegova univerzitetska karijera u Americi bila je jedna velika strana njegova djelovanja, a druga strana je bila njegov angažman u lokalnoj islamskoj zajednici. Njegova kuća u New Jersyju je bila otvorena za obje te strane njegovih interesiranja. I u godinama koje su došle kasnije, viđao sam profesora Safeta Ćatovića i njegovu ženu, Amerikanku Saru. Bilo mi je drago da su me prihvatili za svoga prijatelja. Kad god sam vidio profesora Safeta Ćatovića bio je u svojim skladno sinhroniziranim ulogama velikog čovjeka, slavnog profesora, predanog pregaoca za svoju porodicu i zajednicu, za sve ljude. Bio je draga osoba mirne riječi, lijepe pojave, blage naravi. Pa i tada, kad je govorio o strašnom stradanju svoje porodice u Bosni i Hercegovini, profesor Safet Ćatović je bio čovjek koji nije dopuštao da njegove riječi budu veće od njega. Neka je rahmet njegovoj lijepoj duši!“ „Vijest o preseljenju na Ahiret rahmetli Safeta Ćatovića, poznatog profesora i Gazinovca, podsjetila nas je na "muhadžirsku" sudbinu bošnjačkog naroda i istovremeno na dostojanstvo i ustrajnost u čuvanju muslimanskog identiteta daleko od rodnih Ćatovića, Bileće i Bosne i Hercegovine. Profesor Ćatović je svojim akademskim, pedagoškim i misijskim angažmanom i predanim radom zadobio povjerenje muslimana u Americi i poštovanje intelektualne i kulturne elite američkog društva.“   Ime dr. Safeta Ćatovića zlatnim slovima bit će upisano u historiju američkih muslimana, jer njegov rad je u temeljima stotina mesdžida i džamija diljem Amerike, a neizbrisiv trag je ostavio i u domovini, Bosni i Hercegovini. "Vijest o preseljenju na Ahiret rahmetli Safeta Ćatovića, poznatog profesora i Gazinovca, podsjetila nas je na "muhadžirsku" sudbinu bošnjačkog naroda i istovremeno na dostojanstvo i ustrajnost u čuvanju muslimanskog identiteta daleko od rodnih Ćatovića, Bileće i Bosne i Hercegovine. Profesor Ćatović je svojim akademskim, pedagoškim i misijskim angažmanom i predanim radom zadobio povjerenje muslimana u Americi i poštovanje intelektualne i kulturne elite američkog društva. Ko god je imao priliku susresti se, makar jednom, s profesorom Ćatovićem razvio je poštovanje i ljubav prema njemu. Duboke su bile rane na duši rahmetli Safeta Ćatovića, primoranog da napusti rodnu grudu, nakon neistraženih i nekažnjenih četničkih zločina nad njegovom porodicom, rodbinom i komšijama koje su bacili u jamu Čavkarica u Drugom svjetskom ratu. Sjećam se kako me je njegova supruga Sara, da on ne čuje, ispitivala o knjizi Vladimira Dedijera, kako bi saznala činjenice o kojima se teško razgovaralo. Vjerovatno je to razlog što se ni poslije pada komunizma nije fizički "pojavljivao" u Bosni, ali je uvijek koristio priliku da u svome domu u New Jersyju ugosti goste iz BiH. Kao organizirana Zajednica propustili smo priliku izraziti i na adekvatan način odati priznanje i iskazati poštovanje prema Gazinovcu koji je slavu i čast Gazi Husrev-begove medrese afirmirao putem univerzitetske, akademske i pedagoške karijere i djelovanja unutar islamskih institucija u Americi. Naša je obaveza istražiti i predstaviti široj javnosti životni i akademski put rahmetli Safeta Ćatovića. Neka je Božiji rahmet i magfiret njegovoj blagoj duši." – kazao nam je muftija Nedžad Grabus. Neka je rahmet njegovoj plemenitoj duši!

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari 11. jula ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci 33 žrtve genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici.

Danas u Evropskoj službi za spoljne poslove (EEAS) u Briselu, jednoj od institucija Evropske unije, upriličena je izložba izabranih učeničkih radova u okviru projekta Moje mjesto u EU.

Medžlis Islamske zajednice Gornja Tuzla, uz pomoć i podršku brojnih vakifa i prijatelja, krajem 2015. godine pokrenuo je izgradnju vakufskog objekta Administrativnog centra Medžlisa Islamske zajednice Gornja Tuzla. Ove godine je završena njegova izgradnja, te je tim povodom u subotu, 29. juna 2019. godine objekat svečano otvoren.

FONDACIJA “LJILJAN” ISLAMSKE ZAJEDNICE BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE Raspisuje konkurs za dodjelu stipendija za školsku 2019/2020 godinu Fondacija “Ljiljan” Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike raspisuje konkurs za dodjelu stipendija za studente svih fakulteta u Bosni i Hercegovini za školsku 2019/2020 godinu. Iznos stipendije je 500.00 USD odnosno ekvivalentno u KM shodno kursu dolara nekoliko dana prije dodjele stipendija. Za studente u Bosni i Hercegovini stipendije će se dodjeljivati u prvoj polovini mjeseca oktobra 2019. godine u Sarajevu sa naknadno dostavljenom informacijom stipendistima o tačnom mjestu i vremenu.  Fondacija će za 2019/2020 školsku godinu dodijeliti 100 stipendija u Bosni i Hercegovini. U slučaju da zaprimimo veći broj aplikacija koje zadovoljavaju uslove konkursa, Fondacija će dodijeliti i veći broj stipendija u slučaju dodatnog priliva sredstva za svrhu stipendija od donatora. Rezultati konkursa će biti objavljeni u mjesecu septembru 2019. godine na web stranici Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike www.icnab.com. Uslovi konkursa: Pravo na stipendiranje imaju full time studenti fakulteta u Bosni i Hercegovini sa prosjekom 8 i više. Prednost imaju socijalno ugrožena djeca, djeca šehida i demobilisanih boraca, djeca jetimi te djeca povratnika kao i studenti sa postignućem ili ostvarenjem u bilo kojem polju. Potrebna dokumentacija: Molba sa kratkom biografijom i kontakt informacijama (e-mail obavezan), Dokaz da ste full time student sa prosjekom ocjena zadnjeg semestra ili diploma 4. razreda srednje škole sa potvrdom o upisanom fakultetu full time, Dokaz o dodatnim postignućima ili ostvarenjima, Kućna lista, Potvrda da ste pripadnik šehidske porodice ili dijete borca Armije RBiH, Preporuka lokalnog imama (Imam džemata vašeg prijavljenog mjesta prebivališta), Izjava da ne primate drugu stipendiju bilo koje institucije ili organizacije ovjerenu u opštini, Sve aplikacije slati na e-mail: fondacijaljiljan@icnab.com. Nepotpune i neblagovremene prijave se neće uzeti u razmatranje. Konkurs ostaje otvoren do 31. jula 2019. godine.

Na inicijativu Turske Ambasade u Bosni i Hercegovini 14. jula na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu bit će održana kratka ljetna trka pod nazivom "Trka za demokratiju".

Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka uputio je građanima glavnog grada BiH poruku povodom turističke sezone.

Sedmerica bivših pripadnika zeničkih ratnih jedinica krenuli su danas sa platoa ispred spomen obilježja "Kameni spavač" na oko 270 kilometara dug put do Nezuka, gdje će se u ponedjeljak, 8. jula, s ostalim učesnicima priključiti ovogodišnjem Maršu mira „Srebrenica 2019“.

„Kolektivno sjećanje na genocid“ naziv je tribine koja je u organizaciji Asocijacije mladih SDA HNK, a u povodu 24. godišnjice genocida u Srebrenici, održana u ponedjeljak navečer u Mostaru. Gosti na tribini bili su predsjedavajući Federalne komisije za nestale osobe Amor Mašović i viši stručni saradnik u Institutu za islamsku tradiciju Bošnjaka Hikmet Karčić. Mašović je naglasio da ljudska civilizacija do sada nije upamtila i zabilježila takvu vrstu zločina kakvi su neki od zločina koji su počinjeni na prostoru takozvane zaštićene zone u Srebrenici. Kroz prezentaciju nekoliko desetina slajdova, prisutnima je predočio mnoge podatke i činjenice za koje je rekao da su dosad nezabilježeni u historiji čovječanstva. - Moj strah od zaborava veći je od užasa koji sam prisiljen pamtiti svaki dan. Upravo to je moto koji sve nas pokreće i koji treba prenijeti za sve žrtve - istakao je Mašović. Poručio je kako treba početi prevaspitavati mlade generacije te dodao da zločini ne smiju biti tabu tema, da zločinci ne smiju biti heroji i da se ne smije negirati genocid. - Zločinci suočeni s nekažnjavanjem za zločin genocida, nekažnjavanjem za negiranje tog zločina počeli su da promoviraju trijumfalizam. Oni koji su do jučer negirali genocid, počeli su da trijumfuju nad onim što je počinjeno, nad genocidom u BiH. Ja bih rekao da je to ta faza u kojoj se mi sad nalazimo - ocijenio je Mašović. Dodao je da neki visokopozicionirani ljudi "prizivaju novi genocid i javno govore da će se Bošnjacima ponoviti ono što im se desilo u periodu agresije na BiH". - Moja prezentacija je upravo usmjerena da se te stvari zaustave, da oni koji donose odluke počnu da donose te odluke. Možemo to uraditi samo tako što ćemo ih stalno iznova podsjećati. Ma koliko to nekima bilo dosadno, to je jedini put koji nam je ostao da te ljude prisilimo da konačno počnu djelovati - poručio je Mašović. (FENA)

BBI banka nastavlja podržavati kulturu i obrazovanje djece:

Koncertom Gudačkog orkestra Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu u Bosanskom kulturnom centru (BKC) sinoć je svečano otvoren šarolik kulturno-umjetnički program 24. festivala "Baščaršijske noći".

U novom printanom izdanju Preporoda broj 13/1143 od 1. jula 2019. čitajte: UMJESTO UVODNIKA Kratki priručnik za rukovanje poturicama  ZAJEDNICA Uručivanjem murasele hafizu Mehmedu ef. Kudiću Bihaćko muftijstvo ispisalo novu stranicu svoje historije Reisu-l-ulema dobitnik ovogodišnje „Merhametove“ nagrade Visoka delegacija iz Njemačke kod reisu-l-uleme POGLEDI Banjalučka dijaspora Političke aveti iz Srbije - Velike laži malog ministra Podrinjsko cvijeće zla Zašto Rusija podržava evropske desničarske populiste? Teme GENOCID - Bogu “ugodno” djelo?! BILEĆA - Spomenik Draži Mihajloviću izgrađen je na haremu SREBRENICA - Želimo da ovdje odrastaju naša djeca Od logora u Vlasenici do najvećih svjetskih takmičenja GENOCID Dug put do istine i pravde Srebrenica – zadnji poziv na buđenje Ima li života nakon Genocida? DUHOVNOST Upravljanje problemima u četiri koraka Ljubav Božija Ajvatovica: tradicija koja nas čuva i ujedinjuje MEDŽLISI U Divičanima nema kladionice, ali ni mjesta gdje bi se mladi družili Putevima Istočne Hercegovine - Od Bileće do Trebinja Jedno rođenje i jedna smrt još uvijek živog džematlije Potražite još mnogo informativno-edukativnih sadržaja u novom printanom izdanju Preporoda, kojeg možete nabaviti na trafikama u vašem gradu. Pozovite nas na broj tel. +387 33 236 493 i postanite član porodice pretplatnika Preporoda. Pratite nas na Facebook i Twiter stranici. Obnovite na vrijeme pretplatu za 2018. godinu slanjem prijave na e-mail adresu preporodpretplata@gmail.com Čitajmo Preporod, budimo preporod.

Grupa od 20 učenika iz bh. medresa, koji su osvojili studijsko putovanje u Brisel u okviru projekta Moje mjesto u EU, u pratnji svojih mentora, na svom studijskom putovanju posjetili su Trg Bošnjaka i džemat Wels.