Sričem, u hartiju i s usana, u duže i kratke retke, dajući sebe, i sve ono otklen potekoh, u svoje, i ime naroda svoga, pred njim, i s njima; s narodom koji vjeruje u Boga. Ovdje gdje se sasta ehli-iman, gdje nebo nam kubbe posta; s narodom kome je dika Muhammed, kome ostaše ahbabi vjerni, s narodom za kim i sam on žudi, selam i salavat vazda i svukuda nek' je na njega.