Hutba: U susret mubarek mjesecu ramazanu

Isto tako se tokom godine dešava i sa našom unutrinom, samo  znaci ne moraju uvijek biti očiti kao što su očiti na našim kućnim zidovima ali možemo ih vidjeti da se  manifestuju kroz mnoštvo hrđavih dijela kojima smo podložni.

I naša unutrašnjost, naša duhovnost, duša, srce... trebaju čišćenje i bijeljenje. Idealna prilika za to je mubarek mjesec ramazan.

Milost-rahmet, oprost- magfiret i spas od vatre su darovi koje nam, pored mnoštva drugih, Uzvišeni nudi u mubarek mjesecu ramaznu a naše je da iskreno zahvatimo iz darovane i propisane posude ibadeta i da četkom i valjkom našeg nijeta, vjere, odlučnosti očistimo svoju unutrašnjost. Da bi to učinili valjano uveliko nam pomaže svjesnost o količini prljavštine koja se nakupila i prijeti našem duhovnom zdravlju ali i svjesnost o koristima čistoće.

Do koje mjere je moguće izvršiti čišćenje svjedoči nam predaja od Poslanika u kojoj se navodi da je istinski gubitnik onaj ko dočeka ramazanski bajram a nije se očistio od grijeha.

Dakle moguće je potpuno čišćenje a to jasno i zorno svjedoči o veličini prilike koja je pred nama. Da bi smo se revnosnije odali ovom čišćenju valja shvatiti i nivoe prljavštine i njihovu ozbiljnost koju nosimo u sebi, a koja, kako rekoh nije uvijek vidljiva kao što su vidljive fleke po našim zidovima.

Kada čovjek vidi svoja loša djela, poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. (Alu Imran, 30) kaže se u časnoj Knjizi.

Iako mi sebe  trenutno doživljavamo kroz posao koji radimo,  kuću koju imamo, auto koje vozimo i sl. ništa od tog suštinski nije dio nas i nije naše. Kako se ističe u 39 ajetu sure Nedžm:

I čovjekovo je samo ono što sam uradi. وَأَن لَّیْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَی

Često ponavljam potrebu da održavamo naš namaz, da ovu posjetu petkom u džamija donekle pokušamo održati i na drugim namazima. Često smatramo da namaze i druge ibadete propuštamo zbog objektivnih potreba posla i slično. No, pomoglo bi kada bi znali da je glavna prepeka da se namaz obavi, ne naša zauzetost nečim drugim, ne naša obaveza, nego naš grijeh. Grijeh jednostavno ne ide skupa sa suštinom, dušom namaza. To je kao kada u gorivo sipamo vodu. Motor tada neće raditi kako treba, trokiraće, budemo li sipali mnogo vode motor će biti uništen. Isto tako je i grijeh. Do određene granice možemo griješiti i klanjati, ali budemo li postali bezobrazni i upustili se u grijehe, vidjet ćemo kako više i ne klanjamo. Pa da nam bude jasno, ako ne klanjamo, ne treba se zanositi time da mi imamo opravdanost za takvo što, nemam, to je svjedočanstvo veličine grijeha u nama koji nam onda šapće razna opravdanja za izostavljanje namaza kako bi tako i dalje mogao rasti. Izostavljanje namaza pokazatelj je zaprljanosti naše duše, sklonost laži je pokazatelj koliko su velike crne fleke na našoj nutrini, loše mišljenje o drugima, trač, sitni i krupni grijesi u našim postupcima... to su sve pokazati onečišćenosti.

Nije na odmet podsjetiti se činjenice da naše griješenje ili naše negriješenje jednostavno niti šteti niti koristi našem Gospodaru. Sve što činimo dobro ili zlo to je striktno šteta ili korist nama samima.

Isra, 7: Ako dobro činite, sebi ga činite. U nastavku se kaže: a budete li činili zlo, pa protiv sebe ga činite.

U 272. ajetu sure Bekare nam se daje do znanja: (وَمَا تُنفِقُوا مِنْ خَیْرٍ فَلِأَنفُسِكُمْ) Dobro koje podijelite vaše je. Zatim u 286. ajetu kaže:

 (لَا یُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا لَهَا مَا كَسَبَتْ) Allah ne obavezuje nikog više od mogućnosti, njemu je u korist dobro koje zaradi.

Dakle, za sva (duhovna) „trokiranja“ problem su grijesi. Opet s druge strane koristi koje imamo su od dobrih djela.

Tvoj Gospodar nikome ne čini nepravdu. Kur'an ne staje na ovim objašnjenjima već u 6. ajetu sure Ankebut kaže: Onaj ko se trudi – pa trudi se samo za sebe. (وَمَن جَاهَدَ فَإِنَّمَا یُجَاهِدُ لِنَفْسِهِ)

U 40. ajetu sure Neml: (وَمَن شَكَرَ فَإِنَّمَا یَشْكُرُ لِنَفْسِهِ)  A ko je zahvalan u svoju korist je zahvalan.

Ogroman broj problema s kojima se mučimo su i zbog toga što nam Bog daje blagodati a mi zaboravimo pokazati zahvalnost. Kada nema zahvalnosti, odlaze blagodati.

U 7. ajetu sure Zilzal: Pa ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, u 30. ajetu sure Alu Imran: (یَوْمَ تَجِدُ كُلُّ نَفْسٍ مَّا عَمِلَتْ مِنْ خَیْرٍ مُّحْضَرًا) Dāna kada svaki čovjek pred sobom nađe prisutnim dobro djelo koje je uradio. Bilo dobro ili loše djelo, nećemo biti pošteđeni, ono će se naći pred nama. To pripada nama. Kao i užitak i patnja koje ona sa sobom donose.

U predajama se kaže da su loša djela takva da naprimjer zadah koji se širi iz usta čovjeka koji izgovara laž, uznemirava stanovnike do sedmog neba. Sjetimo se sad ovdje da nam Gospodar u mjesecu ramazanu obećava miris miska u zadahu postača. Skloni smo laži, ogoovaranju, prenošenju loših riječi... i pred nama je prilika da prostore i fizičke i duhovne koje smo zagadili takvim dahom okadimo mirisom miska i popravimo loše koje smo činili.

U prostorijama u kojima postoji vlaga, odjeća i namještaj poprime miris vlage pa ih je potrebno povremeno provjetravati da vonj iziđe iz stvari. Tako i čovjek koji je vjernik, ali koji je imao grijeha kojih se nije čuvao. S obzirom da ima vonja i zaudara, on će jedno vrijeme morati na provjetravanje, ne može među čiste, mirišljave, fine ljude. Međutim, ima opcija da čovjek nikako ne iznosi i ne provjetrava te prostorije i vidimo na kraju da inventar istruhne, propadne, sam postane vlaga. Takvo što ide na otpad. Grijeh isto tako, ukoliko grijeh postane trajna osobina našega duha, u kojem se ukorijeni, poput notornog kufra, ili zadrtog licemjerja – one kao takve idu na deponiju ahireta koja se naziva džehennem.

Neko će kazati u ovim primjerima da postoje kuće u kojima je grijanje koje ne dimi, fasade dobre koje čuvaju od kondeza i mema. Istina je. Ima i takvih ljudi, vjernika koji se u ramaznu očiste a nakon njega ostavljaju grijeh i čine dobra djela konstatno čitave godine. Njihove sobe su i sad bijele, tople, prozračne ugodne, ali, bez obzira na to, ako znate takve ljude vidjet ćete da se oni još revnosnije spremaju za mubarek mjeseca ramazana, pošli su mu već u susret svojim postom u redžebu i šabanu, noćnim namazima, sadakom... Oni su zahvalni svome Gospodaru, mnogo istigfar čine i čiste se, a Allah zaista voli one koji se čiste. Ugledajmo se u njih. Izvršimo pripreme za mogućnost generalnog čišćenja u mubarek mjesecu ramazanu s čvrstom odlukom da zadobijenu čistoću održavamo i nakon ramazana. Mubarek mjesec ramazan nam dolazi u goste, trebam se pripremiti. Darove koje on nosi vriejdniji su od svih darova svih drugih gostiju koje smo ugostili u svom životu.  Kad nam se ovi drugi gosti najave ne pospremamo kuću onog trenutka kad zazvone na vrata, nego mnogo ranije, pa nemojmo ni pripreme za ovog velikog gosta počet činiti noć prije njegovog dolaska, počnimo već sad.

Amin!

Hutba u Čaršijskoj džamiji u Konjicu

Hatib: Esad ef. Bajić