Muftija mostarski na hutbi u Sultan Selimovom mesdžidu poručio: Naša borba za vakufe je borba za dostojanstvo i ravnopravnost Bošnjaka u Hercegovini

U Sultan Selimovom mesdžidu na Starom mostu u Mostaru danas je mostarski muftija dr. Salem-ef. Dedović održao hutbu u kojoj je govorio o važnosti zahvalnosti na blagodatima, odgovornosti prema domovini i potrebi stalnog čuvanja identiteta i zajedničkih vrijednosti.

U uvodu hutbe muftija je podsjetio na kur’anske ajete koji upozoravaju čovjeka na sklonost nemaru i zaboravu, naglašavajući da je lijek protiv toga „zikr i hajr“, odnosno sjećanje na Boga i činjenje dobra.

– Čovjek treba svoje srce, um i osjećaje stalno vezivati za prave i neprolazne vrijednosti – za dobrotu, ljudskost, plemenitost, istinu i pravdu – kazao je muftija, dodajući da onaj ko se veže za „jeftine populističke teme i ono što hrani ego – postaje gubitnik“.

Poručio je da zaborav Boga i moralnih vrijednosti vodi gubitku smisla i dostojanstva.

Govoreći o domovini i slobodi kao najvećim Božijim blagodatima, podsjetio je da su one plod velike žrtve šehida, palih boraca i odanih patriota koji su se nesebično davali u njenoj odbrani i izgradnji. Istakao je da se svijest o blagodati mora stalno produbljivati, posebno kod mladih generacija, učeći ih da „velikih stvari nema bez truda i žrtve“, te da je nezahvalnost prema blagodatima „put propasti i moralnog posrnuća“.

Poseban dio hutbe muftija je posvetio simbolici Starog mosta i starogradske jezgre Mostara, naglašavajući da su oni „neprocjenjive vrijednosti i blagodati koje svjedoče o dubokoj ukorijenjenosti bošnjačko-islamske kulture i duhovnosti“.

– To Mostar čini Mostarom i čini ga gradom. Zbog toga milioni ljudi dolaze ovdje. Privlači ih ova ćuprija – most, skladne kamene građevine, vitki minareti građeni s osjećajem za mjeru i ljepotu, kupole i kameni krovovi naših džamija uklopljeni u ovaj neponovljivi kolorit podneblja. Sve je to ponovo podignuto s velikim naporom i odlučnim planom nakon što je bilo bombardirano i razoreno do temelja tokom dvostruke agresije na ovaj grad. Pa i sam Stari most – svjetsko kulturno blago – bio je srušen, a njegove obale ostale bez poveznice i čvrstog zagrljaja – istakao je muftija.

Rušenje Starog mosta 9. novembra 1993. godine muftija je tematizirao kao zločin urbicida i kulturocida, počinjen nad bošnjačko-muslimanskim, ali i svjetskim civilizacijskim naslijeđem, ističući da je to bio moralni i civilizacijski poraz politike udruženog zločinačkog poduhvata koja je željela uništiti mostarsku dušu.

– I mora se podsjećati na zlo, da bi se osigurali putevi dobru i da bi nas stalno opominjalo da zlo postoji u svijetu dokle god čovjek postoji. Zato je obnova Starog mosta i mostarske starogradske jezgre, s kulturno-historijskim naslijeđem koje svjedoči o dubokoj ukorijenjenosti naše kulture, velika civilizacijska pobjeda i trijumf. Stari most je obnavljan u duhu otvorene i pružene ruke mira, iskrene izgradnje povjerenja među narodima i kulturama. Kao takav, on je naš, ali i svjetski spomenik miru i baština čovječanstva. On je spomenik ljubavi i dobra koje su oduvijek nadjačavali mržnju i isključivost – kazao je muftija.

Upozorio je da Mostar i dalje nosi "teret naslijeđa rigidne politike koja prostor Hercegovine vidi kao poligon dominacije jednih nad drugima", naglašavajući da su ideje o podjeli grada i dalje prisutne.

– To nas moralno vrijeđa, jer znamo da je takav projekt osuđen i presuđen, te da je upravo u njegovoj realizaciji došlo do velikog etničkog čišćenja iz dijelova grada na desnoj obali Neretve i uništavanja kompletnog muslimanskog sakralnog i kulturnog naslijeđa. To je činjeno u ime ostvarenja ideje etnički zaokruženog prostora, čime se slala poruka da je suživot nemoguć i da je podjela jedino rješenje – i za Mostar i za Bosnu i Hercegovinu. Tu i takvu politiku demantuje i stvarnost i život, jer sav normalan svijet želi život bez podjela, isključivosti i nacionalističkih narativa – poručio je muftija.

U drugom dijelu hutbe osvrnuo se na pitanje vakufske imovine, ističući da borba Islamske zajednice za povrat i zaštitu vakufa, posebno Lakišića vakufa, simbolizira borbu Bošnjaka u Mostaru i Hercegovini za ravnopravnost i dostojanstvo.

– Grubo atakovanje na nedodirljivi institut vakufa od strane ovdašnje vlasti, koja prijeti revizijom odluka o povratu vakufske imovine, a koja bi trebala svim vjerskim zajednicama osigurati nesmetane uslove za slobodno djelovanje u demokratskom društvu, pokazuje pravi karakter te vlasti i njeno lice. Neka se niko ne zavarava u vezi s tim! – kazao je muftija.

Otvoreno je izrazio zabrinutost zbog toga što, kako je rekao, „postoje ljudi koji u raspodjeli pozicija po nacionalnom ključu ne zastupaju interese svoga naroda u Mostaru i Hercegovini, već zbog komada fotelje i vlasti nisu odlučni ni dosljedni u čuvanju onoga što se mora čuvati kao zjenica oka svoga“.

– Ako se već Boga ne boje, neka se boje suda historije pred koji će uskoro doći – poručio je muftija.

Citirajući hadise Muhammeda, a.s., o izvršavanju preuzetih emaneta i odgovornosti koje svaki pojedinac ima u društvu, muftija je naglasio da svaki čovjek ima dužnost „bdjeti nad granicama svoga identiteta, dostojanstva i duhovnosti“, te da će svaki nosilac povjerenih dužnosti biti pitan pred Bogom za ono što mu je povjereno.

Hutbu je završio stihovima mostarskog učenjaka, prvog muderisa Karađoz-begove medrese Hasana Zijaije, kojima je pozvao na skromnost, bogobojaznost i činjenje dobra:

„Vjerniče, nemoj trčati za zemaljskim blagodatima, slijep ne budi, otvori oči pred Božjim ibadetima...
Gledaj da kao stabljika prav budeš i dobro činiš, sve dok Allahovom voljom na ovom svijetu živiš.“

(Hasan Eminović/Preporod.info)