Danas izricanje presude Radovanu Karadžiću

Bit će ovo prva presuda MKSJ najvišem političkom zvaničniku sa prostora bivše Jugoslavije s obzirom na to da je u haškom pritvoru, dok mu je trajalo suđenje, 2006. umro bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević. 

Genocid, zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona ratovanja

Karadžić je prema optužnici Haškog tužilaštva optužen po dvije tačke za genocid, po pet tačaka za zločine protiv čovječnosti i po četiri tačke za kršenja zakona ili običaja ratovanja. 

Haško tužilaštvo zatražilo je za Radovana Karadžića kaznu doživotnog zatvora. 

Karadžić se nikad nije izjasnio o krivici, a u sudske spise Haškog tribunala u njegovo ime je unijeto da se ne osjeća krivim. 

Radovan Karadžić je po struci neuropsihijatar, jedan je od osnivača Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine, njen predsjednik od 1990. do jula 1996., predsjedavajući Savjeta za nacionalnu bezbjednost takozvane Srpske Republike Bosne i Hercegovine (kasnije Republike Srpske), od kraja 1992. predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant oružanih snaga RS do jula 1996. 

Njegova izjava sa sjednice Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, 14. oktobra 1991., ostala je u javnosti zapamćena kao jedna od najdirektnijih prijetnji izrečenih u osvit rata u BiH: 

"Ovo nije dobro što vi radite. Ovaj put na koji vi želite da izvedete BiH jeste ista ona autostrada pakla i stradanja kojim su pošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje... Kako ćete vi spriječiti da svako svakoga ne ubija u BiH…" 

MKSJ je u posljednjoj godini rata u BiH, 25. jula 1995., podigao prvu optužnicu protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, bivšeg zapovjednika Vojske Republike Srpske, za genocid i druge zločine na području BiH. Druga optužnica protiv pomenutog dvojca potvrđena je 16. novembra 1995. i odnosi se na genocid i druge zločine počinjene na području Srebrenice.

Posljednja operativna optužnica protiv Karadžića je potvrđena 19. oktobra 2009.  

Bjegunac "pao" usred Beograda

U poslijeratnom godinama, Karadžić je ostao zapamćen i kao bjegunac za kojim su čak Amerikanci raspisali potjernicu s nagradom od pet miliona dolara za informaciju o tome gdje se krije. 

Uhapšen je u Beogradu 21. jula 2008. godine. U glavnom gradu Srbije je radio pod lažnim imenom Dragan Dabić. Imao je privatnu praksu u kojoj je pacijente liječio alternativnom medicinom. Kako ne bi bio prepoznat, nosio je dužu kosu i bradu. 

Nakon više od 13 godina bjekstva i skrivanja, Karadžić je u haški pritvor prebačen 31. jula 2008., a suđenje je počelo 2009., bez prisustva Karadžića na prva dva ročišta tokom iznošenja optužbe. Pojavio se na suđenju početkom 2010., kad je počelo iznošenje uvodnih riječi odbrane, odlučivši da se sam brani. 

U optužnici se navodi da je najkasnije od oktobra 1991. do 30. novembra 1995., Radovan Karadžić učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) "koji je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo".

Navodi se da je "od aprila 1992. do novembra 1995., učestvovao u UZP da se pokrene i provede kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom". 

Osim toga, u haškoj optužnici se navodi da je počevši od dana koji su neposredno prethodili 11. julu 1995., pa sve do 1. novembra 1995. godine, "Karadžić učestvovao u UZP-u eliminisanja bosanskih Muslimana u Srebrenici, i to ubijanjem muškaraca i dječaka, kao i prisilnim odvođenjem žena, djece i jednog dijela starijih muškaraca iz tog područja". 

Navodi se da je tokom maja i juna 1995. godine, učestvovao u UZP-u uzimanja pripadnika Ujedinjenih nacija kao talaca kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba.  

Karadžić se takođe tereti kao nadređeni za zločine navedene u optužnici, između ostalog, jer je znao ili imao razloga da zna da se snage pod njegovom efektivnom kontrolom spremaju da počine zločine ili da su ih već počinili, a nije preduzeo mjere da spriječi činjenje zločina ili da kazni počinioce tih zločina. 

Vrijeme nije zaliječilo rane

Suđenje Radovanu Karadžiću je okončano u oktobru 2014. nakon više od 500 sudskih dana i učešća na različite načine 586 svjedoka optužbe i odbrane. U sudski spis je uvršteno više od 11.000 dokaznih predmeta. 

Kao svjedoci optužbe i odbrane na ovom suđenju pojavile su se brojne žrtve, međunarodni i domaći stručnjaci i zvaničnici, pripadnici snaga UNPROFOR-a, ali i osobe ranije osuđene za zločine pored Haškim tribunalom. 

U sudski spis ušla su svjedočenja o pojedinačnim i masovnim ubistvima civila, progonima, mučenjima i drugim oblicima nehumanog postupanja počinjenim u Srebrenici, Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici, Zvorniku, zatim o držanju u opsadi Sarajeva više od 1.400 dana, stalnom granatiranju i držanju njegovih stanovnika pod snajperskom paljbom, ali i svjedočenja onih koji su to negirali, idući u korist optuženog. 

Presudom 70-godišnjem Karadžiću, koja će biti obznanjena danas, 24. marta, ma kakva ona bila, sasvim sigurno, mnogi neće biti zadovoljni. Posebno žrtve terora tokom ratnih godina u BiH i članovi porodica žrtava. Oni su i ovih dana jasno poručili: očekuju najstrožiju kaznu, mada nijedna kazna koju Haški sud može izreći neće biti dovoljna za zaliječi njihove rane.

(AA)