"Ponesite po jedan hljeb, vreću brašna, novac"

I danas u tim ljudima i dalje imam najbolje prijatelje. Još se jedni drugima radujemo. Ali, u hodu još je mnogo onih koje sam zvao i koje zovem prijateljima, koje tako doživljavam.

Sjećam se rahmetli Atifa Kujundžića, jednom smo imali neki nesporazum pa nismo pili kahvu nekoliko mjeseci, ali se nismo ni ljutili. I jednom, tako sreli se i kahva je bila neizbježna. Pita on, da li imam kakvih prema njemu zamjerki i hatora koje ne mogu oprostiti: -Ne, - rekoh. Jednom prijatelj, uvijek prijatelj. I sada tako živim, i dok sam živ bit će tako, bez obzira na vrijeme koje nosi sve nas i vremenom kao rijeka donese mulja, pa onda ga odnese. Zamuti se pa izbistri...

Od jutros dobijam poruke od znanih i neznanih. Bezbeli, radujem se... A i žao mi što nekih ljudi nema ovdje da podijelimo radost - davno su otišli na bolji svijet. Nema moga babe Alije, sestre Džemile, kuma i velikog prijatelja Senada... Nema još mnogih, ali ovdje su oni drugi, kojih ima i koji život čovjeku čine ljepšim. I koliko god da ih ima, čovjeku je malo. A i kada samo jednoga ima istinskog, čovjeku je dovoljno!

I jutros, kada su godine skoro stigle moj broj cipela, htio sam piti neke kahve. Planirao! Neke i dgovorio. Ali, dan ću početi drugačije!

Odoh u Merhamet, da radost ovoga dana podijelim sa drugima. Jutros je Klix objavio informaciju da u Narodnoj kuhinji više nema hljeba. Mislim, možda je tim ljudima nafaka poslana po nama!

S obzirom da vas imam puno, molim vas da se danas sretnemo tamo: ponesite po jedan hljeb, vreću brašna, novac...

(vi koji ste daleko možete uplatiti na Merhamet: 132-1000-309-575-896, sa naznakom Za Narodnu kuhinju).

Da se častimo i budemo sretni! Mislim da rođendani u ovim godinama najbolje mogu biti obilježeni na ovaj način. Općenito, mislim da naši životi i naše društveno djelovanje moraju imati ovu dimenziju.

Svima hvala za čestitke i hvala za sudjelovanje u ovoj akciji. 

Svako dobro vam želim!

Mehmed Meša Pargan