Sirijski dječaci iz Sirije nose traume, u Sarajevu pronašli prijatelje

Sa suprugom Fadilom i četvero maloljetne djece pokušavaju nastaviti normalan život koji su prije pet godina vodili u Siriji.

Adil je prvi put u BiH došao ‘80-tih godina da studira. Naučio je jezik i upisao Stomatološki fakultet koji je završio u roku.

– Položio sam državni ispit. Volio sam živjeti ovdje. Bio sam ovdje i u ratu ‘90-tih godina. Radio sam kao ljekar u istoj katastrofi koja se dogodila i u Siriji. Zatim sam se 1996. godine vratio u Siriju jer ovdje nisam mogao naći posao. Tamo sam odmah našao posao i formirao porodicu – prisjetio se Adil u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

U sirijskom gradu Deyru'z Zoru, gdje su živjeli proteklih godina, Adil je imao privatnu ordinaciju. Vodili su idiličan život dok u martu 2011. godine nije počeo rat.

– Nismo znali da će biti tako katastrofalno. Mijenjali smo mjesto stanovanja. Išli iz ulice u ulicu nadajući se da će rat uskoro stati. Međutim, to se ni nakon pet godina nije dogodilo – kazao je Adil i dodao:

– Siriju smo napustili jako teško u ljeto prošle godine. Morali smo to uraditi. Dva dana smo bili na granici i onda smo na neki način ušli u Tursku. Nadao sam se da će se smiriti situacija i da ćemo se vratiti u Siriju. Međutim, to se nije dogodilo. Vidio sam da se situacija samo pogoršava. Teško je kada čovjek ne radi čak i u Turskoj.

Prodavali su sve što su imali, od nakita, zlata i tako kupovali što im je potrebno. Prije više od tri mjeseca je došao u BiH kako bi sredio papire za svoju porodicu, pošto Adil ima državljanstvo BiH.

– Zatim sam se odlučio za BiH. Ljudi su mi izašli u susret i odmah su mi dali dokumentaciju. Porodica mi je bila u Turskoj i tada sam otišao po njih. Tamo su bili od ljeta prošle godine. Prije dvadesetak dana sam sa dokumentacijom ponovo otišao u Tursku. Sada smo se napokon opet spojili i ovdje smo jako sretni. Zahvaljujemo se i za pomoć koju nam je pružila Turska – kazao je Adil.

Dječaci uče bosanski jezik

U Turskoj nije mogao naći posao i zato se odlučio za BiH.

– Trenutno mi je jedini problem to što nemam posao, a hoću da živim i da uključim djecu u društvo – pojasnio je Adil. Možda je, kako je kazao, njegova greška što nisu odmah napustili ratom zahvaćenu Siriju.

Djeca trenutno idu u školu kako bi naučili bosanski jezik. Raid je, kako je kazao, u Siriji prošao mnogo toga i vidio svakakve strahote.

– Nakon svega to nije sin kojeg sam ja znao. Želimo da se uključi u društveni život ovdje i da zaboravi ono što je vidio u Siriji – poručio je Adil.

Šesnaestogodišnji dječak je svjedočio brutalnom ubistvu njegovih prijatelja. Na pitanje da li ga nešto lijepo veže za rodnu zemlju, Raid nije imao snage za odgovor. Tišinu je prekinuo prisjećanjem na život koji su nekada živjeli u domovini.

– Prije sam imao prijatelje, kuću, svi su živjeli lijepo, imali smo igralište i odjednom je sve to nestalo. Mijenjaš cijeli život – rekao je Raid.

Emocije koje osjeća prema svom novom domu suprotne su onima kada govori o Siriji. Raid o BiH priča sa osmijehom na licu.

– Super mi je. BiH je lijepa zemlja, ljudi su mirni i gostoprimljivi. Stekao sam mnogo prijatelja u ovih 20-tak dana. Igramo i fudbal koji nisam mogao igrati u Siriji. U Siriji nismo imali ništa. Bio sam bez škole pet godina. Volim školu, volim nauku. Želim biti biolog – ispričao je Raid.

Brzo uči bosanski jezik jer želi krenuti u školu kao i sva druga djeca. U ovom kratkom periodu naučio je da se predstavi.

– Prijatelj me uči bosanski. U Siriju se ne želim vratiti, želim ostati ovdje – poručio je Raid.

Kraj njega sjedi 12-godišnji brat Rijad. On je rekao da se sjeća kuće i bombardovanja.

– Želim se vratiti tamo ukoliko prestane rat – poručio je 12-godišnji Rijad, koji je naučio reći hvala na bosanskom jeziku.

Zagrljaj dobrodošlice

Ova dva dječaka sa ocem svakog petka odlaze na džuma-namaz u sarajevsku džamiju u naselju Stara Breka gdje je imam Muhamed Velić. Također, upisani su i u mekteb u istoj džamiji.

Velić je pojasnio da im je potrebno da se sada druže s djecom, da nauče jezik i da se resocijaliziraju. Potrebno im je i da pokušaju, koliko-toliko, zaboraviti ratne traume koje nose iz Sirije.

– Ova porodica je sastavljena nedavno. Ovo je specifičan slučaj jer su došli u BiH. Uglavnom gledamo kako preko Grčke, Srbije, Hrvatske, Makedonije odlaze u Evropu – pojasnio je Velić i dodao:

– Prije tri sedmice su došli na džumu sa jednim našim džematlijom koji me pitao da li se u mekteb mogu upisati dva dječaka koji su sirijske izbjeglice. Nisam mogao vjerovati. Tada sam vidio ta dva divna dječaka sa ocem. Prva reakcija je bila da sam ih zagrlio.

Od tada redovno dolaze u džamiju.

– Djeci u mektebu je bilo interesantno. Uvijek imamo tu priču o izbjeglicama iz Sirije i djeca nisu imala prava predstavu o tome. Odjednom su došla dva normalna dječaka koja su proživjela strašne traume. Djeca su ih krasno primila. Druže se sa njima i imaju već jednog dobrog prijatelja Salima koji je stalno sa njima. Uče bosanski jezik -pojasnio je Velić.

Sada, kako je kazao, treba pomoći ovoj porodici na način da se resocijaliziraju jer su prošli strašne traume.

– Na nama ovdje, koji primamo ove ljude koji će ovog ljeta vjerovatno i više dolaziti da im pomognemo tako što ćemo ih odmah uključiti u program resocijalizacije, djeca trebaju ići u školu. Već ima dobrih ljudi koji su izašli u susret. Ova porodica je podstanar, a najgora je situacija što njihov otac, koji je stomatolog, ne radi. Ovim putem apelujem da se pomogne ovoj porodici i da se nađe posao za njihovog oca – poručio je Velić.