Od petka do petka: Emira Musa

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 1. do 7. maja 2026. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Emira Musa, glavna i odgovorna urednica Radija BIR Media centra Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Petak, 1. maja

S tugom, razočarenjem, ljutnjom i osjećajem straha čitam vijest koja nas sve iznova potresa. Novi slučaj femicida u Sarajevu nije samo još jedna crna hronika, nego duboka društvena rana koja se ne zatvara. Svaki ovakav događaj otvara ista pitanja: jesmo li kao društvo učinili dovoljno, jesu li institucije zakazale, jesmo li prešutjeli tamo gdje se moralo govoriti? Bolno mi je i što je riječ o majci maloljetne djevojčice koja će, s trajnim traumama, nastaviti život bez oba roditelja. Bolno mi je i što je riječ o kolegici, novinarki, koja je poduzela sve što je bilo u njenoj moći da se udalji od monstruma, ali niko je nije uspio zaštititi i tu prepoznajem sistemsku grešku. Zakazala je policija, tužilaštvo, društvo. Ono što me posebno užasava jesu komentari na društvenim mrežama koji nam pokazuju u “punom sjaju” u kakvom bolesnom društvu živimo. Pitanja zašto ju je ubio i traženje razloga i opravdanja za takav monstruozan čin su znak da među nama žive desetine tarika koji bi to isto uradili svojim suprugama, djevojkama, patnericama.

Da je Tarik izolovani pojedinac, mi kao društvo ne bismo imali problem. Ali niti je pojedinac, niti je izolovan slučaj. Također, svakog razumnog preplaši procjena da u BiH oko milion osoba posjeduje neku vrstu naoružanja, što legalno, što ilegalno. Kao urednica, osjećam posebnu odgovornost da ovakvim temama pristupamo bez senzacionalizma, ali s jasnim stavom – nasilje nad ženama ne smije biti normalizirano niti relativizirano. U nekoliko navrata smo organizovali i medijsku kampanju protiv nasilja nad ženama i kontinuirano govorimo o ovoj temi. Mediji moraju biti prostor istine, ali i prostor otpora šutnji. Jer šutnja, čak i kada je nenamjerna, uvijek radi u korist nasilja. Žao mi je što će, već narednog petka kada ljudi budu čitali ovu rubriku, ubistvo Elme Godinjak biti već stara vijest.

Subota, 2. maja

Subota mi često otvori prostor za razmišljanje, čitanje, analizu. Osvrt na pisanje njemačkih medija o Južnoj interkonekciji otvara važnu perspektivu. Vanjski pogled često preciznije prepoznaje strateški značaj energetskih pitanja, koja u domaćem diskursu nerijetko ostaju svedena na dnevno-politički okvir. Upravo takve teme zahtijevaju dugoročan i ozbiljan pristup. Ono što posebno zabrinjava što se o ovako važnim pitanjima odlučuje samo na nivou trenutne politike, bez dugoročne strategije, jasne vizije, glasa struke. Od energetske strategije jedne zemlje zavisi niz ključnih faktora koji oblikuju njenu ekonomsku, ekološku i geopolitičku budućnost. Mi se, nažalost, ne snalazimo ni u sadašnjosti i u brzoj promjeni svjetskih dešavanja, a o budućnosi i u budućnost možemo gledati zamagljeno s dozom straha jer naši političari nam ne ulijevaju povjerenje da znaju šta tačno rade i kuda vode našu zemlju.

Nedjelja, 3. maja

Nedjelja je moj mali prostor za predah i vraćanje sebi. Vrijeme koje provodim s porodicom – djecom i roditeljima koji su, na sreću, blizu – daje posebnu snagu. U tim trenucima svakodnevne jednostavnosti, između ručka, razgovora i kućnih obaveza, čovjek se podsjeti šta je suština. Nedjelja je i tiha priprema za novu sedmicu, slaganje misli i prioriteta, ali bez pritiska – više kao unutrašnje usklađivanje.

Ponedjeljak, 4. maja

Radna sedmica počinje susretom koji vraća optimizam. U Media centar dolaze gosti iz Gradačca – ljudi koji ne govore mnogo o viziji, nego je žive. Dvije stotine godina Husejnije džamije nije samo jubilej - to je kontinuitet koji obavezuje. Njihova energija i posvećenost podsjećaju da zajednice ne opstaju slučajno, nego zahvaljujući onima koji rade – tiho, uporno i s jasnim ciljem. S druge strane, sretna sam što Media centar, sa svim svojim medijima na okupu, već sad može da ponudi i da kvalitetno isprati sve medijske zahtjeve oko praćenja i najzahtjevnijih manifestacija. Lahko dogovaramo gostovanja na Radiju, izradu dokumentarnog filma za TV, specijalan prilog za IIN Preporod, agencijsku najavu i praćenje događaja na Preporod.info. Lijepo je kada s jedne strane imamo jasnu viziju šta se želi od medija, a s druge stručnost, kompetencije i kvalitet koji, hvala Bogu, Media centar IZ može ponuditi.

Utorak, 5. maja

Dan koristim za rad u redakciji. Redakcijski dani su uvijek pomalo nevidljivi izvana, a suštinski ključni. Tu nastaju ideje, dileme, ponekad i sumnje. Kako ostati relevantan, a ne podilaziti? Kako biti brz, a ne površan? Radio BIR nije samo program – to je stalni pokušaj da ostanemo odgovorni prema onima koji nas slušaju. Mala je, ali vrijedna ekipa koja stoji iza programa Radija BIR. Dogovaramo goste za tekuću sedmicu, dogovaramo kako na što bolji način ispratiti obilježavanje Dana džamija. Bliži nam se hadž, aktuelna je tema kurbana… Dnevna politika nam nameće svoje teme. Težak je ovo posao, odgovoran i zahtjevan, ali je i lijep i koristan. Drago mi je kada na kraju dana, sedmice, sezone znam da smo odradili dobar posao. I kada naša publika pozitivno reaguje na ono što radimo.

Srijeda, 6. maja

Dok pripremamo program za Dan džamija, ne mogu izbjeći misao koliko je sjećanje krhko ako ga ne njegujemo. Nisu rušene samo građevine – rušena je pripadnost. I zato svaki podsjetnik ima težinu. Ne zbog prošlosti same, nego zbog onoga što iz nje učimo – ili ne učimo. U programu Radija BIR već dugo se emituje rubrika Naše džamije u kojoj donosimo historijat i zanimljivosti vezane za pojedine džamije, ali meni je taj naziv rubrike jako lijep i simboličan. Džamije su uvijek “naše džamije” i neodvojivi su dio našeg vjerničkog bića. Rušenje, skrnavljenje, oštećivanje je rušenje i nas samih, a njihova obnova je radost za srce, dušu i oko.

Četvrtak, 7. maja

Banja Luka je za mene uvijek više osjećaj nego mjesto. Grad kojem se vraćam bez jasnog razloga, ali s jasnom emocijom. Volim Banju Luku iako me ništa konkretno ne veže za nju. Ali veže me Ferhadija, Arnaudija, moji dragi prijatelji koji rade i žive u njoj. Tamo su ljudi koji ne odustaju od prisustva, i to je dovoljno. U ime Media centra prisustvujem obilježavanju Dana džamija koje organizuje Muftijstvo banjalučko na čelu s dragim muftijom Ismail-ef.

Velika je simbolika biti u Banjoj Luci na današnji dan. Bila sam ovdje i kao novinar na postavljanju kamena temeljca za ljepoticu Ferhadiju. Nestvarno ju je vidjeti svaki put kako lijepa, skladna, ponosna stoji, kao neka gizdava djevojka usred Šehera. Ispratila sam i gradnju Arnaudije. Neki od naših prvih live prenosa su bili upravo iz Banje Luke. Uživala sam i u današnjem programu, ovog puta iz publike. Sutra ćemo prisustvovati svečanoj Akademiji nove generacije maturanata Banjalučke medrese. Prvi put kad sam vidjela tu lijepu mladost plakala sam od sreće, jer sam znala da su oni ti koji su vratili svjetlo vjere u ovaj grad.

(Preporod.info)