Od petka do petka: Sejid Strika

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 22. do 28. maja 2026. godine za čitatelje portala Preporod.info piše mr. Sejid Strika, stručni saradnik na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

Petak, 22. maja

Petak je poseban, mubarek dan. To je dan kada uposlenici Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu imaju zajednički doručak. To je idealna prilika da se okupimo, razgovaramo u jednoj drugačijoj atmosferi te sumiramo aktuelna dešavanja, kako na Fakultetu tako i u društvu.

U toku radne sedmice svi manje-više sustižemo svoje obaveze: pripreme, nastavu, zadatke za studente, izvještaje, dodatne projekte i edukacije, a petak je dan kada privodimo sedmicu kraju, pa je i intenzitet užurbanosti niži. Smatram iznimno važnim kreirati ambijent u kojem članovi kolektiva mogu kvalitetno komunicirati, razmjenjivati ideje i jačati međusobne odnose. Jednostavno, bez zdravih međusobnih odnosa teško je realizirati važne zajedničke projekte.

Petak je i dan džuma-namaza. Iako džumu uglavnom klanjam u mesdžidu Fakulteta, nerijetko i kao hatib, ovog petka sam hatib u džamiji u Lužanima. Rado sam prihvatio poziv Medžlisa IZ Sarajevo da džuma-namaz predvodim u džamiji u kojoj imamsku dužnost obavlja čestiti Senaid-ef. Isaković koji je trenutno na hadžu.

Mimber je poseban emanet, mjesto s kojeg je i Poslanik, a. s., govorio ljudima. S obzirom na to da sam od 2009. do 2024. godine redovno obavljao hatibsku dužnost, s posebnom sjetom prihvatim svaki poziv. Iako često kao hatib predvodim džuma-namaz u mesdžidu Fakulteta, potpuno je drugačiji osjećaj izaći pred obični svijet i džemat, u odnosu na situaciju kada govorite ispred svojih profesora i studenata.

Na kraju dana nazvao sam roditelje. U njihovom glasu osjetio sam da su me očekivali i ovog vikenda. Nisu se vodili mojom logikom da ćemo se svakako vidjeti već u srijedu, prvi dan Bajrama. Prisutna je neka tiha grižnja savjesti i razmišljanje o tome kako ćemo, izgleda, tek u starosti potpuno razumjeti tu sjetu roditelja za svojom djecom.

Subota, 23. maja

Subota je, prvi dan vikenda, obično rezervisan za porodične dogovore i posjete roditeljima, ukoliko nema drugih planiranih radnih aktivnosti.

Prethodna dva vikenda bila su izuzetno dinamična. Prvi je obilježila posjeta Bihaćkom muftijstvu i razgovori u fokus grupama s prof. dr. Jadrankom Kulenović-Đapo u okviru projekta istraživanja o porodičnom nasilju. Sretan sam što u ime Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu imam priliku biti dio tima koji se bavi ovom temom. Iako tematika nije vesela i nije jednostavno slušati o različitim vrstama porodičnog nasilja koje ljudi proživljavaju, drago mi je da Fakultet ozbiljno pristupa ovom društvenom problemu. Nadam se da će ovo istraživanje na kraju uroditi konkretnim koracima u osnaživanju i osvješćivanju članova zajednice o ovom problemu.

Drugi vikend me ponovo odveo u Bosansku krajinu. Naime, u okviru Nastavnog plana i programa, svaka studijska godina ima obavezno studijsko putovanje. Meni je ukazana čast da organizujem i realizujem trodnevno studijsko putovanje u Krajinu, tokom kojeg smo posjetili Travnik, Jajce, Ključ, Cazin, Bužim, Bihać, Kozarac i Banju Luku. Krajišnici su, kao i uvijek, bili izvrsni domaćini, a Medresa u Cazinu je sa zadovoljstvom ugostila naše studente.

Prema evaluaciji studenata, kazivanja Zije Nanića iz Bužima i hafiza Amira Mahića, kao i njihovo vlastito iskustvo, ostat će u posebnom sjećanju s ovog putovanja. Izjava jedne kolegice nakon govora hafiza Mahića: „Profesore, tek sada shvatam smisao ovoga putovanja“, daje nam jasnu smjernicu da činimo pravu stvar sa studijskim putovanjima – da ne učimo samo u učionici, nego iskustveno, na terenu.

أَفَلَمْ يَسِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَيَنظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ „Zar oni ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skončali oni prije njih...“

Ova subota je, ipak, drugačija od prethodnih. Subotom djeca inače pohađaju mektepsku nastavu, ali je nastava u mektebu na Kobiljoj Glavi prošlog vikenda završena. No, to ne znači da se nećemo družiti s mekteblijama. Naime, mr. Muhidin-ef. Topčagić, imam s Grbavice II gdje sam proveo značajne godine rada, pozvao nas je na svečanost povodom završnih ispita. Svi s nestrpljenjem čekamo da se odazovemo, kako zbog susreta s mnogim džematlijama, učenicima i prijateljima, tako i zbog bogatog programa koji je pripremljen. Djeca se posebno raduju zbog slatkiša, roštilja, raznih igara. To je za sve mekteblije poseban dan.

Mislim da nismo ni svjesni koliko vrijedni muallimi u mektebima ulažu truda da djecu pouče vjeri i vjerskim principima i u isto vrijeme razviju ljubav prema mektebu, džamiji, Allahu dž. š., i Poslaniku, a. s. Nije jednostavno biti dovoljno kreativan da aktivnosti budu zanimljivije od sporta, zabave i drugih sadržaja koji su često razlog nedolaska djece u mekteb. Ipak, značajan broj muallima uspijeva u tome i na tome im treba iskreno čestitati.

Muhidin-ef. je uspio u tome, a dokaz je radost na licima djece i roditelja. Tu su nagrade za najbolje i najredovnije, paketići za svu djecu i džematsko druženje uz roštilj. Ovdje se ne odgajaju samo djeca, ovdje se odgajaju čitave porodice. Čast mi je što sam bio dio ovoga i što sam susreo brojne džematlije i bivše učenike. Šemići i Haskići su se pobrinuli za roštilj, pazeći da niko ne ostane gladan. Bereket je u džematu!

Nedjelja, 24. maja

Osvanuo je lijep i sunčan dan. Nismo planirali neke posebne aktivnosti, kao da smo se svi željeli malo odmoriti. Ipak, lagano započet dan ubrzo se pretvorio u pravu radnu akciju. Posljednja je nedjelja pred Kurban-bajram pa kuću i avliju treba temeljito pripremiti. Uzeo sam električni trimer za živicu da oblikujem šimšire, dok je sin Imran dobio zadatak da kosilicom sredi travu. Avlija nije velika i mogao sam sve uraditi sam, ali važno je da djeca stiču radne navike i preuzimaju odgovornost. Supruga Merjema je preuzela kućne poslove, dok je kćerka Hatidža imala poseban zadatak u svojoj sobi. Do ručka je već sve bilo gotovo.

Posebno me obraduje kada nešto uradim sam, svojim rukama, premda to nije baš čest slučaj. Možda upravo zbog toga redovno osjetim onu blagu upalu mišića.

Tokom ručka Imran napominje da ima vaterpolo trening na Olimpijskom bazenu i da bi volio da ga odvezemo. Uz kraći razgovor uspjeli smo se dogovoriti: odvest ću ga automobilom da ne zakasni jer je javni prevoz nedjeljom rjeđi, ali će se vratiti sam. To mi je ujedno bila idealna prilika da ikindija-namaz klanjam u Istiklal džamiji. Lijepe su ove naše džamije, otvorene, čiste, mirišljave. Primijetih i nekoliko žena kako peru harem, i pripremaju džamijsku avliju za Bajram.

Po povratku kući stiže vijest da nam dolaze gosti. A s gostima uvijek dolazi i bereket. Svratio sam do benzinske pumpe da kupim nešto slatko s obzirom na to da nedjeljom rijetko koji market radi. Treba gosta dočekati i počastiti. Poslanik, s. a. v. s., nas uči: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta.“

Ponedjeljak, 25. maja

Ponedjeljak je prvi radni dan u sedmici i po pravilu je ispunjen i redovnim i vanrednim obavezama. Moja prva jutarnja aktivnost bila je rad na projektu „Živi sunnet“. To je novi projekat na Katedri za hadis u okviru kojeg radimo na prijevodu, komentaru i ocjeni hadisa na bosanskom jeziku, uvažavajući kontekst vremena u kojem živimo. Pravilno razumijevanje hadisa jedan je od ključnih izazova našeg doba, nerijetko pogrešno razumijevanje rezultira i pogrešnim postupanjem u praksi, zbog čega ovaj projekat ima posebnu važnost. Moj zadatak je pregled prevedenih hadisa koje su radili naši najkvalitetniji studenti, kao i rad na samom komentaru. Velika je čast i blagodat družiti se s hadisima Allahovog Poslanika, s. a. v. s.

Inicijator i voditelj ovog projekta je šef Katedre za hadis prof. dr. Zuhdija Hasanović, koji se posebno angažovao na njegovoj realizaciji. Uspio je okupiti nastavnike hadisa sa svih islamskih fakulteta pri Islamskoj zajednici, kao i profesore iz naših medresa.

Rad na ovom projektu bio mi je ujedno i podsjetnik da se javim profesoru Zuhdiji, jer je prošle sedmice imao manju operaciju, kako bih upitao za zdravlje. Malo je insana kao što je naš Zuhdo, kako ga od milja zovemo. On nas sunnetu poučava i teorijski i praktično. Dovoljno je reći da smo ga još kao studenti zvali „Ashab“, aludirajući na to da je njegov odnos prema nama bio poput odnosa plemenitih ashaba. I danas se živo sjećamo njegovih predavanja, poput predavanja o Ebu Zerru, r. a., koja su bila toliko nadahnuta da bismo jedni drugima šaputali: „Profesor baš voli Ebu Zerra, r. a.“ Neizmjerno sam zahvalan Gospodaru što mi je omogućio da mi mentor i profesor bude upravo prof. dr. Zuhdija Hasanović.

U 10.00 sati ujutro imao sam zakazan online sastanak s imamom iz Njemačke mr. Mirnesom Spahićem. Zajedno privodimo kraju naučni rad o izučavanju hadisa na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Rad pišemo za specijalni zbornik radova koji će biti štampan u okviru programa obilježavanja 50 godina rada našeg Fakulteta. S obzirom na to da rad trebam predati do kraja maja, danas smo usaglasili i posljednje detalje.

Nakon toga, s prof. dr. hfz. Kenanom Musićem dogovorio sam preuzimanje predavanja iz predmeta Imamet. Inače, u ovom semestru imam časove iz Imamsko-muallimske prakse na svakoj studijskoj godini te pratim hafiza Kenana na vježbama iz Imameta. Veliki je emanet, pored znanja i praktičnih vještina imamsko-muallimskog posla, prenositi studentima onu najvažniju, misijsku dimenziju ovog poziva.

Utorak, 26. maja

Utorak je dan Arefata. Osjeća se neka posebna atmosfera pred dolazak Kurban-bajrama. Lijepo je primijetiti da značajan broj ljudi posti na ovaj dan, želeći biti dio bereketa i nagrade koju Allah Uzvišeni daje u njemu. Primjećujem kako nas ovi mubarek dani ponovo vraćaju iskonskim vrijednostima, budi se snažnija svijest o Dragom Bogu.

Posti se, ali pred nama je još dosta obaveza koje treba završiti. Želim na vrijeme pripremiti bajramsku hutbu za džematlije u Lužanima. U međuvremenu, prof. dr. Zehra Alispahić, koordinatorica projekta o nasilju u porodici, traži da u narednom periodu sredim transkripte fokus grupa kako bi bili spremni za analizu. Nalazim vremena i za pregledanje Dnevnika ramazanske prakse. Moram to završiti prije početka ispita, a Studentska služba je već objavila rokove.

Ramazanska praksa je poseban praktični segment nastave i izuzetna prilika da teorijska znanja, koja studenti stiču u učionici, praktično primijene na terenu. Svake godine nastojimo unaprijediti i poboljšati ovaj dio nastave, svjesni da se određene kompetencije, ma koliko se mi trudili, jednostavno ne mogu prenijeti unutar učionice. Zbog toga su nam imami-mentori i prostor koji oni otvaraju u svojim džematima od izuzetnog značaja.

Napravili smo i jasan plan prakse, kao i set različitih aktivnosti za koje smo pripremili adekvatne materijale. Naša preporuka je da studenti prve godine praksu obavljaju u većinski muslimanskom mjestu, po mogućnosti kao pomoćni imami, druga godina je predviđena za mjesta gdje su muslimani u manjini (povratnički džemati), treća godina u dijaspori (Zapadna Evropa), a četvrta u Americi. Time bi studenti stekli širok spektar iskustva u različitim ambijentima i razvili nove kompetencije za rad u specifičnim okolnostima. Nije još sve savršeno, ali predano radimo na tome.

Srijeda, 27. maja

Bajramsko je jutro. Rani odlazak u džamiju koja je elhamdulillah, ispunjena do posljednjeg mjesta. Vedra, iako vidno nenaspavana lica, prate prigodan program između sabah-namaza i bajram-namaza.

Govor o žrtvi neminovno zahtijeva govor o smislu i cilju života. Tek oni koji su svjesni svoga životnog cilja mogu govoriti o žrtvi i svojoj spremnosti da je podnesu. Kurban-bajram je još jedan veliki podsjetnik na naše ciljeve, na smisao života i spremnost na odricanje. Kako spomenuh žrtvu i njene obrise, prisjetih se videosnimaka koji mi „iskaču“ posljednjih dana na društvenim mrežama: prvo snimci teškog života muslimana u Gazi, a zatim i torture nad zarobljenim aktivistima Flotile koja im je trebala dostaviti pomoć. Na trenutak se osjećam bespomoćno, a nekada i licemjerno, jer brzo skrolam dalje, ne mogu da podnesem nepravdu koja im se čini i vlastitu bespomoćnost da išta promijenim. Nečija žrtva je, čini se, veća od žrtve jednog ovna.

Lijepo je primijetiti da je žrtvovanje kurbana duboko ukorijenjeno u praksu muslimana na ovim prostorima. Čini se da su mnogi u svoje živote unijeli klanje kurbana prije nego redovno obavljanje namaza. Na to gledam kao na držanje otvorenih vrata Božije milosti pa neka nam Gospodar pomogne da nam se preko kurbana otvore vrata namaza i drugih dobrih djela.

U džamiji u Lužanima usitnjavam novac za bajramluke jer treba unijeti radost Bajrama u srca naših najmlađih. Nakon toga, zajedno s porodicom odlazim u Kakanj. Tamo su naši roditelji koje ćemo posjetiti, s njima bajramovati i pomoći im oko kurbana. Hvala Gospodaru na tome što su još uvijek s nama i što imamo priliku pomoći im.

Četvrtak, 28. maja

Drugi je dan Kurban-bajrama. Još uvijek učimo tekbir i tešrik poslije svakog farz-namaza. Zajedno s milionima muslimana, kako onih na hadžu, tako i onih diljem svijeta, veličamo Gospodara pokazujući Mu odanost, a posebno kroz klanje kurbana.

Za mene je ovaj Bajram poseban jer sam, uz mentorstvo svoga brata Senahida i podršku rođaka Almedina, prvi put svojom rukom zaklao i spremio kurban za dijeljenje. Radujem se danu kada ću ovu tradiciju moći prenijeti i na svoju djecu.

Posljednjih godina primjetno je da mnogi muslimani klanje kurbana povjeravaju institucijama i organizacijama, bez bilo kakvog direktnog dodira sa samim kurbanom. Ne želim umanjiti vrijednost takvog kurbana, posebno kada su u pitanju ljudi koji nemaju optimalne uvjete za klanje u svojoj avliji, ali mi je žao što se kurban sve manje kolje u našim avlijama i mahalama.

Taj žal vjerovatno proizilazi iz prisjećanja na radosne trenutke klanja kurbana iz našeg djetinjstva: pomaganje roditeljima oko obaveza, šetanje kroz mahalu u najljepšoj odjeći, radost zbog sakupljenih slatkiša prilikom dijeljenja kurbanskog mesa te prebrojavanje sitnog novca koji smo dobijali od najbližih članova porodice i pokojeg imućnijeg komšije kojem se kurban rado nosio. Znam da je danas lakše i jednostavnije uplatiti kurban, međutim, da li je fer prema našoj djeci da ostanu uskraćena za ovu radost Kurban-bajrama i sve njegove čari?

(Preporod.info)