Prizren: Promocija knjige poezije "Sazviježđe nestale zemlje" Mustafe Baljea

U Prizrenu, 4. aprila, u prostorijama Instituta "Yunus Emre", upriličena je promocija šeste samostalne zbirke poezije Mustafe Baljea, pod naslovom "Sazviježđe nestale zemlje", koja je bila mnogo više od književne večeri. Bio je to svojevrsni duhovni skup na kojem su se susreli prošlost i budućnost, bol i ponos.

Promociju je moderirala mr. Džulizarka Mislimi, profesorica bosanskog jezika i književnosti koja je na samom početku podsjetila da je Balje pjesnik čiji stihovi odjekuju ne samo na bosanskom, nego i na turskom i albanskom, potvrđujući time njegovu ulogu čuvara pamćenja, identiteta i jezika, ali i suživota sa zajednicama sa kojima Bošnjaci žive stoljećima na Kosovu, prenosi Info-ks. 

– Naslov zbirke, pred nas, u podnaslovu knjige, stavlja suštinsko pjesnikovo pitanje: 'Dokle će mrtvi ispraćati žive?'. Zato večeras, kroz stihove, sliku, audio zapise i pokretne slike, zajedno ćemo potražiti odgovore u tom ‘sazviježđu’ koje autor tako brižno ispisuje – kazala je moderatorka Mislimi.

Dr. Sadik Idrizi, istaknuti lingvista i pjesnik, dobar poznavalac i saradnik u mnogim književnim projektima sa Baljeom, autorov rad je definisao kao „perpetuum mobile smrti“, ali i pobjedu nad njom. On se detaljno fokusirao i na strukturu zbirke, naglašavajući njenu slojevitost.

– U tridesetak pjesama, raspoređenih u tri ciklusa (Zapis iz babovine, Iz naručja u gnijezdo i Podnevni mrak) Mustafa Balje, jedan od najboljih bošnjačkih pjesnika na Kosovu, produhovljeno je koncipirao i sjajno ostvario još jednu stihozbirku. Dobra poezija, kao i svaka umjetnost, posjeduje duboku slojevitost koja mijenja našu svijest. Autor polazi od kolektivnog usuda naroda, ponire u intimni porodični krug, da bi cjelinu zaokružio ličnim impresijama – dodao je Idrizi.

Dodao je da je u središtu ove poetike kontinuitet: krvnici i dželati su isti, dok žrtve, redom nevini ljudi i djeca, dijele istu sudbinu bez obzira na historijski kontekst.

– Razmaci od deset, dvadeset ili pedeset godina između zločina ne predstavljaju prekide, već karike u lancu onoga što možemo definisati kao perpetuum mobile smrti – zatvoreni krug nasilja koji se ciklično ponavlja. Ovim ciklusom autor uspijeva transformisati lokalnu tragediju u univerzalnu opomenu, uokvirujući historijsku nepravdu u estetski relevantnu i duboko potresnu literarnu formu – istakao je Idrizi.

Autor knjige, Mustafa Balje, nije govorio kao pisac koji analizira formu, već kao čovjek koji pred narod iznosi komadiće svoje duše.

– Dok sam se pripremao za ovaj događaj, sjetih se Džemaludina Latića, našeg velikana pisane riječi iz Sarajeva, koji je prije gotovo dvije decenije pisao o mom poetskom prvijencu „Leptiri po pločnicima“. On je tada primijetio da se moj lirski rukopis “nastavlja na onu melanholičnu brazdu koju je zaorao rodonačelnik moderne bošnjačke poezije Musa Ćazim Ćatić”. Opisao me kao pjesnika “raspolućenog između evropskih oblika i istočnjačke senzibilnosti” – kao „otok u uzburkanom moru, na razmeđu svjetova“ – podsjetio je Balje.

Istakao je da je njegova obaveza i misija da ne smije zatvoriti oči pred kostima koje još uvijek traže svoj smiraj.

– Moj stvaralački nemir hrane likovi poput Ramiza Nukića, koji prstima prebire po krhotinama historije, i one tihe sjenke, sada s imenima, na Šehitlucima u Restelici koje me pohode u snovima. Zato su moje pjesme krik protiv zaborava i utočište sagrađeno od majčinih šapata; svaki moj stih je, u suštini, dova Svevišnjem – istakao je Balje.

 (Preporod.info)