Od petka do petka: Muharem Adilović
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 14. do 30. aprila 2026. godine za čitatelje portala Preporod.info piše dr. sc. Muharem Adilović, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici.
Petak, 24. aprila
Petkom ujutro osjećamo neko blaženstvo, zadovoljstvo, ugodnu toplinu. Petak je poseban i najvredniji dan koji je Dragi Bog stvorio. U njemu je džuma, najvredniji namaz u sedmici. Također, petak jeste i posljednji dan u radnoj hefti, dan pred vikend, toliko željeni odmor. Čemu da zahvalimo na blaženstvu koje osjećamo petkom? Vrijednostima mubarek petka ili kraju sedmičnih obaveza, ili svemu pomalo?! Ko bi to znao tačno rastabiriti!
Ovaj osvanuli petak u Zenici nije isti kao u drugim čaršijama. Ovo je prvi petak u posljednjih 130 godina u kojem Zenica nema nijednu aktivnu visoku peć u krugu Željezare. Jutros je zrak čist u Zenici, ali, nekakva tmurna neizvjesnost se nadvila nad njome tako da je osjećaj isti kao što smo ga imali pod opsadom sumporne prašine svih ovih godina. Gašenjem posljednje peći konačno u Zenicu, na velika vrata, dolazi postindustrijska era. Konačno smo se izbavili iz zagrljaja jedne prevaziđene epohe civilizacijskog razvoja. Idemo u budućnost, neizvjesnu, ali u skladu s ostatkom razvijenog svijeta. Možda, ipak, poslije džume, da se razbistri tama iznad Zenice i sve zablista u novom postindustrijskom ruhu. Vidjet ćemo.
Subota, 25. aprila
Jutros smo aktivni ranije nego inače subotnjim danima. Razlog tome jeste državno takmičenje iz Islamske vjeronauke. Supruga Mevlida vodi svoju predstavnicu na takmičenje, pa valja poraniti da se na vrijeme stigne i spremno testovima pristupi.
Sjetih se svog djetinjstva i takmičenja u kojima sam redovno učestvovao. Tada smo se takmičili u prestižnom programu Titovim stazama revolucije. Učili smo najsitnije detalje komunističke historije, trudili se, osvajali priznanja. Na kraju, od svih tih Titovih staza ostade nam revolucija borbe za slobodu. Danas je imamo, ali sada je valja iskoristiti i napraviti društvo po mjeri normalnog čovjeka.
Naša djeca danas, hvala Allahu, uče svoju vjeru, svoj identitet i u tome se takmiče! To je put evolucije koji treba da ubere plodove naše revolucije. Golemo je to, Boga mi jest! Danas imamo priliku i mogućnosti da napravimo historijske iskorake za sebe i svoje potomke. Nekako, posmatrajući generacije koje se takmiče na Božijem putu, prilično sam siguran da će sve ovo ishajriti. Znat će oni šta treba, a Allah će im Svoju podršku dati. Amin!
Nedjelja, 26. aprila
Nedjelja je dan za krunisanje vikenda. Nikada nisam u nedjelji mogao opušteno uživati kao što je to bilo subotom. Vjerovatno je razlog tome nova radna sedmica koja, ko zapeta puška, čeka da se svom silinom sruči na insana odmah u ponedjeljak. Ovih dana se održava poznati Sarajevski sajam knjige. Prilika koju treba iskoristiti, vidjeti nova izdanja, čime se znanost bavi, o čemu se piše i kuda nam ova naša dunjalučka lađa plovi. Mnoštvo knjiga, veliki broj izlagača, taman da se insan podobro umori dok to sve pregleda. Fizički umori, ali intelektualno osnaži, ojača i hrabrije ide kroz život. Dobra je ovo prilika za one koji znaju istu iskoristiti. Eh, tu je sada problem! Prema zvaničnim podacima u Bosni i Hercegovini se puno manje proda (pročita) knjiga nego kod naših komšija, istočnih i zapadnih. Podaci kažu da se u jednoj godini u Bosni i Hercegovini proda oko 1 milion knjiga, u Hrvatskoj oko 3,5 miliona, a u Srbiji oko 7 miliona. Po glavi stanovnika to izgleda ovako: Srbija 1,1 knjiga godišnje, Hrvatska 0,8 knjiga godišnje, a Bosna i Hercegovina 0,3 knjiga godišnje po glavi stanovnika. Tako, samo jedna trećina Bošnjaka redovno čita! Porediti se s Evropom i nije plaho uputno.
Bošnjaci, a time i stanovnici Bosne i Hercegovine, su većinski muslimani. Osnovni imperativ islama jeste imperativ čitanja, učenja. Kako onda da drugi, nemuslimani, taj imperativ primjenjuju a mi ga zapostavljamo?! Šta je to ušlo u nas pa smo se s knjigom zavadili i znanost zapostavili? Kako ćemo u budućnost bez knjige! Možda sajam treba biti u svakom gradu i svakog mjeseca da bi nam knjiga bila bliža?!
Ponedjeljak, 27. aprila
Gledam, lijepo vrijeme pa se mnogi potrudili da svoje bašte urede, upotpune sjetvu, da se što sigurnije jesen može dočekati. Tako i treba, zemljoradnja je hairli posao, veliki sevap jeste zemlju obrađivati, hranu proizvoditi i zdravo se hraniti. Žalosno je pogledati velika prostranstva obradive zemlje koja je ostala neobrađena, zapuštena. Kao da živimo u vremenu opće sigurnosti i društvenog blagostanja u kojem rahatluku nema kraja. Nije ovo vrijeme sigurno za opuštanje i za oslanjanje na nesigurne izvore kada je hrana u pitanju. Treba posijati!
Priroda čovjekova života, ako je vjernik, jeste poput sijanja zemlje. Trudiš se, posiješ, uložiš napor i nadu, a onda, uz Allahovu pomoć i milost, bude dobro i ubiremo plodove svoga rada. Šta je dunjaluk nego naša njiva koju treba dobro obraditi, duboko uzorati, dobro se potruditi oko sjetve, pa se na Allaha osloniti i, na ahiretu, plodove svoga rada ubrati. Eto, tako smo mi vječiti zemljoradnici, konkretno sijemo, a žetvu za ahiret rezervišemo.
Naša sudbina je vezana za zemlju. Od nje smo stvoreni i u nju ćemo se vratiti. Ona je naš gradivni materijal i spoj s njom nas vraća u normalu, pomaže nam da se bolje osjećamo, samopouzdanje osnažimo. Puno naučnih studija je urađeno i tekstova napisano na temu korisnosti ostvarivanja kontakta s zemljom. Samo jedan kontakt iz nas izvuče sav negativni naboj, pa se tijelo vrati pozitivnom funkcioniranju. Najteže je kada je glava negativna, razmagnetisana, pa nam je naš Gospodar propisao sedždu u kojoj glavu zemlji spuštamo kako bismo je rasteretili i negativne misli iz nje izbacili. Zemlja smo mi, od nje smo stvoreni i ne smijemo je zaboraviti!
Utorak, 28. aprila
Narodna izreka kaže da si onakav kakvi su ljudi oko tebe. Mi koji radimo u prosvjeti svakodnevno smo u kontaktu s mladim osobama pa se tako i osjećamo. Teško ćete vidjeti nastavnika koji se žali na starost. Kad si s mladima i ti se mlađe osjećaš, od njih se napojiš svježe životne energije, osjetiš njihove dileme. Bolje razumiješ izazove aktuelnog vremena i savremenih trendova u životima mladih generacija. To razumijevanje i nama pomaže da hvatamo korak s vremenom, da se i mi, malo zreliji, bolje snalazimo u ovom vaktu. Tako danas učimo svi od svih. I mi, nastavnici, svaki dan ponešto od mladih osoba naučimo.
Često kritikujemo mlade osobe, glasno ukazujemo na njihove mahane, neozbiljnost, otuđenost, strahujemo nad njihovom budućnosti... A oni, veseli, nasmijani, sigurni u sebe, žive punim plućima, uživaju u životu kako mi nikada nismo znali. Kao da nemaju ništa s budućnosti, kao da im je još malo ostalo od života pa se trude da ga u veselju iskoriste. Zašto je to tako? Zašto je došlo do zamjene uloga? Stariji (biološki posmatrano bez značajno perspektivne budućnosti) se više brinu za budućnost od mladih čija perspektiva je u budućnosti! Možda i nije do mladih? Možda je do nas koji nedovoljno razumijemo konktekst življenja. Šta ako ga mladi bolje razumiju od nas pa se na vrijeme prilagode okolnostima!? Onda im sve izgleda logično, sve im se složilo kako treba i normalno žive u ovom svijetu neizvjesne budućnosti. Zaista, trebamo više učiti jedni od drugih, tako ćemo sebi pomoći i druge razumjeti!
Srijeda, 29. aprila
Allah nam je iz svoje milosti objavio Kur'an kao uputu za ispravno postupanje u našim životima. Čovjek je potreban upute jer svojim razumom nije sposoban odabrati pravi put i pravilno sagledati stanje u kojem egzistira. Druženje s Kur'anom je obaveza naša, ali i velika čast i privilegija. Zato smo i pokrenuli projekat halke tefsira svake srijedu u džematu. Projekat koji traje duži niz godina i koji je ostavio neizbrisiv trag na živote ljudi koji su željni upute. Kur'anska uputa daje inspiraciju, nadu, snagu, jača odlučnost i iskrenost u vjerovanju, pojašnjava nam zakonitosti procesa koji se odvijaju oko nas i u nama samima. Veličanstven je Kur'an! Međutim, pitanje koje se samo nameće jeste zašto muslimani danas nedovoljno koriste te blagodati upute?! Naravno da je odgovor na ovo pitanje kompleksan i zahtijeva detaljnu analizu našeg stanja i razumijevanja uloge vjere u našim životima, ali siguran sam da je veliki razlog tome naše nerazumijevanje poruke Kur'ana. U praksi bosanskih muslimana jeste čitanje kur'anskog teksta, mukabele ili druženja s Kur'anom, kako mi to znamo kazati, međutim, pravi značaj kur'anske poruke se može osjetiti samo ako je razumijemo. Svaki vid kontakta s kur'anskim tekstom je ibadet, ali primarna njegova namjena jeste uputa, a uputu ne možemo primijeniti ako je ne razumijemo. Zato su nam potrebne halke tefsira, razumijevanja kur'anske poruke s ciljem njene primjene u životu, potrebnije i od mukabele i od učenja hatme samo radi učenja bez razmišljanja i značenja. Vratimo se tefsiru kako bismo razumjeli poruku koju nam je naš Poslanik, a. s., vjerno dostavio od našeg Gospodara!
Četvrtak, 30. aprila
Danas je posljednji dan mjeseca aprila. Sve je užurbano, radno vrijeme je skraćeno, nabrzinu se spremaju stvari za put, žuri se da se prije gužve krene. Sutra je praznik, neradni dan, produženi vikend. Svi su radosni, u derilijumu, zbog ovog jednog neradnog dana. Već godinama postoje inicijative u zapadnim državama da se skrati radna sedmica na četiri dana. Ljudi bi bili više motivirani za rad, odmorniji i s manje stresa bi dolazili na posao. Kad vidim s kolikim ushićenjem se dočekuje ovaj jedan slobodan dan onda sam ubjeđen da je to ispravna inicijativa. Ostaje nejasno zašto je radna obaveza toliko stresna. Cijeli svoj život provodimo u nastojanju da pronađemo što bolji posao, izgradimo karijeru, i kada konačno imamo posao onda se stresiramo, nervozno pristupamo radnim obavezama i željno očekujemo jedan neradni dan. Zvuči ironično, ali ispada da cilj rada nije što više raditi nego raditi što manje a živjeti što bolje. U savremenom svijetu to je moguće.
Zato je 1. maj toliko voljen dan, zato što je neradni. Ogomna većina onih koji se raduju tom prazniku ne znaju kakav je to praznik niti zašto se obilježava baš tog datuma. Koga je to i briga, bitno je da je neradni. Nije to jedina dilema, ostaje, također, nejasno zašto se praznik rada obilježava neradom?! Ni meni nije jasno, ali se ne bunim. Lijep je produženi vikend, a treba odmoriti od napornih i stresnih radnih obaveza. Neka nam je sretan i hairli produženi vikend.
(Preporod.info)
