Rječnik korupcije: Ram za sliku naše pokvarenosti

Povodom Međunarodnog praznika rada priredili smo i opći pregled fenomena korupcije u našoj zemlji, a posebno smo se fokusirali na pojam i definiciju ove pojave, koja kroz različite nijanse koruptivnog ponašanja metastazira i nagriza kompletno društvo pokazujući da je mnogo opasnija i štetnija negoli to možemo uočiti iz bilo kakvog izvještaja – pokvarenost seže mnogo dalje od javnih službi

Piše: Hasan Hasić

Među učestalijim pojmovima u bosanskohercegovačkom javnom diskursu je korupcija. O tome redovno čitamo i slušamo u medijima, tematizira se u svakodnevnoj komunikaciji, navodi se kao okidač sveopšte nepravde, koja posljedično biva i jedan od najvećih razloga iseljavanja stanovništva iz države. Sasvim je lahko zaključiti da je korupcija centralni razarač društva i sistema u ovoj zemlji, a kao takva se pojašnjava uvijek i svugdje.

Bosna i Hercegovina u društvu najkoruptivnijih

Prema Indeksu percepcije korupcije za 2025. godinu, koji objavljuje Transparency International (TI), Bosna i Hercegovina se nalazi među četiri najlošije pozicionirane države u Evropi s ocjenom 34 od 100, a u svijetu zauzima 109. mjesto s Alžirom, Nepalom i Indonezijom. Iza BiH su Rusija, Bjelorusija i Srbija.

Uz rezultate Indeksa objavljen je globalni izvještaj, a fokus je postavljen i na finansiranje izbornih kampanja. Istraživanje Transparency Internationala u kontekst Bosne i Hercegovine pokazuje „da vlada potpuni mrak u ovoj oblasti, gdje su stranke u posljednjim izvještajima prikrile najmanje 2,6 miliona KM troškova kampanje.“

– U zemlji gdje vlada privid demokratije, vlast koja prolazi krizu legitimiteta sve više nastoji ovladati izbornim procesom, što je i dokazano otkrivanjem masovnih izbornih prevara – ističu iz TI BiH

Regionalni izvještaj TI navodi da napredak Bosne i Hercegovine u pogledu borbe protiv korupcije „ometaju neuspješni napori da se eliminiše politički uticaj na imenovanja u pravosuđu i da se efikasno reguliše nezavisnost i sudija i tužilaca.“

– Takvo BiH pravosuđe u zemlji koja je na samom dnu po stanju korupcije, i dalje ima porazne rezultate u procesuiranju koruptivnih krivičnih dijela. U takvoj situaciji i brojne korupcijske afere koje su obilježile prošlu godinu poput afera Vijadukt ili Pretis nisu dobile pravosudni epilog – naglašavaju iz ove organizacije.

Kao kritičnu oblast istakli su i sprečavanje sukoba interesa javnih funckionera. Na državnom nivou, prema novom zakonu, nije izrečena nijedna sankcija. Na nivou FBiH se taj zakon ne primjenjuje već trinaest godina, a, kako naglašavaju, „u Republici Srpskoj je praktično ozakonjen sukob interesa proizvoljnim tumačenjima.“ S obzirom na sve navedeno, evropske integracije su upitne, a reformski procesi se opstruišu.

S druge strane, opšti ambijent u državi pokazuje da građani nisu ohrabreni na prijavljivanje koruptivnih ponašanja. Teško je i očekivati, ne samo usljed neefikasnosti zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, već je i pitanje koliko opća uslovljenost i dužništvo, nastali slijedom koruptivnih ponašanja, to omogućavaju. Također, i moralni kredibilitet, neukaljanost koruptivnim ponašanjem, bio bi već spektar posebne teme. Ili da pojednostavimo: Kada nas, zaista, interesuje koruptivno ponašanje javnih službenika – kada samo nas dotiče ta šteta ili smo osjetljivi na nju i kada sami učestvujemo, aktivno ili pasivno, u korupciji?

Otežana borba protiv korupcije

Centar za pružanje besplatne pravne pomoći TI u BiH (ALAC) je tokom 2025. godine postupao u 364 nova predmeta, a putem besplatne telefonske linije zaprimljeno je 1.027 poziva građana koji su bili svjedoci ili žrtve korupcije, izvijestio je u aprilu TI.

Najveći broj prijava odnosio se na državnu upravu (151 predmet), „što potvrđuje da su zapošljavanje, imenovanja i javnim resursima i dalje najrizičnije oblasti za korupciju“, a prijave su zabilježene i u oblastima pravosuđa (31), obrazovanja (28) i sukoba interesa (31).

Ukazano je i na problem uskraćivanja pristupa informacijama, odnosno na manjak transparentnosti.

– Složeno političko uređenje, česte blokade u radu institucija, kao i nedostatak ključnih zakonskih rješenja, poput zakona o sukobu interesa u Federaciji BiH i adekvatne zaštite zviždača, ne samo da značajno otežavaju borbu protiv korupcije već građanima uskraćuju osnovna prava, prije svega na pravnu zaštitu, zaposlenje i pristup informacijama od javnog značaja. Problemi poput netransparentnosti, nezakonitih imenovanja, sukoba interesa i ograničavanja pristupa informacijama duboko su ukorijenjeni u institucijama na svim nivoima vlasti – zaključuju iz TI.

Ne prepoznajemo svoje koruptivne slabosti

Gore navedeno je format u kojem se najviše tematizira pojam i pojava korupcije. Prema ovakvom i sličnim izvještajima, zaključuje se da je kancer korupcije metastazirao. Međutim, čini se da se veoma malo govori o faktorima koji potiču rast i širenje takve pošasti. Otuda, stiče se dojam o značenjskoj potrošenosti ovog pojma, ali o tome da se korupcija dešava dalje od stvarnosti svakodnevnice svih građana.

Pojam korupcije se poopštava i postaje sve teže pojasniti nijanse koruptivnih ponašanja. Dok je obično smještamo u kontekst javne službe, politike, vlasti, sudstva, činjenica je da se koruptivno ponašanje prepoznaje na mnogo razgranatijim nivoima. Pri tome, najčešće se ne posmatra kao kriminalno i neetično, a prisutno je u svakodnevnici.

Svakako, nije nam cilj razvodnjavanje i parcijaliziranje zakonskih i pravnih okvira, ali upravo na tom tragu nužno je primijetiti da koruptivna ponašanja postoje i izvan javne službe. To pokazuje da korupcija, zapravo, traži svoj humus – plodno tlo za ukorijenjivanje i klijanje, odnosno uspijeva u društvu koje ne prepoznaje sve svoje koruptivne slabosti.

Cijeli tekst možete pročitati u posljednjem broju Preporoda.