Dźemal Salihspahić: od "ledine" do institucije generacija

Piše: Senaid Zajimović

Odlazak Džemala Salihspahića zatekao me u trenucima lične kušnje.

Ipak, takve vijesti najviše nas vraćaju na ono što ostaje iza čovjeka, na djela, trag i ljude koje je oblikovao.

Sa Džemalom sam imao priliku raditi šest godina. To je bio period intenzivnog razvoja i izgradnje, u kojem su nastali ključni sadržaji Medrese: đački dom, objekat ženske medrese, amfiteatar, nova džamija, vanjski stadion i konstrukcija sportske dvorane, te obezbjedivanje novih kvadrata zemljišta.

Ti projekti nisu bili samo odgovor na potrebe jednog vremena, nego ulaganje u generacije koje dolaze; trajni infrastrukturni i odgojno-obrazovni okvir koji nastavlja da nosi njegovu viziju.

Bio je neumoljiv vizionar, čovjek jasne ideje i izuzetne radne energije. Nije pristajao na polovična rješenja niti na odgađanja. Njegova posvećenost bila je potpuna, a zahtjevnost prema sebi i drugima proizlazila je iz uvjerenja da se velike stvari mogu ostvariti samo uz punu predanost.

Rad s njim bio je zahtjevan, ali uvijek usmjeren ka cilju. I upravo ta jasnoća cilja, uz istrajnost i vjeru u misiju, ostavila je dubok trag u razvoju Medrese i generacijama koje su kroz nju prošle.

Rahmetli Džemal Salihspahić zadužio je Islamsku zajednicu i šire društvo na način koji nadilazi pojedinačne projekte. Njegov doprinos prepoznaje se u instituciji koja danas stoji kao svjedok jedne vizije započete, kako je i sam znao kazati, „sa ledine“.

Bila mi je čast biti dio tog procesa.

U tom smislu, čini se da su se stekli uvjeti da se s posebnom pažnjom razmotri i mogućnost da Medresa ponese njegovo ime, kao trajni izraz zahvalnosti i priznanja za djelo koje je ostavio iza sebe.

Neka mu Uzvišeni podari Svoju milost i nagradi ga za sve što je učinio.

(Preporod.info)