Oproštaj od prof. Salih-ef. Dervića

Na dan dženaze rahmetli prof. Salih-ef. Dervića, ispred Cazinske medrese prisutnima se obratio hafiz Rifet Šahinović, uputivši emotivne riječi oproštaja, sjećanja i dove za dugogodišnjeg profesora, odgajatelja i čovjeka koji je ostavio dubok trag u životima brojnih generacija učenika i kolega.

Obraćanje prenosimo u cijelosti:

Poštovana porodico Dervić, profesorice i profesori, cijenjeno radno osoblje Medrese, dragi učenici i učenice,

Danas je pred svima nama teška i bolna dužnost – da se oprostimo i halalimo od našeg prijatelja, oca, supruga, sina, brata i profesora naše Cazinske medrese.

Rahmetli Salih-ef. danas nam svojom smrću svjedoči jednu neizbježnu istinu ljudskog postojanja na Zemlji. Kao prvi redovni profesor ove škole koji odlazi na Ahiret, svojim odlaskom kao da nam poručuje: ja sam otišao prvi, a vi ćete doći za mnom.

Prof. Salih-ef. bio je dugogodišnji profesor naše Škole, čiji je doprinos obrazovanju i duhovnom odgoju brojnih generacija neizmjerno značajan. Rođen je 1967. godine u Elkasovoj Rijeci kod Bužima. Nakon završetka Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu 1985. godine, te Fakulteta islamskih nauka 1998. godine, od 1990. godine radio je kao imam u džematu Sokolac pri Medžlisu Islamske zajednice Bihać, gdje je obavljao i dužnost glavnog imama.

Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine priključio se redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine, u sastavu Odreda za specijalna dejstva. Od 1993. godine u Cazinskoj gimnaziji predavao je vjeronauku i arapski jezik.

Bio je jedan od pokretača i osnivača obnove rada Cazinske medrese. Od samog osnivanja Medrese (1993. godine) bio je njen zaposlenik, gdje je dugi niz godina obavljao dužnost zamjenika direktora i pomoćnika direktora za nastavu, a u periodu od 2014. do 2018. godine bio je i direktor naše medrese. Sve vrijeme, od osnivanja škole pa do svoje smrti, ostao je njen predani profesor tefsira i ahlaka.

Danas stojimo pored njegovog tabuta svjesniji nego ikada da čovjekov život zapravo jesu njegova djela i ostavština među ljudima. Upravo u ovakvim trenucima jasnije vidimo trag koji neko ostavi svojim riječima, djelima i odnosom prema drugima. Nažalost, čovjeka bolje vidimo kada umre nego dok je bio među nama.

Naš merhum Salih-ef. bio je čovjek dubokog promišljanja – neko ko je život posmatrao šire i dublje od svakodnevice. Moglo bi se reći da je bio filozof u svojim mislima i promišljanjima stvarnosti, a iskren i dosljedan vjernik u svojim djelima. Ono što je govorio nije ostajalo samo na riječima; živio je ono u šta je vjerovao.

Rahmetli Salih-ef. bio je upravo takav – profesor čije znanje nije ostajalo zatvoreno u knjigama i učionicama, nego se jasno ogledalo u njegovom karakteru, blagosti, principijelnosti i odnosu prema ljudima.

Krasili su ga snažan karakter, istančan osjećaj za pravdu i rijetka dosljednost. Možda ga ponekad nismo u potpunosti razumjeli, jer ljudi čvrstih principa često nadilaze vrijeme i okolnosti u kojima žive. Ipak, upravo su ga ta čvrstina, poštenje i principijelnost činili posebnim.

Bio je pošten, rekli bismo prepošten u svom društvenom angažmanu, iskren prema ljudima i odan vrijednostima vjere koje je nosio. Živio je skromno, nenametljivo i dostojanstveno, ostavljajući iza sebe više djela nego riječi. Danas, kada gledamo tabut sa njegovim tijelom, te njegove osobine sagledavamo kao vrline, a nikako kao manjkavosti.

Danas se opraštamo od prijatelja, ali ne i od uspomene na njega. Ostaju njegove riječi, njegovi savjeti, njegova djela i trag koji je ostavio u srcima svih koji su ga poznavali.

Bio je profesor tefsira i ahlaka, ali prije svega čovjek koji je znao govoriti jezikom Kur’ana i njegove poruke približiti ljudima. Svakodnevno je, gotovo u svim prilikama, citirao kur’anske ajete i povezivao ih sa životom. To je odlika istinski učenih ljudi – da znanje ne zadrže samo za sebe, nego da ga prenesu jasno, mudro i ljudskom srcu blisko.

U odnosu prema svojim učenicima bio je blag, strpljiv i pun razumijevanja, ali istovremeno principijelan i dosljedan vrijednostima koje je zastupao. Znao je spojiti toplinu i autoritet, pa su ga njegovi učenici poštovali ne samo zbog znanja koje je posjedovao, nego i zbog karaktera kojim je to znanje potvrđivao. Tokom svoje tridesettrogodišnje profesorske karijere nijednom učeniku nije zaključio negativnu ocjenu.

Naš Salih-ef. bio je čovjek istinskog sportskog duha tokom cijelog života. Aktivno se bavio različitim vrstama sporta i snažno je vjerovao u važnost fizičke aktivnosti i zdravog života. I druge je podsticao na sport, posebno svoje učenike.

S velikim žarom učestvovao je u planiranju izgradnje medresanske sportske dvorane, vodeći računa da ona bude funkcionalna i korisna za buduće generacije. U tome se ogledala njegova širina pogleda i briga za zajednicu.

Zato bi bilo sasvim opravdano da ova medresanska dvorana nosi ime: „Dvorana Salih-ef. Dervić“.

Molimo Uzvišenog Allaha da mu podari oprost, milost i najljepše mjesto u Džennetu.

Rahmet ti duši, dragi prijatelju. Nedostajat ćeš nam, ali Božija odredba je preča od naših želja.

Tvoje tijelo je ovdje pred nama, pred Medresom za koju si živio. Tvoja porodica ostaje emanet nama, tvojim radnim kolegama. Halali nam, kao što i mi tebi od srca halalimo.

Naša zadnja riječ je dova:

„Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.“

(Preporod.info)