Sjećanje i opomena: Zašto se “krije” broj Bošnjaka ubijenih u Jasenovcu, kome ne odgovara istina?

Logorski sistem Jasenovac, uspostavljen 1941. u okviru NDH, bio je jedno od najvećih stratišta na prostoru jugoistočne Evrope. Kroz njegove logore prošle su desetine hiljada ljudi.

Dok su "srpska i hrvatska strana" više od 80 godina glasno licitirala sa brojem žrtava, uporno se izostavljaju muslimanske, bošnjačke žrtve Jasenovca.

Ističu se samo Srbi, Jevreji, Romi, Hrvati, Slovenci, čak jedan Čeh i Norvežanin.

Bošnjačke žrtve logora u Jasenovcu, kako smatra Nihad Halilbegović, autor brojnih istraživanja o novijoj historiji Bošnjaka, se ne spominju, vjerovatno da bi negirali ili umanjili njihovo učešće u ukupnom stradanju. To se kontinuirano čini od Drugog svjetskog rata do danas.

U razgovoru za Preporod.info Halilbegović, koji je napisao i knjigu “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”, podsjeća da je u ovom logoru ubijeno 1.520 Bošnjaka iz 273 mjesta u Bosni i Hercegovini. Među njima je 371 Bošnjakinja.  

Halilbegović podsjeća da je koncentracioni logor Jasenovac, bolje rečeno sistem jasenovačkih koncentracionih logora, za razliku od provizornih i improvizovanih logora, osnivanih neposredno poslije proglašenja NDH-a, prvi sistematski izgrađivani koncentracioni logor, koji je postao i najveće mučilište i gubilište u NDH-a.

Navodi da se kompleks jasenovačkih logora, nalazio na površini od 210 km2. Prvi zarobljenici su otpremljeni ovaj logor u avgustu 1941., a logor je zatvoren u maju 1945. godine. U logor su dovođene dvije kategorije zarobljenika: sa osudom i bez osude.

Godišnjica Jasenovačkog logora se obilježava svake godine 22. aprila, nažalost na dva mjesta: u Memorijalnom centru u Jasenovcu i Memorijalnom centru Gradina.

– Iako je, prema mojoj evidenciji, u Jasenovcu stradalo 1.520 Bošnjaka, rijetko ili nikako se ne spominju kao žrtve. Bošnjaci su u Jasenovačkom logoru stradali kao antifašisti u pravom smislu te riječi, iako značajan broj od njih nisu ni znali šta je to antifašizam – navodi Halilbegović.

Dodaje da je stradanje Bošnjaka u Jasenovcu dugo bilo nedovoljno istraženo; mnogi su ubijeni zbog pomoći partizanima, zaštite komšija ili humanih postupaka.

Ističe da nas šutnja, pa i negiranje stradanja Bošnjaka u Jasenovačkom logoru, obavezuje da budemo aktivniji i ne zaboravimo na strahote ovog logora i njegove žrtve.

Halilbegović naglašava da se najveća nepravda žrtvama čini upravo kroz “licitiranje brojevima”, gdje se ljudi svode na statistiku umjesto da se pamte po imenima i sudbinama.

Posebno ističe da je među žrtvama bio i veliki broj uglednih i obrazovanih Bošnjaka, intelektualaca, književnika i članova poznatih porodica.

Među njima su Zijah Dizdarević, jedan od najtalentovanijih mladih pisaca svog vremena, zatim Safet Krupić i Džemil Krvavac, kao i brojni članovi uglednih begovskih porodica poput Kapetanovića, Zaimovića i drugih.

Njihova stradanja svjedoče da represija nije birala samo po etničkoj pripadnosti, već i po društvenom uticaju, obrazovanju i stvarnoj ili pretpostavljenoj političkoj orijentaciji.

– U arhivi i publikacijama u Memorijalnom centru u Jasenovcu čuvaju i objavljuju fotografije ispod kojih piše da su na njima Srbi, a, ustvari, to su Bošnjaci, po imenu i prezimenu. Tako, ispod jedne fotografije piše: „Porodica Bukić. Srbi iz Banja Luke. Ubijeni u logoru Stara Gradiška.“ Prema mojoj evidenciji na toj fotografiji su Avdo Bukić, Munira Bukić djecom. Avdo je u staroj bošnjačkoj nošnji, sa fesom na glavi. Munira u dimijama i mahramom na glavi. Pokušat ću da ove netačnosti (namjerne ili nenamjerne) ispravimo – naveo je Halilbegović.

Podsjeća da prilikom dugogodišnjeg istraživanja zločina u jasenovačkom logoru i objavljivanja knjige, nije uspio odgovoriti na tri pitanja.

Prvo, zašto partizani nisu pomogli zatočenicima logora, kada su oni 22. aprila 1945. godine goloruki krenuli u proboj, čime bi smanjili broj žrtava.

Drugo, zašto su partizani po ulasku u logor uništili dokaze o postojanju logora, porušili zgrade, ogradu, mučilišta i drugo.

Treće, zašto Tito nije nikada posjetio logor Jasenovac i poklonio se njegovim žrtvama.

– U vrijeme stradanja zarobljenika logora Jasenovac od augusta '41. do maja '45., Srpske jedinice četnici, ustalnici, pa i zajedničkom saradnjom četnika i Partizana su vršili strahovite zločine nad Bošnjacima i njihovo raseljavanje posebno u istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini, što bi se moglo okarakterisati kao genocid nad Bošnjacima – naglasio je Halilbegović.

Jasenovac ostaje, ne samo mjesto masovnog stradanja, već i simbol uništene intelektualne i društvene elite.

Zarad istine i budućnosti sjećanje na žrtve treba biti zasnovano na činjenicama, dostojanstvu i istini, kao trajna opomena protiv mržnje i zloupotrebe historije.

(Amina Nuhanović/Preporod.info)