Hutba muftije Dizdarevića u Zenici: Pokrenimo se i uradimo nešto lijepo za svoju zemlju

U okviru projekta “Čistoća je pola vjere” danas je u džematu Babina Rijeka (Ensar džamiji) u Zenici džuma-namaz predvodio i hutbu održao muftija zenički hafiz prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević.

Hutbu muftije zeničkog prenosimo u cjelosti:

"Neka je hvala Allahu, Gospodaru Dana sudnjega, Milostivom, Svemilosnom, Onome koji je svijet ukrasio pravednošću vladara, pobožnošću učenih i darežljivošću imućnih. Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika nebijji muhterema, resuli ekrema Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, uzorne ashabe, plemenite bosanske šehide i na sve njegove sljedbenike do Dana kada se račun bude polagao.

Poštovana braćo,
kažu da su svi vjerovjesnici Allahovi, od prvog Adema, a.s., do posljednjeg od njih Muhammeda, a.s., imali u svojoj misiji dvije temeljne zadaće. Prva od njih je da usade tevhid u srca vjernika i da raskrinkaju širk njihova doba. Druga zadaća svih vjerovjesnika bila je da ukažu i osude glavne sociopatološke fenomene u njegovom vaktu.

Naime, kao što svako vrijeme ima svoj širk, tako i svako doba ima svoje specifične društvene opačine. Nisu božanstva Ibrahima, a.s., ili Musaa, ili ona u doba Muhameda, a.s., bila ista. Kao što nije isti širk doba kojeg mi živimo. Širk mijenja forme i oblike, ali uvijek sa istim razornim posljedicama na društvo i pojedinca, zato je važno da ga prepoznamo i takvog imenujemo.

Isto tako, nisu iste opačine dominirale u doba Luta, a.s., ili Šuajba, a.s., ili one iz vremena Muhammeda, a.s. Svako vrijeme ima svoj širk i svako doba ima svoje zloće i svoje grijehe koje treba imenovati i javno osuditi. Osuda širka od strane vjerovjesnika ima svoju ličnu implikaciju i odnosi se na relaciju čovjeka i Allaha, dž.š., dok druga dimenzija njihova djela ima svoj širi društveni značaj i ulogu. Vjernik, naime, nikada nije zainteresovan samo za lični uspjeh i spas.

Vjernik je uvijek zagledan u društvo i tiče ga se ono što se u zajednici i okolini dešava. Koliko je islamu društvenost važna kazuje činjenica da je dozvoljeno dati zekjat onome ko traži znanje, ali ne i onome ko se posvetio pobožnosti. To zato kako veli Jusuf Kardavi, jer znanje ima svoju društvenu ulogu, a lična pobožnost to nema.

Sjetimo se i onog glasovitog ajeta u kojem Stvoritelj veli: „I bojte se smutnje koja neće zadesiti samo zle među vama."(Enfal, 25).

Pogrešno je, dakle, misliti da će zlo zadesiti samo onog ko čini zlo. Kao što je pogrešno vjerovati da će dobro završiti sa onim ko ga radi. Zar Musau i Hidru nije naređeno da sagrade zid iznad blaga one djece koja su bila slaba, a komšije im pokvarene jer je „njihov otac bio dobar", kako se veli u Kur'anu.

Zato vjernik, ako je vjernik, uvijek promišlja društvo i gleda šta može uraditi da njegova okolina ima fajde od njega. Jer, mala je fajda od vjernika od kojeg njegova zajednica nema fajde.

Jedan od akutnih problema našeg vremena jeste problem ekologije i nečiste prirodne sredine u kojoj obitavamo.

Naše vode su zagađene, zrak koji udišemo je toksičan, hrana koji raste na zemlji je zatrovana i onda se čudimo otkud toliko boleščura koje nam se javljaju da ne znamo ni otkud ni kako. Nikad nismo više ulagali u zdravstvo i nikad nam bolnice nisu bile punije.

Zdrava logika bi nalagala da bude suprotno od toga. Jedan od razloga takvog stanja je i naš odnos prema okolini i nebriga za prirodnu sredinu u kojoj živimo.

Mi smo došli dotle da peksinluk koji je oko nas uopće ne primjećujemo. Toliko smo se svikli na njega da nam je postao prirodan. To psiholozi zovu adaptacijom na draž i vidimo je kada izađemo iz mraka na svjetlo i tada nam treba vremena da se naviknemo.

Isti fenomen vidimo i onda kada uđemo u staru seosku halu u kojoj se osjeti smrad ali sve dotle dok malo ne počekamo i dok se ne naviknemo na njega.

Tada nam smrad postane prirodan i prestanemo ga primjećivati. Na isti način smo se privikli na smeće oko nas koje smatramo normalnim.

A može li biti normalno da nam uz našu prelijepu rijeku Bosnu toliko smeća bude? Zar toliko preziremo ovu državu kojoj smo prije nekoliko dana pjevali na Bilinom Polju, „Bosnom behar probeharao" da smo rijeku po kojoj je dobila ime «okitili" takvim nakaznim nakitom. Prošle sedmice sam išao iz Dogloda prema planini i vidio nekoliko divljih deponija gore u onim prelijepim bosanskim šumama.

Pitao sam se zar su naši šehidi krv ljevali da bismo mi u miru i slobodi mogli smeće po našim planinama bacati? Ja vjerujem da nisu. A vjerujem i da vi vjerujete da nisu tako zamišljali našu slobodu. Zato svi zajedno moramo uraditi više na tome da naše planine, naše rijeke i naš zrak budu dostojniji čovjeka i dostojniji ove prelijepe države koju nam je Allah podario.

Neko će reći da ne može ništa učiniti, da je pojedinac nesposoban da promijeni stvari nabolje kada imamo toliko uhljupa koji ne gledaju gdje će baciti pivsku flašu ili baciti opušak cigare koju puše. Kažu da je jedan ashab pitao Poslanika, a.s., kada će Sudnji dan, a on mu je namjesto odgovora postavio pitanje: „A šta si ti za njega pripremio"?

Drugačije kazano, mani se ti velikih pitanja i onoga što nije u tvojoj odgovornosti. Brini se ti za ono ono što možeš promijeniti, a Allahu dž. š., državi i ummetu prepusti da mijenjaju ono što je njihova odgovornost.

Jedne prilike je more na obalu izbacilo ogroman broj morskih zvijezda koje su tu na suhom morale pomrijeti. Jedan dječak se uprkos njihovom ogromnom broju i svojoj samoći sažalio i krenuo da ih vraća u more jednu po jednu, iz tog nepreglednog broja.

Jedan slučajni prolaznik ga upita šta to radi? A ovaj mu odgovori da spašava bespomoćne zvijezde od smrti a ovaj mu začuđeno kaza: „Ali to nema smisla, jer zvijezda ima toliko da taj njegov napor nema veliki značaj". A ovaj dječak mu odgovor: „E vidiš, za ovu zvijezdu ima smisla" i još jednu zvijezdu vrati u sigurnost vode. Vjernik će baš na ovaj način gledati stvari.

Ne nastojati promijeniti što ne može, već uraditi ono što je do njega. I tako, kockicu po kockicu slagat će mozaik dobra. Razvijanjem svijesti o ovom problemu izvršit ćemo pritisak i na institucije da i one rade bolje i odgovornije svoj posao.

Doći ćemo do toga da ćemo svakog direktora smatrati nesposobnim ko nije uredio dvorište firme kojom rukovodi. Naravno, mnogi će reći da se to njih ne tiče i da nisu odgovorni, te da možda nije bitno za funkcionisanje firme ili ustanove ima li smeća oko dvorišta, jesu li toaleti uredni ili nisu.

Kažu da je Singapur, jedna od najbogatijih država, i kada su kretali u razvoj, premijer Singapura je svaki dan zvao da vidi jesu li toaleti na aerodromu čisti. Zbog čega? Naime, njihov razvoj je ovisio od stranih investicija koje su dolazile preko ljudi koji su ulazili u državu nakon dugih putovanja. I prvo što bi ti investitori uradili kad bi izašli iz aviona bilo je da odu u toalet.

I tako je ta hala bila slika i prilika države u koju su došli. Dakle, tvoje dvorište direktore, hala koja je u tvojoj nadležnosti tvoj su obraz. Zato ga čuvaj. Zbog svega toga, Muftijstvo zeničko i ove godine pokreće akciju ''Čistoća je pola vjere'' kako bi sve nas motivirali i pokrenuli da nešto uradimo za ljepšu Bosnu i Hercegovinu.

Ne možemo promijeniti sve, ali možemo uraditi nešto. A to nešto može biti golemo kada se skupi na jednu gomilu. Prošle godine je u akciji učestvovalo preko 5000 pojedinaca i to je, složit ćete se, impresivan broj.

A odakle smo krenuli? Od onog dječaka kojem je neko rekao da to što pokupi smeće ispred džamije ili u nekom parku nema smisla. Eh, ima smisla i za dunjaluk, a ako vjerujemo u Allaha i za naš Ahiret. Zato pozivam sve vas da se uključite u ovu plemenitu akciju i tako date doprinos svom Dunjaluku i svom Ahiretu.

(Preporod.info)