U Srebrenici obilježena 33. godišnjica masakra na školskim igralištima

U Srebrenici je obilježena 33. godišnjica masakra na igralištima ispred osnovne i srednje škole, gdje je, nakon granatiranja s položaja Vojske RS-a, poginulo 105 osoba. Porodice žrtava i brojni zvaničnici odali su počast ubijenima polaganjem cvijeća na ogradu igrališta.

Među žrtvama je i brat Mirele Hodžić, koji je imao 20 godina kada je poginuo. Majci je rekao da mu napravi halvu kada se vrati s igrališta, ali se nikada nije vratio, prisjeća se Mirela.

– U kasnim satima su nam javili da je on tu poginuo. Geler ga je pogodio u vrat. Bilo je to bolno za majku, oca i cijelu porodicu, a i danas je. Ovdje živim i radim, a svaki korak prolaska pored ovog mjesta mi je težak – kaže Mirela.

Svjedok masakra Hasan Hasanović prisjeća se kako je 12. april 1993. godine bio sunčan i miran dan, što je na igralište privuklo mnogo mladih. Nalazio se stotinjak metara dalje, pa je nakon granatiranja bio među prvima koji su pomagali u spašavanju ranjenih i izvlačenju ubijenih.

– Išli smo u pravcu iz kojeg su se čuli vrisci i dozivanje u pomoć, a kada sam došao na igralište učinilo mi se da je 500 ljudi mrtvo – kaže Hasan.

S prijateljem je prebacio oko 40 ubijenih i ranjenih osoba u obližnju kuću, nakon čega je na mjesto masakra stiglo vozilo UNPROFOR-a kojim su ostali nastradali prevezeni u bolnicu.

– Kroz hodnik bolnice se nije moglo proći od krvi, ranjenih i poginulih – prisjeća se Hasan.

On, kao i drugi učesnici obilježavanja 33. godišnjice masakra, ističe kako za taj ratni zločin još niko nije odgovarao. Naglašeno je to i na konferenciji “Masakr na školskom igralištu u Srebrenici 12. aprila 1993. godine: činjenice, odgovornost i kultura sjećanja”, održanoj u Kulturnom centru.

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić poručio je da Srebreničani neće dopustiti da zločin ostane nekažnjen, podsjećajući Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da su poznati i svjedoci i počinioci masakra.

– Ja mislim da Tužilaštvu Bosne i Hercegovine treba jedna mrva profesionalnog integriteta da se pozabavi ovim. Ja sam lično bio na sastanku na kojem je oficir vojske bosanskih Srba, potpukovnik Cvijetin Vuksić, rekao da je on lično naredio taj artiljerijski napad. To sam objavio 2005. godine u knjizi, a mi danas još uvijek molimo i tražimo pravdu za to. Dakle, moja jedina poruka tužiteljima je da pokušaju negdje u ormarima, u koje sklanjaju te predmete, da pokušaju naći i svoju kičmu – izjavio je Suljagić.

Najavio je da će, kao rezultat konferencije, uslijediti zajednički istraživački projekat Memorijalnog centra Srebrenica s Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, kojim će istina o masakru biti utvrđena naučnim parametrima.

Direktor Instituta Muamer Džananović istakao je važnost konteksta u kojem je zločin počinjen.

– Važno je naglasiti kontekst ovoga zločina. On je počinjen u periodu kada je Vojska Jugoslavije, zajedno sa samoproglašenom Vojskom Republike Srpske, zauzimala enklave: Kamenica, Cerska, Konjević Polje. Ovdje su bili deseci hiljada protjeranog stanovništva iz tih krajeva. Sve to je situaciju dodatno zakomplikovalo – pojasnio je Džananović.

Učesnici konferencije podsjetili su kako je masakr na sportskim igralištima u Srebrenici bio jedan od ključnih trenutaka tokom opsade grada. Bio je povod za rezoluciju Ujedinjenih nacija kojom je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom, što je, u konačnici, dovelo do razoružanja Bošnjaka i genocida koji su nad njima počinile Vojska i policija RS-a u julu 1995. godine.

(Emir Skenderagić/Preporod.info)