Hutba muftije hfz. Mehmed-ef. Kudića povodom Dana vakifa i jubileja obrazovnih ustanova u Bihaću

U današnjoj hutbi donosimo poruku bihaćkog muftije hfz. Mehmed-ef. Kudića, povodom Dana vakifa, Dana škole Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ i tridesete godišnjice rada i djelovanja Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću.

Hutbu prenosimo u cijelosti:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je čovjeka poučio onome što nije znao. Salavat i selam neka su na Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Draga braćo i sestre!

Od samog početka poslaničke misije Muhammeda, a.s., Kur’an jasno i snažno naglašava značaj nauke i uzvišenu vrijednost znanja. Nije bez razloga doba prije islama nazvano džahilijjetom – dobom neznanja, jer je islam došao da ljude izvede iz tame neznanja u svjetlo znanja i spoznaje. Kroz stotine ajeta Kur’an nas poziva da razumijemo vrijednost znanja.

Prve generacije muslimana ispravno su razumjele ove ajete. Nisu pravile razliku između vjerskog znanja i znanja o svijetu koji nas okružuje, već su ga posmatrale kao jedinstvenu cjelinu. Presudno je bilo da znanje bude korisno i stjecano u ime Uzvišenog Allaha.

Bili su uvjereni da se vrata znanja otvaraju onome koji se trudi i da ono dolazi od Uzvišenog Gospodara, jer On obećava da će poučiti čovjeka onome što nije znao, darujući mu znanje iz Svoje božanske riznice: „Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“(El-Alek, 5)

Allah će onima koji vjeruju i kojima je dato znanje podariti posebne stepene, vidljive već na ovom svijetu, a nagrada koja im je obećana je velika.

„Allah uzdiže one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje na visoke stepene.“ (El-Mudžadela, 11)

Ovaj ajet nedvojbeno potvrđuje da je znanje uzrok uzdizanja i napredovanja. Znanje u Kur’anu ne označava samo puku informaciju, nego istinsku spoznaju stvari onakvih kakve zaista jesu. Danas smo svjedoci da se ovi ajeti često razumijevaju parcijalno. Kod jednog dijela muslimana znanje se svodi isključivo na obrede, kao da ne izlazi iz okvira džamija i različitih halki. S druge strane, ima onih koji prepoznaju vrijednost znanja, ali to znanje ne prati istinsko vjerovanje.

Ni jedni ni drugi ne mogu postići potpuni uspjeh niti se istinski uzdići, jer je Allah jasno naglasio da će na visoke stepene uzdići one koji vjeruju i kojima je dato znanje. Znanje bez vjere može voditi ka destrukciji i neredu na Zemlji, kao što Kur’an upozorava:

„Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered!“ (El-Bekare 205.)

Kur’an neprestano poziva na razmišljanje o Allahovim znakovima u svemiru:

„On vam je dao zvijezde da se po njima orijentišete.“

Možemo se podsjetiti kako su slavne generacije muslimana razumijevale ove ajete – kao jasne Božije putokaze i smjernice. Allah je stvorio zvijezde, velike i veličanstvene, da se ljudi po njima orijentišu, i noću, i na kopnu, i na moru.

Već samo razmišljanje o tome otkriva veličinu Allahovog stvaranja. A dubljim promišljanjem postaje jasno da kao što zvijezde vode kroz tamu, tako i Allahova uputa vodi čovjeka kroz životne tmine na svjetlo islama. Ti znakovi i putokazi se nalaze kod svakog čovjeka:

„I u vama samima – zar ne vidite?“

Kao što u svemiru postoje stalni zakoni i nepromjenjive vrijednosti, tako je Allah uspostavio i u čovjeku, kao i u njegovom tijelu, zakonitosti koje ga održavaju u ravnoteži i stabilnosti. Sve to ukazuje da islam podstiče na razmišljanje, istraživanje i stjecanje znanja u svim njegovim oblicima.

Znanje uzdiže čovjeka bez obzira na njegovo porijeklo ili godine. Primjer Abdullaha ibn Abbasa pokazuje kako je znanjem dostigao visok položaj među ashabima. Omer, r.a., ga je uvodio među starije zbog njegovog znanja. Znanje je svjetlo koje oživljava srce, kao što kiša oživljava mrtvu zemlju. Zato je Lukman savjetovao svoga sina:

„O sine moj, druži se sa učenima i budi im u blizini, jer Allah oživljava srca svjetlom mudrosti kao što oživljava zemlju obilnom kišom.“

Kur’an također uči poniznosti u znanju, ističući da iznad svakog učenog postoji još učeniji, te da iza svakog znalca stoji onaj koji više zna. Sve što je ljudima dato, Allah, dž.š., definiše kao dio znanja koje im je pruženo. Zbog toga istinski učenjak nikada ne prestaje učiti i ne uzdiže se nad drugima. Često smo svjedoci u ovom vremenu da se znanje stječe bez iskrene vjere i duboke skrušenosti, pa takvo znanje umjesto koristi donosi štetu i često se zloupotrebljava.

Svako novo obrazovanje, kontinuirano učenje i praćenje savremenih tokova dovodi nas u priliku da bolje razumijemo svijet oko nas. Našim trudom, zalaganjem i iskrenom dovom otvaraju nam se vrata znanja koje Allah daruje Svojim odabranim robovima. Zato i jeste jedna od najljepših dova:

 „I reci: Gospodaru moj, povećaj mi znanje.“

Znanje koje islam podstiče nije ograničeno samo na vjerske nauke, već obuhvata sve korisne oblasti – prirodne, društvene i druge – uz jedan važan uvjet: da vode ka istini i spoznaji Allaha. Obrazovni sistem Islamske zajednice upravo je utemeljen na tim principima: objedinjuje vjerske nauke i sva korisna saznanja koja nas na individualnom planu vode ka spoznaji Uzvišenog Gospodara a na kolektivnom planu doprinose našem napretku i prosperitetu. U tom pogledu i Cazinska medresa, koja nosi ime po velikanu našeg naroda – reisu Džemaludinu Čauševiću, koji je upravo kroz svoje obrazovanje i djelovanje ukazao na važnost kompatibilnosti vjerskog obrazovanja i savremenih znanstvenih disciplina, predstavlja stub očuvanja vjere i morala, mjesto gdje se znanje i odgoj spajaju u školu našeg identiteta.

Sve naše škole i obrazovne ustanove doprinose tome da budemo naprednije društvo. Stoga nas raduju i ohrabruju rezultati, ostvarenja i uspjesi svih naših prosvjetnih radnika i njihovih učenika. Također, izuzetno je važno da u Bosanskoj krajini imamo univerzitet, u čijem sastavu se nalazi i Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, koji će u narednom periodu obilježiti tri decenije uspješnog rada i djelovanja, tokom kojih je doprinio razvoju naše akademske i društvene zajednice.   

Znanje je kroz historiju bilo temelj uzdizanja muslimana. Kada su ga cijenili i živjeli po njemu, predvodili su i bili su napredan ummet. Kada su ga zapostavili, izgubili su svoju snagu i ugled.

Allah je ukazao posebnu počast učenim u sljedećem ajetu:

 „Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, i meleki i učeni.“(Ali Imran, 18.)

U ovom ajetu učeni su spomenuti odmah nakon Allaha i meleka, i to u vezi s najvažnijom izjavom koju čovjek može izgovoriti na ovom svijetu – da nema drugog boga osim Allaha. Ova izjava otvara vrata Dženneta; koliko god bili dobri i koliko god dobrih djela učinili, bez nje ne možemo očekivati spas na Sudnjem danu. Čak ni Ebu Talib, koji je branio Poslanika, nije ušao u Džennet jer nije svjedočio Božije Jedinstvo riječima „La ilaha illallah“. Zbog toga su učeni među prvima koji priznaju Božije postojanje i svjedoče ga na ovom svijetu.

Molimo Allaha da nas učini od onih koji traže znanje, koji po njemu rade i koji ga prenose drugima, te da nam poveća znanje i učini ga korisnim. Amin.

(Preporod.info)