Duhovna obnova i snaga povratka: Ramazansko svjedočenje iz Kozarca

Ovogodišnje mubarek dane ramazana Muhamed Indžić provodi u Medžlisu Islamske zajednice (MIZ) Kozarac, gdje u okviru imamsko-muallimske prakse stiče iskustvo rada u povratničkoj zajednici i svjedoči snazi vjere, zajedništva i opstojnosti.

Piše: Muhamed Indžić

Prihvatajući imamski poziv kao plemenitu dužnost, odabrao sam ovaj krajiški biser kako bih kroz služenje povratničkoj zajednici osjetio istinsku snagu vjere i opstojnosti našeg naroda.

Akademska obaveza kao emanet studenata

U okviru predmeta imamsko-muallimska praksa, koji je sastavni dio nastavnog plana i programa na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, obavljamo ramazansku praksu u džematima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i dijaspori. Ovu obavezu ne doživljavamo samo kao akademski zadatak, već kao emanet i priliku da svojim znanjem i angažmanom budemo od stvarne koristi našoj zajednici i domovini.

Ova praksa za mene predstavlja posebnu čast i zadovoljstvo jer mi pruža priliku da znanja stečena tokom školovanja u medresi i na fakultetu primijenim u direktnom radu s džematlijama. Prema Pravilniku o imamsko-muallimskoj praksi, svaki student je tokom školovanja dužan obaviti praksu u jednom od povratničkih džemata, kao i u dijaspori. To je dragocjena prilika da se upoznam sa stvarnim stanjem na terenu, te sa svakodnevnim životom i izazovima naših džematlija širom domovine i dijaspore.

Zašto baš Kozarac?

Hvala Allahu, dž.š., koji mi je ispunio želju da ovogodišnje ramazanske dane i praksu obavljam u Medžlisu Islamske zajednice Kozarac. Onoga trenutka kada smo obaviješteni o obavezi obavljanja prakse u jednom od povratničkih džemata, osjetio sam snažnu želju da to bude upravo u ovom medžlisu. Kako se približavao mubarek mjesec ramazan i postalo izvjesno da ću ga provesti u Kozarcu, mnogi su me pitali: “Zašto baš Kozarac?”

Više je razloga za takvu moju odluku, a jedan od ključnih je neraskidiva i posebna veza između mog rodnog Travnika i Kozarca. Tokom agresije na našu domovinu, veliki broj Krajišnika boravio je u izbjeglištvu u Travniku; mnogi od njih su na travničkom tlu ranjeni, a mnogi su tu i šehadet postigli. Upravo zbog te historijske povezanosti i bratske ljubavi, želio sam ovaj ramazan provesti sa svojim Kozarčanima.

Kozarački inat i ljubav prema vakufu

Kozarac se nalazi u sjeverozapadnoj Bosni, u podnožju planine Kozare, na putu između Prijedora i Banje Luke, te svojim položajem pripada Bosanskoj Krajini. U agresiji na našu domovinu devedesetih godina, Kozarac je sravljen sa zemljom, a cjelokupno stanovništvo protjerano. Više od 1.200 Bošnjaka ubijeno je u zloglasnim koncentracionim logorima, a oko 300 je dalo svoje živote u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine širom naše domovine. Povratak muhadžira u ovaj grad otpočeo je 1998. godine, zajedno s obnovom domaćinstava, i danas slovi kao primjer uspješnog i masovnog povratka na području manjeg bh. entiteta.

Obnavljajući svoje porodične kuće, povratnici su istovremeno obnavljali i vakufsku infrastrukturu. Prve tri džamije na području manjeg bh. entiteta izgrađene su i svečano otvorene upravo u Kozarcu 2000. i 2001. godine. Danas u Kozarcu postoji 13 džamija i devet mesdžida, a u ovim mubarek ramazanskim danima vjerske aktivnosti se odvijaju na čak 19 lokacija.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kozarac je hfz. Amir-ef. Mahić, koji već skoro dvadeset godina veoma uspješno predvodi ovaj medžlis. Kroz razgovore s njim shvatio sam koliko je važno da imam poznaje dušu svog naroda i da bude prisutan u svakodnevnim aktivnostima zajednice. Neke od prepoznatljivih aktivnosti koje medžlis realizuje tokom ramazana su tradicionalni “Ramazanski vozić” za djecu, omladinski iftari i druženja nakon teravih-namaza, zajednički iftari za džematlije, te sedmična predavanja u Islamskom kulturnom centru.

Džemat Suhi Brod

Svoju praksu realizujem u mesdžidu na Suhom Brodu, koji je sastavni dio džemata Kalatske džamije. Dužnost imama u ovom džematu obavlja uvaženi kolega Elvedin-ef. Hodžić, koji mi se od prvog dana stavio na raspolaganje, pružajući mi nesebičnu pomoć i dragocjene savjete kad god su mi bili potrebni.

Kada je riječ o samom mesdžidu na Suhom Brodu, njegova obnova na temeljima starog, porušenog objekta započela je 2013. godine. Već naredne godine mesdžid je stavljen u funkciju za ramazanske aktivnosti, dok je svečano otvoren u julu 2015. godine. Posebno je interesantna činjenica da je ponovnu izgradnju mesdžida u potpunosti finansirala lokalna zajednica, odnosno same džematlije Suhog Broda. Time su na najbolji način potvrdili kur'anske riječi: “Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu.” (Et-Tevba, 18). Ova srčanost i požrtvovnost naroda kozaračkog kraja služi kao istinski primjer ljubavi prema vakufu i svojoj rodnoj grudi.

Moje aktivnosti u džematu

Neke od obaveza koje ispunjavaju moje dane obuhvataju svakodnevno predvođenje svih pet dnevnih namaza u mesdžidu na Suhom Brodu, predvođenje teravih-namaza, kao i učenje ramazanske mukabele nakon sabaha i ikindije. U okviru saradnje s imamom Kalatske džamije, u svojstvu hatiba predvodio sam dvije džume, a u nekoliko navrata i teravih-namaz u ovoj džamiji.

Ipak, najdublje tragove u mom srcu ostavljaju iftarske sofre u domovima mojih džematlija, gdje se uz miris somuna i domaću kafu vode oni najiskreniji razgovori o životu, iskušenjima i vjeri koja ih je održala.

Mladi kao snaga zajednice

Poseban utisak na mene ostavio je rad s mladima u okviru Mreže mladih Medžlisa Islamske zajednice Kozarac. Osnovana 2016. godine, Mreža mladih Kozarac važi za jednu od najaktivnijih na području Muftijstva bihaćkog, a njeni članovi realizuju oko šezdeset ekonomskih, socijalnih i društvenih aktivnosti na godišnjem nivou.

Ono što posebno želim istaći jeste njihovo aktivno učešće u obilježavanju 20. jula, dana kolektivne šehidske dženaze u Kozarcu, čime na dostojanstven način čuvaju sjećanje na našu historiju.

Na čelu s koordinatorom Ajdin-ef. Hrnićem, koji svojom energijom pokreće omladinu na brojne hajrli projekte, ova mreža postaje istinski stub okupljanja. Posebno su dirljive posjete džematlijama koji žive sami, kada im mladi uz pripremljen iftar i topli razgovor pružaju pažnju i osluškuju njihove potrebe.

Također, ramazanska druženja na zajedničkim iftarima i nakon teravih-namaza odišu posebnim zajedništvom. Ajdin-ef. u svojim obraćanjima kontinuirano naglašava važnost rada na sebi, podstičući mlade da budu najbolji u onome što rade, uz isticanje važnosti očuvanja naše domovine i ostanka u njoj.

S obzirom na to da se Kozarac, kao i mnogi drugi gradovi Bosanske Krajine, suočava s izazovom odlaska mladih, smatram da su projekti poput Mreže mladih od presudnog značaja. Oni ne samo da nude kvalitetne sadržaje, već grade svijest koja je ključna za opstanak i prosperitet naše zajednice.

Moj osvrt na imamsko-muallimsku praksu

Izlazak iz fakultetskih klupa među ljude bio je presudan korak u mom sazrijevanju, koji mi je pokazao da teorijsko znanje dobija svoju punu potvrdu tek u susretu s džematom. Boravak u Kozarcu za mene nije bio samo obaveza, već rijetka prilika da osjetim kucavicu jedne povratničke zajednice i dublje razumijem koliko je džemat ključan u očuvanju našeg identiteta i domovine.

Kroz svaki razgovor i svaki zajednički namaz naučio sam najvažniju lekciju: misija imama nije samo podučavanje vjeri, već nesebično služenje ljudima. Biti imam znači biti oslonac, neko ko dijeli i iskušenja i radosti sa svojim narodom, svjestan da suosjećanje i prisutnost na terenu nemaju alternativu.

Svoj boravak ovdje završavam s osjećajem duboke zahvalnosti. Hvala mojim Kozarčanima, na čelu s glavnim imamom hfz. Amirom-ef. Mahićem, što su svojom toplinom učinili da ovi ramazanski dani postanu nezaboravno iskustvo koje ću nositi kroz cijeli život.

Ipak, najemotivnije uspomene nosim sa Suhog Broda. Hvala mojim džematlijama što su me prihvatili kao vlastito dijete i s toliko pažnje se brinuli da se u svakom trenutku osjećam kao kod svoje kuće. Iz Kozarca ne odlazim samo s obavljenom praksom, već bogatiji za jednu veliku, ljudsku porodicu.

(Preporod.info)