Sehurski program RTV BIR "Zapostimo zajedno": Žene – čuvarice Kur’ana Časnog

Sehurski program RTV BIR "Zapostimo zajedno": Žene – čuvarice Kur’ana Časnog

Zvanično se zna da je u Sarajevu i drugim mjestima širom Bosne i Hercegovine, u svakom vremenu, bio određeni broj hafiza i žena hafiza.

Međutim, zvanične ženske hafiske mukabele u historijskim izvorima iz osmanskog perioda nije bilo, budući da je bilo teško okupiti veći broj hafiza na jednom mjestu kako bi se mogla organizirati mukabela.

Tema 26. emisije 12. sezone Sehurskog programa RTV BIR "Zapostimo zajedno" je Žene – čuvarice Kur’ana Časnog.

Gošće ove emisije bile su hfz. Ehlimana Godinjak, hfz. Amina Lila i hfz. Amina Drkić.

Autor, urednik i voditelj Sehurskog programa je profesorica na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Zehra Alispahić.

Kako je izgledao prvi susret s Kur’anom i na koji način je odlučila učiti hifz prisjetila se hfz. Ehlimana.

– Moja priča je malo specifična. Sve je krenulo od ranog djetinstva kada je moj dedo rahmetli preselio. U našoj kući po starom običaju se 40 noći učila sura Ja-sin i kratke sure. Ja sam tada počela da pamtim i učim ono što su moji roditelji ponavljali. Ubrzo su roditelji došli na ideju da pokušaju raditi na tom polju. Kroz moj put hifza dešavala su se neka takmičenja s drugom djecom. Nakon tačmičenja onaj ko nauči najviše dobije brdo čokolada. Pošto je bio rat, sjećam se da sam te čokolade dijelila po mahali drugoj djeci – prisjeća se hfz. Ehlimana.

S ozirom na to da je hfz. Lila po ocu Egipćanka, istakla je da je nekome kome je arapski jezik maternji jezik lakše pamtiti ajete.

Kako kaže, poznavanje arapskog jezika je velika blagodat.

Ističe da je voljela izazove takmičenja i da su upravo ta takmičenja bila njena motivacija.

Hfz. Lila se prisjetila i momenta odluke učenja hifza, kada je vidjela dvije hafize.

Kako navodi, prije tog momenta, kao mala smatrala je da su samo muškarci hafizi.

O tome da učenje hifza nije lahko, da bude i teških situacija, momenata kada osoba vaga da li će nastaviti s učenjem, govorila je hfz. Drkić.

– Velike stvari zahtijevaju vrijeme, zahtijevaju trud i velika odricanja. Ja sam na prvoj godini fakulteta imala period kada mi je bilo teško i kada sam imala mnoštvo fakultetskih obaveza. Tada sam pomišljala kako nisam dična da završim hifz – kazala je.

Kada osoba zapadne u takva stanja, dodala je, sve preispituje, ali najmanje sebe.

– U nekom trenutku, kada čovjek sam sa sobom porazgovara vidi gdje treba i može popraviti situaciju. Svojoj djeci kažem da je normalno posustati, ali odustajanje nikad nije rješenje – kazala je hfz. Drkić.

(Ahmed Bešlić/Preporod.info)

 

Podijeli:

Povezane vijesti