Muftija Kudić na džuma-namazu u Bosanskom Petrovcu: Ramazan nije cilj sam po sebi – on nas priprema za ostatak godine

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je predvodio posljednju ovoramazansku džumu i kazivao hutbu u Gradskoj džamiji u Bosanskom Petrovcu.

Domaćin muftiji Kudiću bio je glavni imam Medžlisa IZ Bosanski Petrovac Mirzet-ef. Spahić, a prijemu i džuma-namazu je prisustvovao i načelnik općine Bosanski Petrovac Mahmut Jukić.

Hutbu muftije Kudića iz Bosanskog Petrovca prenosimo u cijelosti:

"Nalazimo se u jednoj od Allahovih posebnih blagodati u posljednjoj trećini mjeseca ramazana; danima u kojima ispraćamo mjesec ramazan i dočekujemo njegovu posljednju džumu.

To je mjesec u kojem je Allah objavio Kur’an kao uputu ljudima, jasne dokaze pravog puta i razlikovanje istine od neistine. Ramazan nije samo vrijeme posta, već vrijeme obnove i jačanja vjere i popravljanja našeg ličnog i društvenog života.

U ovim blagoslovljenim danima osjećamo da smo posteći i klanjajući boje razumijeli  svoju ulogu i misiju na ovom svijetu. Vjera koju nam je Allah objavio nije teret, već blagodat i milost. Sve što je Uzvišeni propisao ima dva velika cilja: pokoravanje Njemu Uzvišenom i popravljanje međuljudskih odnosa. Zato je Allah propisao ibadete koji istovremeno izgrađuju čovjeka, a potom i uređuju međusobne odnose ljudi i društvo u cijelini.

Namaz je, prije svega, čin ibadeta i potpune skrušenosti pred Allahom. Pet puta dnevno čovjek ostavlja svoje obaveze, okreće se svome Gospodaru i potvrđuje svoju pokornost Njemu. Međutim, namaz nije samo lični ibadet. On se reflektira i ima neposrednu poruku za širu društvenu zajednicu. Uzvišeni Allah kaže:

„Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! - A Allah zna šta radite. (Ankebut, 45)

Namaz odgaja čovjeka, čisti njegovo srce i odvraća ga od zla. Kada se u džematu i zajednici uspostavi iskren namaz, tada se smanjuju nepravda, razvrat i zlo među ljudima.

Post, koji živimo u ovom mjesecu, također nosi posebnu poruku. U hadisi-kudsijju Allah kaže:“Svako djelo sina Ademovog pripada njemu, osim posta; on je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.”

Post je ibadet čiju tajnu zna samo Allah. On je stanje iskrenosti između roba i njegovog Gospodara. Ali post nije samo suzdržavanje od hrane i pića. On mijenja navike i uči nas da budemo dobri prema ljudima.

Post nas uči da osjetimo stanje onih koji su u potrebi. On nas podsjeća da blagodati koje imamo nisu samo naše, već da su povjerene nama kako bismo ih dijelili s drugima. Zato Uzvišeni Allah opisuje dobre ljude riječima:

„I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!“ (El Insan, 8,9)

Cilj posta je postizanje  bogobojaznosti. Allah kaže:

“O vjernici, propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.”

Takvaluk nije samo lično stanje pobožnosti. Ona je put popravljanja društva, uklanjanja mržnje, suzbijanja nepravde i jačanja međusobne ljubavi među ljudima.

Zekat, koji je Allah učinio trajnom obavezom do Sudnjega dana, također nosi istu poruku. On je ibadet Allahu, ali u isto vrijeme i lijek protiv siromaštva i društvene nepravde.

Zekat povezuje bogate i siromašne u okviru robovanja Allahu. Bogati zahvaljuje Allaha dajući, a siromašni zahvaljuje Allahu strpljenjem. Na taj način vjera ne dijeli ljude, nego ih okuplja u zajedničkom ibadetu i međusobnoj brizi.

Slično tome, hadždž je ibadet u kojem se spominje Allah i obavljaju Njegovi obredi, ali on nosi i brojne koristi za ljude. On podsjeća čovječanstvo na jednakost, bratstvo i zajedničku pripadnost Allahu.

Braćo i sestre!

U kontekstu posta Uzvišeni Allah objavljuje jedan o ajeta u Kur’anu:

“A kada te Moji robovi upitaju o Meni – pa Ja sam, zaista, blizu; odazivam se dovi onoga koji Me doziva kada Me zamoli. Zato neka se oni Meni odazovu i neka u Mene vjeruju, da bi bili na Pravom putu.”

U ovom ajetu primjećujemo nešto posebno: Allah nije rekao “Reci im: Ja sam blizu”, nego je direktno rekao: “Ja sam blizu.” Time Uzvišeni pokazuje da između Njega i Njegovog roba nema prepreke kada Mu se iskreno obraća.

Dova je jedan od najuzvišenijih oblika ibadeta. Kada čovjek upućuje dovu, on priznaje svoju slabost i Allahovu moć. On priznaje da ljudska sredstva nisu dovoljna i da prava pomoć dolazi samo od Gospodara svjetova.

Međutim, važno je razumjeti da Allah uvijek odgovara na dovu, ali ne uvijek onako kako mi očekujemo. Ponekad nam daje ono što tražimo jer je to dobro za nas. A ponekad nam to ne daje, jer zna da u tome nema dobra za nas.

Čovjek ponekad traži nešto misleći da je to dobro, ali samo Allah zna šta je zaista najbolje za Njegove robove. Kao što brižan otac ili majka ponekad ne ispune želju djeteta jer znaju da bi mu to moglo nauditi, tako i Allah iz Svoje mudrosti usmjerava naš život prema onome što je za nas istinski bolje.

Zato vrijednost dove nije samo u ispunjenju želje, već u samoj povezanosti roba s njegovim Gospodarom.

Braćo i sestre!

Ramazan nije cilj sam po sebi. On je period vremena koji nas priprema za ostatak godine. Ako smo iz ovog mjeseca ponijeli iskren namaz, bogobojaznost, darežljivost i iskrenu dovu – tada smo postigli njegovu pravu svrhu.

Molimo Allaha da primi naš post, naše namaze i naše dove. Molimo Ga da nas učini od onih koji su iskreni u ibadetu i od onih koji popravljaju sebe i društvo u kojem žive.

Allahu, oprosti nam naše grijehe, primi naša dobra djela i učini da nas Ramazan promijeni nabolje.

(Preporod.info)