MOJ RAMAZAN|Begija Smajić: Ramazan budi smirenost, zadovoljstvo, dobročinstvo i nadu

U serijalu "Moj ramazan", koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

Danas nam o svom iskustvu ramazana govori Begija Smajić, političarka i profesorica iz Potočara kod Srebrenice, prva je žena u historiji NSRS koja nosi hidžab i javno zagovara prava žrtava rata, suživot građana različitih vjera i jednakost svih zajednica u Bosni.

Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

Dolazak ramazana u meni budi poseban osjećaj, za mene taj mjesec nije samo vrijeme obaveznog posta, nego vrijeme veoma izražene smirenosti, zadovoljstva, dobročinstva i nade.

Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Prvi ramazan koga se jasno i živo sjećam bio je ramazan u Kolektivnom centru Doborovci, opština Gračanica, u kojem smo bili smješteni nakon što smo protjerani iz Srebrenice. U kućici nas je tada živjelo 20, a postača je bilo 15. Prostor je bio skroman, a uslovi nimalo laki. Dijelili smo jednu malu kuhinju i kupatilo. Svako je nastojao da olakša drugome i u toj skromnosti osjećala se posebna bliskost i solidarnost među svima nama. Posebno se sjećam kako smo sa radošću ustajali na sehur. Iako smo bili suočeni sa neizvjesnošću, u našim srcima je vladao neopisiv mir, kakav samo može da donese ramazan. Bili smo zahvalni i pokorni Allahu dž.š., potpuno svjesni da svaka teškoća nosi svoju mudrost.

Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?

U ramazanu se svemu radujem, ali najviše radosti u meni budi teravih-namaz koji klanjamo u Memorijalnom centru Potočari. Poseban je osjećaj klanjati sa majkama, suprugama, sinovima, kćerima, braćom i sestrama onih koji su baš u tom centru ukopani nakon što su ubijeni u genocidu, kao i sa mojim učenicima, koji su rođeni nakon povratka u našu Srebrenicu.

Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe?

Ramazan sa sobom mi donese dodatnu snagu, sabur i disciplinu, tako da uz dobar plan vrlo jednostavno uskladim profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe. Sve svoje poslove nastojim obavljati svjesno, odgovorno i veoma posvećeno. Posao ne doživljavam samo kao obavezu, već kao priliku da kroz trud pokažem vrijednosti koje ramazan podstiče.

Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?

U tihim trenucima ibadeta tokom ramazana, zajedničkim iftarima i razgovorima sa prijateljima često dolazi do promjena u mom načinu pogleda na život i odnosu prema ljudima. Prilikom okupljanja porodice i prijatelja za jednim stolom bivam svjesnija značaja našeg zajedništva i međusobne podrške. Tokom noći nakon dugih ibadeta u tišini se sjetim onih koji više nisu sa nama i preispitujem sebe i svoje postupke, donoseći odluku da ću prema ljudima biti strpljiva, pravedna i pažljiva.

Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?

Jedan od najljepših trenutaka u našoj kući je priprema za iftar, jer djeca sa posebnim uzbuđenjem postavljaju sto noseći uzurbano hranu koju sam sa velikom pažnjom i ljubavi pripremila, osluškujući kad će se ezan čuti.

Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

U savremenom životu koji je često ubrzan, stresan i pun obaveza post ima višestruki značaj, jer nas glad i žeđ podsjećaju na prave životne vrijednosti i potrebu da zastanemo, preispitamo sebe i svoje stvarne potrebe.

Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?

Najvažnija poruka ramazanskih noći, kako za mene i moju porodicu, tako i za zajednicu je da pokušamo zadržati vrijednosti ramazana tokom svih ostalih mjeseci, da sačuvamo sabur, dobrotu, zahvalnost i brigu za druge.

Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?

Moja briga prema drugima je svakodnevno prisutna, ali tokom ramazana ona je dodatno izražena prije svega prema majkama koje žive same i prema djeci koja nemaju roditelja. Nije to neka velika pomoć, to je mnoštvo malih svakodnevnih djela dobrote, kao što su lijepa riječ, posjeta, razgovor i razumijevanje.

Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Vrijednost ramazana ne prestaje sa posljednjim iftarom – neka nas vodi kroz cijelu godinu u riječima, djelima i srcu.

(Preporod.info)