Zajedno u ramazanu: Rudo

U ramazanskom programu „Zajedno u ramazanu“ govorilo se o životu Bošnjaka u Rudom, njihovoj istrajnosti, izazovima povratničkog života i važnosti očuvanja vjerskog i društvenog života.

Gosti emisije bili su Said Junuz, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Rudo, Remzija Islamagić, predsjednik Medžlisa, Samir Ahmetović, džematlija i aktivni saradnik u radu Medžlisa, dr. Aladin Husić, direktor Orijentalnog instituta i Remzija-ef. Pitić, muftija goraždanski.

Razgovor je otvorio pitanje svakodnevnog života u Rudom, mjestu gdje danas živi mali broj Bošnjaka, ali gdje ramazanski dani i noći imaju posebnu težinu i simboliku.

Glavni imam Said Junuz istakao je da se Medžlis Rudo prostire na čak 344 kvadratna kilometra i obuhvata osam džemata, zbog čega ga često nazivaju „džematom na točkovima“. Uprkos velikoj teritoriji i lošoj putnoj infrastrukturi, vjernici se tokom Ramazana okupljaju na zajedničkim iftarima i teravijama, čime potvrđuju snažnu povezanost i solidarnost među džematlijama.

Posebnu dimenziju ramazanskim aktivnostima daje zajedničko okupljanje džematlija iz svih sela Medžlisa. Svaki džemat organizuje tradicionalni iftar, a na tim susretima ljudi dijele radost, razgovaraju, pomažu jedni drugima i jačaju osjećaj zajedništva. Nakon iftara klanja se teravih-namaz, a glavni imam, uz brojne obaveze, nastoji posjetiti što više porodica, posebno starijih i onih koji žive sami, kako bi im pružio podršku i osjetili radost ramazana.

U razgovoru je istaknuta i važna uloga džematlija poput Samira Ahmetovića, koji veliki dio svog vremena provodi u Rudom pomažući u realizaciji različitih projekata i posjeta starijim povratnicima. Takve aktivnosti, kako je naglašeno, potvrđuju da džemat nije samo mjesto ibadeta nego i prostor međusobne brige i solidarnosti.

Sagovornici su podsjetili i na tešku prošlost ovog kraja. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine sa područja općine Rudo odveden je i ubijen veliki broj Bošnjaka. Danas Medžlis svake godine organizuje Dan sjećanja na odvedene i ubijene Bošnjake, kako bi se očuvalo pamćenje na žrtve i prenijela istina novim generacijama. Posebno emotivan trenutak komemoracije predstavlja mimohod kroz grad i spuštanje karanfila u rijeku Lim sa ruđanskog mosta.

Iako je život u ovom kraju danas skroman, a broj djece mali  u nastavi Islamske vjeronauke učestvuju tek tri učenika  sagovornici su istakli da zajedništvo i predan rad održavaju vjeru i nadu među povratnicima.

Upravo zahvaljujući toj istrajnosti, džamije na prostoru Medžlisa Rudo i dalje su mjesta okupljanja, susreta i očuvanja identiteta Bošnjaka u Podrinju.

– Kad u velikim gradovima dođe nekoliko ljudi više u džamiju to se i ne primijeti, ali kod nas u povratničkim džematima svaki novi čovjek se vidi i osjeti i upravo to daje posebnu vrijednost našem zajedništvu – naglasio je Samir Ahmetović, džematlija Medžlisa Rudo.

RUDO, VAKUFSKI GRAD KAO SVJEDOK HISTORIJE PODRINJA

U nastavku programa razgovarano je o historiji i identitetu Rudog, grada na obali Lima koji je kroz stoljeća bio važna tačka susreta kultura, trgovine i života u Podrinju. Gosti emisije bili su Aladin Husić, direktor Orijentalnog instituta Univerziteta u Sarajevu, te Remzija Islamagić, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Rudo.

Profesor Husić podsjetio je da je Rudo utemeljeno 1555. godine vakufnamom Mustafa-paša Sokolović, rođaka velikog vezira Mehmed-paša Sokolović. Za razliku od mnogih drugih bosanskih gradova, Rudo nije nastalo na srednjovjekovnom naselju, već na prostoru ziratnog zemljišta koje je vakufskim aktom pretvoreno u kasabu.

U vakufnami su, kako je pojasnio, precizno definirani svi elementi potrebni za formiranje grada – centralna džamija, trg, pazar, dućani, han i drugi sadržaji koji su činili jezgro urbanog života.

Govoreći o razvoju rudanske kasabe, profesor Husić istakao je da su putopisci poput Evliya Çelebi u 17. stoljeću opisivali Rudo kao razvijeno mjesto sa stotinama kuća, džamijama, školama i trgovinama. Ipak, historijske okolnosti  od ustanaka početkom 19. stoljeća do velike poplave krajem 19. stoljeća  ostavile su snažan trag na razvoju grada, zbog čega je Staro Rudo gotovo potpuno nestalo, a novo naselje formirano na današnjoj lokaciji iznad Lima.

Predsjednik Medžlisa Remzija Islamagić u razgovoru je podijelio i lično svjedočanstvo o životu u ovom kraju prije i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Prisjetio se djetinjstva u rudanskom kraju, perioda kada je ovaj kraj imao snažan privredni život i brojna sela puna života, ali i dramatičnih trenutaka iz 1992. godine kada su mnoge porodice bile prisiljene napustiti svoje domove i spas potražiti u izbjeglištvu.

Uprkos teškim iskustvima, Islamagić naglašava da su povratak i očuvanje života u Rudom pitanje identiteta i odgovornosti prema generacijama koje su taj kraj gradile. Današnji stanovnici, kako ističe, nastoje očuvati tragove bogate prošlosti, ali i podsjećati na značaj vakufa i naslijeđa porodice Sokolović, čiji su članovi ostavili dubok trag u historiji Bosne i Hercegovine i Osmanskog carstva.

– Nikada se ne smijemo odreći svoje djedovine. Naši preci su je stvarali i branili, a na nama je da čuvamo vjeru, tradiciju i trag života Bošnjaka u Rudom – naglasio je Remzija Islamagić.

Razgovor je podsjetio i na snažan lokalpatriotski odnos velikih vakifa prema zavičaju. Primjeri poput mostova, džamija i drugih zadužbina koje su ostavili članovi porodice Sokolović potvrđuju da su vakufi bili temelj urbanog razvoja i društvenog života mnogih bosanskih gradova, uključujući i Rudo.

 Poruka vjere, poruka dobra: Remzija Pitić

O jednom od temeljnih principa vjerničkog života, zahvalnosti govorio je Remzija Pitić, muftija goraždanski. U razgovoru je naglasio da zahvalnost nije samo lijepa osobina, već suštinski odnos čovjeka prema Bogu, ljudima i životu u cjelini.

Muftija Pitić pojasnio je da je zahvalnost sastavni dio same misije stvaranja čovjeka. Čovjek je, kako je istakao, poslan na Zemlju da bude zahvalan svome Gospodaru, ali i roditeljima, učiteljima i ljudima koji mu čine dobro.

Nedostatak zahvalnosti često dovodi do unutrašnjeg nemira i nezadovoljstva, jer čovjek tada gubi svijest o blagodatima koje već posjeduje.

Govoreći o savremenom vremenu, muftija je upozorio da ljudi često više pažnje posvećuju onome što nemaju nego onome što već imaju. Upravo zbog toga zahvalnost postaje ključni put ka optimizmu i unutrašnjem miru.

Kada čovjek nauči zahvaljivati na svemu čak i na onome što mu nije dato tada razumije da ga Bog ponekad upravo uskraćivanjem čuva od onoga što bi mu moglo naškoditi.

Posebno je istaknuta veza između zahvalnosti i strpljenja. Prema riječima muftije Pitića, strpljenje nije pasivno trpljenje životnih okolnosti, već aktivan odnos prema izazovima.

Kao primjer naveo je vlastito životno iskustvo nakon teškog ranjavanja, kada je, suočen s činjenicom da više ne može pisati desnom rukom, odlučio naučiti pisati lijevom, pokazujući da strpljenje znači borbu i djelovanje, a ne odustajanje.

U razgovoru je također naglašena važnost zahvalnosti prema roditeljima i učiteljima, koji su stubovi svakog zdravog društva. Zaboravljanje njihovog doprinosa, upozorio je muftija, znak je dublje društvene krize i gubitka svijesti o vrijednostima koje oblikuju zajednicu.

– Čovjek je poslan na Zemlju da bude zahvalan svome Gospodaru, roditeljima i ljudima. Bez zahvalnosti čovjek ne može funkcionirati kao normalan insan na ovom svijetu – istakao je muftija Pitić.

Zaključujući razgovor, muftija Pitić poručio je da zahvalnost Bogu otvara čovjeku prostor optimizma i nade, jer onaj ko je istinski zahvalan ne može biti zarobljen pesimizmom. Takav čovjek svaku životnu situaciju vidi kao novu priliku i izazov na putu ka Božijem zadovoljstvu.

(Šejla Nezirević/Preporod.info)