Ramazan Bošnjakinja na području Medžlisa NRW u Njemačkoj

Piše: Emira Kahrić

Moje ime je Emira Kahrić i studentica sam četvrte godine Islamske teologije na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Ovog ramazana pripala mi je velika čast, ali i odgovornost, da obaveze iz predmeta Imamsko-muallimska praksa, koje su sastavni dio kurikuluma Fakulteta, realiziram na području Medžlisa Sjeverna Rajna Vestfalija (North Rhine-Westphalia) u Njemačkoj.

Ovo ukazano povjerenje za mene je bilo svojevrstan pečat prethodnih ramazanskih praksi koje sam obavljala na području Medžlisa Sarajevo, a primarno se ogledalo u prediftarskim predavanjima za žene i djevojke u šest bošnjačkih džemata: Kamp-Lintfort, Düsseldorf, Hagen, Oberhausen, Bochum i Köln. Pored toga, imala sam priliku dati svoj doprinos i na mukabelama, prediftarskom predavanju za omladinu i mektepskoj nastavi.

Za vrijeme desetodnevnog boravka na nivou Medžlisa stekla sam vještinu javnih nastupa jer je predavanjima prisustvovalo, u prosjeku, sedamdeset žena, a sami broj je kod polovine posjećenih džemata prelazio i stotinu. Ovo nije neobično za ovaj medžlis, ali moram prenijeti priznanje pojedinih žena, u više navrata, kako su ciljano došle iz obližnjih gradova i džemata samo da čuju predavanje jedne studentice Fakulteta islamskih nauka.

To dovoljno govori o želji i unutrašnjoj potrebi naših Bošnjakinja u dijaspori da tokom mjeseca ramazana imaju priliku provoditi vrijeme sa ženskim gošćama kroz formalna i neformalna druženja, koje god starosne dobi te gošće bile.

Predavanja su bila poticaj za razmjenu mišljenja, ohrabrenje za postavljanje pitanja, ali i višesatne poslijeteravijske razgovore. Međutim, učenje (i ponavljanje gradiva) nije bilo jednostrano jer sam i ja uživala privilegiju svjedočiti organizacijama i koordinacijama masovno posjećenih iftara, ali i još jednom uvidjeti potrebu žene Bošnjakinje, u kojoj god životnoj ulozi se nalazila, na koju god stranu svijeta otišla, da doprinese zajednici svojim urođenim osjećajem za detalj, ljepotu, čistoću i pedantnost.

Također, posebno me je dojmilo što svaki od posjećenih džemata, a što je slučaj u skoro čitavom Medžlisu, ima svoju koordinatoricu, odnosno efendinicu, koja aktivno rukovodi ženskim kolektivom. Ta činjenica dodatno objašnjava, ali i olakšava, angažiranost i poletnost kod džematlijki.

Na tom tragu, posebna čast mi je što sam posjetom šest džemata, zapravo, dobila šest novih mentorica od kojih sam za kratko vrijeme dosta toga naučila kada su posrijedi i socijalne vještine. A svaki konak kod bošnjačke porodice iz džemata ili porodice koordinatorice/efendinice za mene je još jedna u nizu prilika da podrobnije shvatim izazove s kojima se susreće naš narod i podsjetim se preuzetog emaneta.

U tom smislu, imam potrebu istaći i tri imamske porodice koje su nekoliko decenija predano proživljavale faze podizanja i očuvanja bošnjačkog džemata u Njemačkoj: porodica Klanco (Kamp-Lintfort), porodica Žiga (Hagen) i porodica Pintol (Oberhausen).

U konačnici, ovaj boravak na nivou Medžlisa NRW nije samo još jedno iskustvo, nego i dodatna motivacija i osvještivanje da još više učim, napredujem i usavršavam se na ličnom planu kako bih još više mogla ponuditi našim Bošnjakinjama.  

Iskoristit ću priliku da se zahvalim, prije svega, mr. Sejidu Striki, stručnom saradniku na predmetu Imamsko-muallimska praksa, koji je bio glavni inicijator da, zajedno sa ostalim kolegicama, steknem sva ova znanja i vještine izvan granica BiH. Potom, Aldin-ef Kusuru, glavnom imamu IZBNJ, koji je prihvatio saradnju s našim Fakultetom kada je u pitanju angažman studentica, ali i mr. Muamer-ef Mujariću, glavnom imamu Medžlisa NRW, kao prvom medžlisu koji je angažirao studenticu Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.

Posebna zahvalnost pripada glavnoj koordinatorici Medžlisa NRW, Emiri Lihić, koja je na zavidnom nivou organizirala i koordinirala moju posjetu Medžlisu.

Kao završnu riječ i svojevrsnu poruku, spomenut ću izjavu jedne aktivne članice ženskog kolektiva koja mi je kazala da sam prokrčila put za studentice našeg fakulteta i da se nada da će se ova praksa nastaviti. To su, implicitno i eksplicitno, istakle i mnoge druge džematlijke i koordinatorice/efendinice, a ja se pridužujem njihovim željama u uvjerenju da će se pretočiti u djelo.

(Preporod.info)