Zajedno u ramazanu: Cazin

U posebnom serijalu predstavljena je atmosfera mubarek mjeseca u Cazinu, gradu u kojem se ramazan doživljava kroz snažan osjećaj zajedništva, tradicije i vjere.

O ramazanskom životu, historijskom naslijeđu i značaju vakufa govorili su Said efendija Mujakić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Cazin, te Amel Redžić, arhivar i istraživač Javne ustanove Arhiv Unsko-sanskog kantona.

Govoreći o ramazanskoj atmosferi u Cazinu, Mujakić je istakao da posebnost ovog mjeseca dolazi do izražaja kroz zajedničke aktivnosti u džematima i brojne sadržaje koje organizuje Medžlis Islamske zajednice Cazin.

Na području Medžlisa djeluje čak 47 džemata, a tokom ramazana organizuju se mukabele, zajednički iftari, omladinski programi i brojne druge aktivnosti koje okupljaju vjernike svih generacija.

Posebno je naglasio da ramazan u Cazinu ima snažnu dimenziju zajedništva, jer se kroz ibadete, druženja i zajedničke projekte jača veza među džematlijama.

Posebnu pažnju privlači i program dočeka ramazana za najmlađe, koji je tokom godina prerastao u prepoznatljiv događaj u Cazinu. Na tom okupljanju, koje se organizuje uoči početka mubarek mjeseca, okuplja se i do pet stotina djece koja s radošću dočekuju prvi pucanj topa kojim se najavljuje dolazak Ramazana.

– Ramazan je idealna prilika da se muslimani još više okupe i učvrste međusobne veze, kroz ibadet, druženje i zajedničke aktivnosti u džematima – istakao je Said efendija Mujakić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Cazin.

S druge strane, arhivar Amel Redžić govorio je o bogatoj arhivskoj građi koja svjedoči o višestoljetnoj prisutnosti i razvoju Islamske zajednice u Cazinu.

U Arhivu Unsko-sanskog kantona čuvaju se brojni dokumenti koji govore o radu vakufsko-mearifskih povjerenstava, imenovanju imama i mualima, radu mekteba i medresa, ali i o svakodnevnom životu muslimana u prošlosti.

Posebno su zanimljivi dokumenti koji govore o ramazanskim običajima iz ranijih vremena. Među njima se nalaze dopisi o određivanju početka ramazana i Bajrama, ali i narudžbenice za barut kojim se pucnjem iz topa najavljivalo vrijeme iftara, što je bila raširena praksa u brojnim bosanskim gradovima.

Redžić je također podsjetio na snažnu tradiciju vakufa u Cazinskoj krajini, naglašavajući da su mnoge džamije i vjerski objekti nastajali zajedničkim doprinosom džematlija. Za razliku od velikih vakufa koji su vezani za pojedince, poput vakufa Gazi Husrev-beg, u Cazinu su vakufi često bili plod zajedničkog doprinosa cijelog džemata.

Sagovornici su naglasili i važnu ulogu dijaspore koja, iako živi daleko od domovine, i dalje aktivno učestvuje u podršci vjerskim projektima i radu džemata. Zahvaljujući toj povezanosti, mnoge džamije i vjerske aktivnosti u Cazinu nastavljaju se razvijati i unapređivati.

Cazinska medresa: Spoj tradicije, znanja i odgovornosti 

U nastavku ramazanskog programa predstavljena je bogata tradicija i savremeni rad Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Cazinu.

O historijskom razvoju ove obrazovne ustanove, njenoj ulozi u odgoju mladih i ramazanskim aktivnostima govorili su Harun Pajić, pomoćnik direktora medrese i Mehmed Mašić, profesor Fikha i pomoćnik direktora za nastavu, dok su svoja iskustva iz medrese podijelile učenice Ilhana Bajrić i Esma Merdić.

Govoreći o historiji škole, profesor Mašić podsjetio je da prva medresa u Cazinu datira iz 1867. godine, kada je osmanska vlast na molbu predstavnika Krajine u Vilajetskoj skupštini podigla obrazovnu ustanovu koja je bila prva srednja škola u tom gradu. Iako je prvobitni objekt zapaljen 1878. godine tokom austrougarske okupacije,

Krajišnici su kasnije vlastitim sredstvima izgradili novu kamenu zgradu koja je postala simbol obrazovanja i duhovnosti u Cazinu. Posebno je naglašeno da je upravo cazinska medresa jedina od nekadašnjih deset krajiških medresa čija je zgrada očuvana, ali i jedina koja je obnovila svoj rad u savremenom vremenu.

Rad medrese reaktiviran je 1993. godine, u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, a nova zgrada škole izgrađena je nakon rata uz veliku podršku vjernika iz domovine i dijaspore.

Posebnu ulogu u završetku projekta imala je akcija „300 vakifa za Cazinsku medresu“, kroz koju su vjernici u kratkom vremenu uvakufili više od milion maraka za završetak izgradnje ovog impozantnog obrazovnog kompleksa.

Govoreći o savremenom radu medrese, profesor Pajić istakao je da je kroz ovu školu u posljednje tri decenije prošlo više od 1.500 učenika koji danas djeluju širom Bosne i Hercegovine i svijeta kao aktivni i korisni članovi društva.

Danas medresa ima više od 250 učenika raspoređenih u 12 odjeljenja, a o njihovom obrazovanju i odgoju brine tim profesora, odgajatelja i stručnog osoblja.

– U protekle tri decenije kroz našu medresu prošlo je više od 1.500 svršenika koji danas djeluju širom Bosne i Hercegovine i svijeta kao aktivni i korisni članovi društva – istakao je Harun Pajić, pomoćnik direktora Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“.

Posebno mjesto u radu medrese ima mjesec Ramazan, kada učenici i učenice odlaze na praksu u svoje džemate. Mladići pomažu imamima u džamijama širom Bihaćkog muftijstva i drugih krajeva Bosne i Hercegovine, dok učenice rade s djecom i ženama u svojim džematima, organizirajući edukativne sadržaje, predavanja i mektebsku nastavu.

Učenice Ilhana Bajrić i Esma Merdić istakle su da medresa za njih predstavlja mnogo više od škole  ona je mjesto gdje se stiču znanje, prijateljstva i životne vrijednosti.

Posebno su naglasile da ih rad u džematima tokom ramazana uči javnom nastupu, komunikaciji i odgovornosti prema zajednici, ali i razvija osjećaj povezanosti sa ljudima.

Sagovornici su zaključili da cazinska medresa danas predstavlja važan centar obrazovanja, duhovnosti i odgoja u Krajini, nastavljajući tradiciju dugu više od jednog stoljeća i ostajući mjesto gdje mladi grade svoj identitet utemeljen na vjeri, znanju i odgovornosti prema društvu.

Poruka vjere, poruka dobra: Izet Terzić

U emisiji „Poruka vjere, poruka dobra“ razgovarano je o važnosti znanja i obrazovanja u životu čovjeka, posebno iz perspektive islama.

Gost emisije bio je Izet Terzić, penzionisani profesor Islamskog pedagoškog fakulteta, koji je govorio o ulozi učenja u izgradnji ličnosti, odgovornosti onih koji prenose znanje te važnosti primjene naučenog u svakodnevnom životu.

Profesor Terzić podsjetio je da prve riječi objave u islamu – „Ikre“ (Uči) – jasno ukazuju na to da je znanje temelj ljudskog napretka i duhovnog razvoja. Prema njegovim riječima, islam od samog početka naglašava obavezu obrazovanja za sve ljude, bez obzira na spol ili društveni položaj.

Kur’anske poruke, kako je naglasio, jasno ukazuju da nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju, te da su upravo učeni ljudi oni koji najdublje razumiju i poštuju Božije propise.

Govoreći o značaju znanja, Terzić je podsjetio na kur’anski primjer poslanika Adema, kojem je Bog dao prednost nad melekima upravo zbog znanja koje mu je darovao. Time se, kako je istakao, potvrđuje da je znanje jedna od najvećih vrijednosti koje čovjek može posjedovati.

U razgovoru je posebno naglašena važnost primjene znanja u praksi. Terzić je podsjetio na poznatu izreku da je znanje bez djelovanja poput stabla bez ploda, naglašavajući da pravo znanje dobija smisao tek kada doprinosi pojedincu i društvu.

U tom kontekstu istakao je i odgovornost profesora, nastavnika i svih onih koji prenose znanje, jer je njihova dužnost da učenike ne podučavaju samo teoriji, već i pravilnoj primjeni naučenog.

Profesor Terzić osvrnuo se i na savremene izazove u sticanju znanja, upozoravajući da ljudi ponekad troše vrijeme na informacije i sadržaje koji nemaju stvarnu korist. Istakao je da islam podstiče potragu za korisnim znanjem onim koje doprinosi ličnom razvoju, napretku zajednice i boljem razumijevanju svijeta.

Tokom razgovora govorio je i o ulozi razuma u razumijevanju vjere, naglašavajući da Kur’an na brojnim mjestima poziva ljude da razmišljaju, istražuju i koriste razum koji im je dat kao Božiji dar. Upravo kroz razmišljanje i učenje, čovjek može dublje razumjeti poruke vjere i primijeniti ih u svakodnevnom životu.

– Znanje je jedna od najvećih vrijednosti koje je Allah darovao čovjeku, a njegova prava svrha ostvaruje se tek kada se ono primjenjuje u životu i koristi ljudima – istakao je profesor Terzić.

Na kraju je naglašeno da je odgovornost svakog pojedinca da znanje koristi na dobrobit društva, bez obzira na oblast u kojoj djeluje. Bilo da je riječ o naučnicima, profesorima, zanatlijama ili inovatorima, svako može svojim znanjem doprinijeti zajednici, što potvrđuju i brojni primjeri iz historije čovječanstva.

(Šejla Nezirević/Preporod.info)