MUKARNASI NAŠE VJERE |Geografija duhovnosti
Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, Foto: Amel Emrić
Piše: Hasan Eminović
U Lokvama kod Čapljine se tog 19. jula 1970. godine okupila zajednica na svečanoj mevludskoj priredbi u mesdžidu svog džemata. Polaznici vjerske obuke, pažljivo vođeni vrijednim imamom Ahmedom ef. Biberom, pripremali su se danima za ovaj poseban trenutak. Još prije početka svečanosti, glavni imam je obavio inspekciju obuke – pedeset polaznika iz Lokava i trideset pet iz Stanojevića pažljivo je pratilo njegove upute i savjete.
Mesdžid je zablistao zahvaljujući marljivom radu džematlija, posebno muteveliji Jašaru Zaklanu, koji je s neumornom posvećenošću uređivao učionicu i imamski stan. Iako je džemat brojao 180 islamskih domaćinstava, zajedničkim trudom i ljubavlju prema vjeri prostor je postao svijetlo okupljalište i simbol zajedništva.
Kad je svečanost dostigla svoj vrhunac, glavni imam je stao pred okupljene i tišina je prekrila prostoriju poput teškog plašta. Njegove riječi nisu bile samo govor – bile su tople, prožete tugom i nadom, poput svjetlosti koja probija kroz tamu. Govorio je o slozi i ljubavi, o snazi zajedništva koje može prevazići sve teškoće, i o važnosti da svaki član džemata svojim radom i srcem doprinese dobrobiti zajednice.
Kad je spomenuo plemeniti gest rahmetli Šatora Osmana, Osmanovo ime je odzvanjalo u srcima prisutnih. „Samo tri mjeseca prije, 14. aprila 1970. godine, naš dragi Šator Osman nas je napustio,“ rekao je imam glasom koji je lagano drhtao. „Ali prije nego što je otišao, ostavio nam je dar – uvakufio je dobru bašću od 600 m² u korist našeg mesdžida, vrijednu više od 2.500 ND. Taj gest nije samo imovina – to je svjetionik naše vjere, dokaz da plemenitost i ljubav prema zajednici ne umiru s ljudima.“
Prisutni su u tišini i molitvi proučili Fatihu I odali počast rahmetli Osmanu, osvjedočeni kako se duh zajedništva i dobrote širi kroz svaki kutak mesdžida.
Tog dana, Lokve su zasjale na mapama naše duhovnosi kao mjesto u kojem vjera, zajedništvo i plemenitost idu ruku pod ruku.
Prema tekstu objavljenom u Glasniku 1970.
(Preporod.info)