MUKARNASI NAŠE VJERE |Džamija u Planoj

^{Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, Foto: Amel Emrić}

Piše: Hasan Eminović

U malom selu Plana kod Bileće, stajale su stare, napuštene zidine džamije. Bilo je to 1941. godina kada je rat pokosio ovaj kraj, a zidovi svjedočili o stradanjima koja su zadesila ljude. Dvadeset godina su ostali prazni, sve dok Islamska zajednica nekako, na jedvite jade nije umolila Državu da prepozna  vrijednost zapuštenih džamijskih zidova i proglasi ih istorijskim spomenikom. Drukčije im džemat I džematlije nikako nisu mogli ni prići.

Islam je u ovom kraju imao duboke korijene. Posebno u porodici Avdić koja je, generacijama, čuvala vjeru i tradiciju. Njihova priča govorila je o opstanku i vjeri, i o tome kako u najtežim trenucima čovjek može sačuvati dostojanstvo.

Godine 1963., dolazak proljeća donio je nadu. Porodica Avdić i džematlije odlučili su obnoviti džamiju. Uspjeli u umoliti Reisul ulemu da umoli Državu da mogu raditi na njenoj obnovi. Rad je bio mukotrpan, ali vrijednom i predanom imamu, Sulejmanu ef. Bečiću, ništa nije bilo teško. Velika podrška bio mu je  i Omeraga Avdić, stariji iseljenik iz Amerike, koji nije zaboravio rodnu grudu. S grupom svojih zemljaka donio je sredstva i pomoć za obnovu. “Neka ga nagradi Onaj koji stvara sve,” govorili su mještani s poštovanjem. Eh taj Omeraga, baš on će biti sebeb da se u Ameriku nastani Ćamil Avdić, gromada od čovjeka, alim, pjesnik, vizionar, graditelj, dobrotvor, utemeljitelj I što je najvažnije dijete hercegovačkog krša.

Kada je džamija konačno bila spremna, 12. jula 1964. godine, selo je oživjelo. Džematlije su se okupile, a među njima i članovi Odbora Islamske vjerske zajednice iz Bileće. Čak su i predstavnici pravoslavne crkvene opštine došli, zajedno sa starim predsjednikom Petrom Babićem. Bezbeli I vlas je bila I ona u odijelima I kravatama I ona preobučena u uniforme UDBE. Ali najveći uzbuđenje izazvao je dolazak Sulejmana et. Kemure, Reisa-ul-uleme, koji je putovao iz Mostara da prisustvuje otvaranju.

Imam Bečić pozdravio je Reisa toplim riječima, naglašavajući koliko je važno da zajednica vidi svog duhovnog vođu. “Džematlije su radosne što u svojoj sredini vide Reisa, kome nije važan samo prosperitet naše vjerske zajednice, već i dobrobit cijele zajednice,” rekao je.

Reis je uzvratio riječima koje su odzvanjale u srcima svih prisutnih. Govorio je o težini vremena kroz koje su prolazili, ali i o radosti što su stari zidovi ponovo oživjeli. Njegove riječi bile su poput zraka svjetlosti: podsjetnik da vjera i zajedništvo uvijek mogu nadvladati mračna vremena.

Predsjednik Starješinstva, Hafiz Abdulah ef. Čaušević, govorio je o moralu i ljudskim vrlinama koje džamija njeguje. Podsjetio je prisutne da vjera postavlja temelje za poštovanje i odgovornost prema susjedima, te da su obnove ovakvih mjesta od opšte koristi.

Na kraju, Husein ef. Đozo evocirao je uspomenu na petstogodišnjicu Islama u ovim krajevima i apelovao na mlađe generacije da uče o značenjima vjere. “Ova džamija je dokaz da ovdje postoji sloboda i poštovanje,” rekao je, a publika je pljeskala u znak odobravanja.

Tog dana, nakon molitve i mevluda koji su izveli dječica i članovi ilmije, selo Plana odzvanjalo je pjesmom, molitvom i nadom. Stari zidovi više nisu bili samo kamen; postali su simbol opstanka, zajedništva i vjere koja traje kroz generacije.

Prema tekstu objavljenom u Glasniku 1964.

(Preporod.info)