MUKARNASI NAŠE VJERE |Ibrahim Ribica - sirotinjska majaka cijelog Mostara

^{Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, Foto: Amel Emrić}

Piše: Hasan Eminović

Danas se sjećamo jednog od istinskih stubova mostarske zajednice – merh. Ibrahima ef. Ribice. Ovaj ugledni trgovac i veleobrtnik, koji je svoje mnogobrojne dobričiniteljske živote posvetio dobrobiti drugih, preminuo je nakon brutalnog napada, u svojoj 83. godini, u Državnoj bolnici u Mostaru. U hadži Memijinoj džamijia na Carini 1943, u sred rata, nekakv jaramazin navodno je htio opljačkati ga, au stvari podgovoren je d aubije jednog od najuglednijih Bošnjaka u Mostaru. Njegova smrt duboko je pogodila mnoge neimućne, čije je živote olakšao, ali i cijelu zajednicu kojoj je nesebično služio.

Rođen u Hercegovini, Ibrahim ef. Ribica vrlo rano je ušao u svijet trgovine, nastavljajući posao kojeg je započeo njegov otac. Njegova radnja postojala je više od sto godina i spadala je među prvih nekoliko u Mostaru, poznatih diljem Hercegovine. Osim toga, Ibrahim ef. osnovao je prvu ciglanu u Hercegovini i veletrgovinu građevinskog materijala, podupirući gradnju i razvoj cijelog kraja.

U društvenom i privrednom životu muslimana dao je mnogo – osnivao je Prvo bosansko-hercegovačko muslimansko udruženje u Mostaru, Hercegovačku banku, te sudjelovao u kulturnim, prosvjetnim i dobrotvornim pothvatima. Svakom onom tko je bio u nevolji pružao je ruku pomoći, a svaku inicijativu koja je služila zajedničkoj koristi uvijek je podržavao.

Kao predsjednik Kotarskog vakufskog-me'arifskog povjerenstva u Mostaru, rahm. Ribica izgradio je brojne vakufske objekte i povećao prihode, tako da su imami, mujezini i ostali vakufski službenici bili zbrinuti I često dobivali zaslužena povišenja. Zahvaljujući njegovoj predanosti, potpuno je izgrađena nova munara i temeljito renovirana džamija Ćose Havadža vakufa na Musali, obnovljena Baba Beširova džamija, to je što se zna a onome što se ne zna ni broja nin kraja nema. Bio je ugledniji I od Husage Ćišića, I od hafiza Omera Džabića, I muderisa Ibrahima Fejića. Oni su njega birali kao predvodnika Vakufskom povjerenstvu.

Iako starac od 83 godine, Ibrahim ef. Ribica uvijek je pokazivao mladenački duh i polet kada se radilo o napretku zajednice. Njegova dženaza bila je pravi odraz poštovanja i zahvalnosti: cijelo građanstvo Mostara, bez obzira na vjeru, došlo je da iskaže počast ovom plemenitom čovjeku. Pokopan je u porodičnom groblju na Carini, a njegova porodica nastavila je njegovu tradiciju dobrotvornosti, obdarivši na dan dženaze sva mjesna društva visokim novčanim prinosima u sjećanje na njega.

I tako, čak i nakon njegove smrti, duh rahmetlije Ibrahima ef. Ribice i dalje živi kroz djela koja je započeo – kroz ljude kojima je pomagao, kroz vakufske objekte koje je izgradio i kroz zajednicu koju je oblikovao svojom nesebičnošću.

Prema tekstovima objavljenim u listu Osvit, 1943.

(Preporod.info)