Mensur Fazlović: Ramazanska praksa nije samo akademska obaveza, ona je most između fakulteta i džemata, domovine i dijaspore
Piše: Mensur Fazlović
Ja sam Mensur Fazlović, završio sam Behram-begovu medresu u Tuzli, trenutno sam student treće godine islamske teologije na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, ovogodišnju ramazansku praksu obavljam u džematu Narpes u Finskoj.
Ramazanska praksa realizira se u okviru predmeta Imamsko-muallimska praksa i sastavni je dio kurikuluma Fakulteta, a studenti je obavljaju u džematima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i dijaspori.
Ramazanska praksa za mene predstavlja poseban emanet i odgovornost. Ove godine taj emanet nosi i dodatnu težinu i dimenziju, jer prvi put praksu obavljam izvan svoje domovine, u Finskoj, u džematu Narpes.
Boravak u Finskoj mi pruža priliku da izbliza upoznam način na koji muslimani žive i organiziraju svoj vjerski život u drugačijem društvenom i kulturnom okruženju. Dolazak u novu sredinu, među nove ljude i u drugačiji način života, bio je značajno iskustvo, ali ono što ostaje isto jeste ljubav prema vjeri i ramazanu.
Posebno je upečatljivo vidjeti kako muslimani, iako daleko od Bosne i Hercegovine, brižno čuvaju svoju vjeru, tradiciju i osjećaj zajedništva.
Džemat Narpes odlikuje se toplinom i gostoprimstvom svojih članova. Ramazanske aktivnosti su raznovrsne: redovno se obavljaju dnevni namazi, klanja se džuma-namaz, organizuju se zajednički iftari kao i predavanja i druženja nakon teravih-namaza, uči se mukabela i organiziran je rad sa djecom.
Osjeti se snažna povezanost džematlija sa džamijom – ona ovdje nije samo mjesto ibadeta, nego i prostor susreta, podrške i očuvanja identiteta.
Posebno me dojmila spremnost džematlija da, uprkos radnim obavezama i svakodnevnim izazovima života u nordijskom društvu, redovno dolaze na namaze i aktivno učestvuju u ramazanskim sadržajima. Takvi detalji svjedoče da je ramazan istinsko vrijeme duhovne obnove i jačanja međusobnih veza.
Život u Finskoj odvija se ubrzanim i organiziranim tempom, ali ramazan unosi posebnu smirenost u svakodnevicu. Uprkos poslovnim obavezama, džematlije pronalaze vrijeme za namaz, učenje Kur’ana i zajedničko druženje. To potvrđuje da vjera ostaje temelj identiteta bez obzira na geografske i društvene okolnosti.
Ova praksa mi je omogućila da steknem nova iskustva, unaprijedim komunikacijske vještine i bolje razumijem potrebe džemata u dijaspori. Zahvalan sam džematu Narpes na srdačnom prijemu, podršci i ukazanom povjerenju. Nadam se da će i moj boravak ostaviti pozitivan trag i biti od koristi zajednici.
Ramazanska praksa tako nije samo akademska obaveza – ona postaje most između fakulteta i džemata, između znanja i života, između domovine i dijaspore, između teorije i stvarnosti.
(Preporod.info)
