MOJ RAMAZAN|Selma Droce: Svaki ramazan donosi neku novu spoznaju i unutrašnje sazrijevanje

U serijalu "Moj ramazan", koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

O svom iskustvu ramazana danas nam govori Selma Droce, profesorica muzike i vokalna solistica. 

1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

Svaki ramazan za mene je novo iskustvo. Svake godine naučim nešto novo, o Uzvišenom Gospodaru, o svojoj vjeri, ali i o samoj sebi.

Upravo zbog toga se uvijek radujem njegovom dolasku, jer znam da će donijeti neku novu spoznaju i unutrašnje sazrijevanje.

2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Posebno pamtim ramazan u godini kada sam upisala srednju školu. Tada sam postala dijelom jednog novooformljenog omladinskog ansambla koji je pripremao ramazanske i bajramske koncerte.

To društvo mi je bilo velika podrška, ne samo da postim, nego i da kroz druženje s vršnjacima radimo nešto korisno za širu društvenu zajednicu.

Nisu mi teško padali ni dugi dani za post, ni probe koje su trajale od iftara do sehura, kao ni školske, te porodične obaveze. Sve mi je išlo s lakoćom i taj ramazan je bio presedan.

3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?

Iskreno se radujem učenju Kur’ana, mukabelama i vremenu provedenom u druženju s Kur’anom. Relativno kasno sam naučila sufaru i tedžvid, imala sam već više od dvadeset godina, ali sam istinski željela da sebi učinim dostupnim Ono što nam je objavljeno, i zahvalna sam Bogu koji je to darovao.

I danas je moje učenje sigurno nespretno, ali su mi ti trenuci neprocjenjivi. Kada proučim posljednji džuz, uvijek osjetim i neku tugu, jer se takav osjećaj bereketa u vremenu i duboke posvećenosti teško može doživjeti u drugim mjesecima, a čovjek nikada ne zna hoće li uopće dočekati sljedeći ramazan.

4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe?

Tokom ramazana se prirodno mijenjaju prioriteti. Nastojim da većinu obaveza koje mogu pomjeriti završim prije ili nakon ramazana, jer volim da ovo vrijeme posvetim ibadetu, sebi i svojoj porodici.

Taj period doživljavam kao svojevrsno duhovno povlačenje i obnovu.

5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?

Da smo ovaj razgovor vodili možda prije petnaest godina, vjerovatno bih imala više prigovora, kritikovala bih društvo i ljude govoreći da se ne trude dovoljno u tome da ibadete i grade vrline.

Taj mladalački duh često je sklon kritikovanju. I u tome ima mnogo dobrog, jer kritika osvještava, a glas mladih uvijek treba uvažavati. Danas, međutim, mnogo više radosti pronalazim u svakom dobru koje vidim kod drugih.

Sretna sam kada je ramazan nekome prilika da organizuje iftar, da klanja namaz, da posti ili da na bilo koji način koristi zajednici. Radujem se svačijem odabiru da učini dobro, ma koliko ono naizgled bilo malo, jer možda je upravo to kod Gospodara veliko i dragocjeno.

6. Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?

Vjerujem da će mnogi potvrditi da se ljepota zajedničkih iftara teško može uporediti s bilo čim drugim.

Dok čekate ezan da prekinete post, nalazite se u društvu ljudi koje volite i koji vas vole. U tim trenucima čovjek je posebno svjestan zdravlja, blagodati i same ljepote tog zajedničkog trenutka.

Ponekad poželim da se taj osjećaj može usidriti i sačuvati u sjećanju, kao snaga koja će nas nositi kroz cijelu godinu.

7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

Savremena medicinska istraživanja sve češće ukazuju na važnost posta i preporučuju ga kao oblik fizičkog i mentalnog obnavljanja organizma.

I sama vjerujem da ta vrsta odmora i povratka suštini donosi čovjeku snagu i unutrašnji oporavak.

8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?

Budimo zahvalni Uzvišenom Gospodaru na svemu.

9. Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?

Svijet u kojem živimo daleko je od idealnog. U svakom trenutku negdje na planeti neko možda nema šta iftariti, nema s kim podijeliti iftar, nema mir niti osnovne uslove za dostojanstven život.

Kada toga postanemo svjesni, vlastite blagodati počinjemo doživljavati kao veliku odgovornost.

Upravo iz te zahvalnosti nastojim pronaći način da nekome drugome uljepšam ove dane i budem podrška koliko god mogu.

10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Ramazan je za svakoga od nas prilika i svima želim da svoje prilike najbolje iskoriste.

(Preporod.info)