Zajedno u Ramazanu: Visoko

U ramazanskom programu gledateljima je ponuđena sadržajna i emotivna priča o ramazanu u Visokom i Gračanici  sredinama koje se s pravom opisuju kao čuvari duha tradicionalne bosanske čaršije.

Kroz razgovor s glavnim imamima i bogata lična svjedočenja, otvoren je prostor za promišljanje ramazana kao vremena ibadeta, ali i kao mjeseca kolektivnog pamćenja, porodičnih veza i jačanja zajednice.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Visoko Midhat Čakalović, govorio je o prvim ramazanskim iskustvima iz djetinjstva, prisjećajući se skromnih iftara, dugih zimskih noći i snažnog osjećaja radosti koji je pratio prve dane posta.

Posebno je naglasio da ramazan u Visokom ima jedinstven ambijent od zvuka ezana s brojnih munara, do prepoznatljivog mirisa somuna koji uoči iftara ispuni čaršiju i donese trenutak tišine kakav se rijetko gdje može osjetiti.

U razgovoru je istaknuto da su današnji uslovi za vjerski život znatno unaprijeđeni: džamije su tople, uređene i infrastrukturno opremljene, a ramazanske aktivnosti planski organizirane. Ipak, postavljeno je i važno pitanje koliko savremeni čovjek uspijeva sačuvati onu unutarnju dimenziju ramazana, skromnost i dubinu imana koje su krasile ranije generacije.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Gračanica Senaid Uzunović, govorio je o snažnoj institucionalnoj pripremi za ramazan, koja započinje mjesecima unaprijed.

U fokusu su planiranje ramazanskih aktivnosti, angažman teravih-imama, rad s džematima i koordinacija s džematskim odborima. Posebno mjesto zauzimaju mukabele  sehurske, podnevne, ženske i omladinske koje, kako je istaknuto, predstavljaju važan odgojni i duhovni segment ramazanskog života.

Razgovor je dodatno obogaćen temom ramazanske prakse učenika i studenata medrese, koja u Gračanici i Visokom ima dugu tradiciju. Istaknuto je da ta praksa ne predstavlja samo pomoć džematima, već i nezamjenjivo životno iskustvo mladih budućih imama, kroz koje se uče odgovornosti, bliskosti s narodom i praktično življenje vjere.

– Ramazan nije samo u broju klanjača u džamiji, nego u promjeni čovjeka nakon Ramazana. Ako iz ovog mjeseca izađemo bolji prema porodici i zajednici, onda smo postigli njegovu suštinu – istakao je Midhat Čakalović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Visoko.

Kroz lična sjećanja, sagovornici su podsjetili na vrijeme kada su ramazanske teravije klanjane u kućama i malim prostorijama, kada su uvjeti bili teški, ali je zajedništvo bilo snažno. Danas, iako su materijalni uvjeti znatno bolji, izazov ostaje kako sačuvati puninu ramazanske atmosfere i prenijeti je na mlađe generacije.

Razgovor je potvrdio da Ramazan u Visokom i Gračanici nije samo vjerski kalendarski događaj, već živi društveni i duhovni proces vrijeme kada se džemati okupljaju, kada se pamćenje prošlosti povezuje s izazovima sadašnjosti i kada se vjera živi kroz zajednicu, porodicu i svakodnevnu praksu.

VISOKO; GRAD ZANATA, RADA I DUHOVNOSTI

Visoko je grad u kojem se historija i savremenost susreću kroz ljude koji čuvaju zanate, umjetnost i porodične vrijednosti. U posebnom ramazanskom razgovoru učestvovali su Emir Bešlagić, vlasnik brenda Nerc Bešlagić, Mahir Dervišević, predstavnik porodične firme Suho meso Dervišević, te umjetnik i poduzetnik Armin Muzaferija.

Kroz njihove priče Visoko se prikazuje kao grad u kojem zanat nije samo posao, nego naslijeđe koje se prenosi generacijama.

Emir Bešlagić govorio je o krznarskom zanatu koji je učio od oca, o razvoju brenda koji danas posluje širom Bosne i Hercegovine, ali i o izazovima s kojima se zanatlije suočavaju, poput smanjenog interesa mladih za izučavanje zanata. Posebno je istakao važnost znanja kao oblika zekata, naglašavajući da su kroz njegovu firmu stotine ljudi prošle obuku i pronašle svoju egzistenciju.

Mahir Dervišević je predstavio porodičnu priču proizvodnje suhog mesa koja traje od sedamdesetih godina prošlog vijeka. Od skromne porodične proizvodnje do prepoznatljivog imena na tržištu, naglasio je da su strpljenje, vrijeme i iskren odnos prema poslu ključni za kvalitet. Iako je pravnik po struci i zaposlen u institucijama BiH, porodični posao vidi kao emotivnu i identitetsku vezu koju ne želi prekinuti.

Armin Muzaferija je govorio o umjetnosti kao spoju emocije, duhovnosti i odgovornosti. Njegov pristup muzici, ilahijama i kulturnoj sceni zasniva se na iskrenosti i poruci koju umjetnost nosi, ističući da svaka melodija ima moć da oblikuje srce i svijest čovjeka. Govoreći o Ramazanu, svi sagovornici složili su se da se u Visokom ovaj mjesec posebno osjeti  kroz zajedništvo, tišinu iftarskog vremena, redove za somune i snažnu vezu ljudi s džamijama i tradicijom.

– Ako imaš iskren pristup onome što radiš bilo da je to muzika, zanat ili hrana  sve postaje umjetnost i ostavlja trag u ljudima – naglasio je Muzaferija.

Razgovor je poslao jasnu poruku: u Visokom se vjera, rad i identitet ne razdvajaju. Bilo da je riječ o zanatu, hrani ili umjetnosti, iskren rad s čistim nijjetom ostaje temelj trajnih vrijednosti.

 Poruka vjere, poruka dobra: hfz. Zijad Dervić

U specijalnom segmentu emisije Poruka vjere, poruka dobra gostovao je Hafiz Zijad Dervić, koji je u opširnom razgovoru govorio o neraskidivoj vezi Kur’ana i znanja, te o važnosti nauke kao temeljnog principa islama. Polazeći od prve kur’anske objave  imperativa „Ikre“  istakao je da islam od samog početka postavlja učenje, razmišljanje i istraživanje u središte vjernikovog života.

Hafiz Dervić je naglasio da Kur’an nije naučna knjiga u klasičnom smislu, ali da sadrži brojne znakove i ajete koji čovjeka podstiču na promišljanje o prirodi, svemiru i samom sebi.

Posebno je pojasnio šire značenje pojma „ajet“, koji u Kur’anu ne označava samo tekstualnu jedinicu, već i sve pojave koje nas okružuju  od smjene dana i noći, različitosti jezika i boja kože, pa do emocija poput ljubavi, samilosti i empatije. Sve su to, kako je istakao, Božiji dokazi za one koji razmišljaju i traže smisao.

Govoreći o savremenom dobu, hafiz Dervić je ukazao na to da današnja tehnologija i naučna dostignuća omogućavaju dublje razumijevanje kur’anskih poruka koje ranije generacije nisu mogle sagledati u potpunosti.

Naveo je primjere kur’anskih opisa stvaranja čovjeka, razvoja embrija, kretanja nebeskih tijela i širenja svemira, naglašavajući da su mnoga od tih saznanja potvrđena tek stoljećima nakon objave Kur’ana.

Poseban akcenat stavio je na pogrešno shvatanje podjele na „vjerske“ i „svjetovne“ nauke, ističući da je svaka korisna nauka  medicina, fizika, hemija, matematika, astronomija ili humanističke nauke  dio vjerske obaveze ako se izučava s ispravnim nijjetom. Prema njegovim riječima, ibadet bez znanja vodi u površnost i zatvorenost, dok nauka bez vjere gubi etički i duhovni kompas.

– Prva objava nije bila ‘klanjaj’ niti ‘posti’, nego ‘Ikre – uči’, čime je znanje postavljeno u samo središte čovjekovog života – istakao je hafiz Zijad Dervić.

U razgovoru je upozorio i na stanje savremenog muslimanskog svijeta, naglašavajući potrebu za samokritikom i povratkom izvornom razumijevanju islama, kakvo je postojalo u periodu najvećeg civilizacijskog i naučnog uspona muslimana. Posebno je istakao važnost obrazovanja mladih i ulogu medresa koje objedinjuju vjerske i opće nauke, nudeći cjelovit pristup odgoju i obrazovanju.

Zaključujući razgovor, hafiz Dervić je poručio da se vjera i nauka ne suprotstavljaju, već međusobno nadopunjuju, te da samo takav uravnotežen pristup može donijeti istinski duhovni i društveni napredak.

(Šejla Nezirević/Preporod.info)