Azra Ljevaković-Filan, 113. hafiz Behram-begove medrese: Put hifza traži disciplinu, ali donosi posebnu slast

Azra Ljevaković-Filan, 113. hafiz Behram-begove medrese: Put hifza traži disciplinu, ali donosi posebnu slast

Početkom februara ove godine pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini cijeli Kur'an napamet proučila je Azra Ljevaković-Filan te tako stekla titulu hafize Kur'ana.

Završila je Behram-begovu medresu u Tuzli te Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Četvrti je hafiz 341. generacije Behram-begove medrese, a muhaffiz joj je bio hafiz Ahmed Bukvić.

U razgovoru za Preporod.info, hafiza Ljevaković-Filan se prisjeća da je ljubav prema Kur'anu bila prisutna još od djetinjstva i mektepskih dana. 

– Za početak velika želja da naučim tečno i pravilno učiti Kur'an, onako kako sam tada na kasetama hafize i učače Kur'ana slušala. Uvijek sam sa posebnim divljenjem gledala osobe koje su znale napamet neke odlomke, sure iz Kur'ana, a naravno na posebnom mjestu su uvijek bili hafizi. Mekteb je svakako temelj i one lekcije koje sam slušala od svog Sulejman-ef. Halilovića – kaže hafiza Ljevaković-Filan.

Učenje Kur'ana se uvijek njegovalo u njenoj porodici, te, kako navodi 'moji roditelji, a posebno babo, koliko je imao slobodnog vremena koristio bi da nešto od Kur'ana nauči napamet'. 

– Tako smo se jedne godine, porodično prijavili na kurs u Tešnju, koje je organizovalo Udruženje Zeman u koordinaciji sa Medžlisom Tešanj, i na tom kursu upoznajem hafiza Ahmed-ef. Bukvića, sa kojim prelazim u toj godini Amme Džuz. Osjetivši slast naučenog džuza, pojavila se iskra da to zadovoljstvo nastavim njegovati u svom životu, i to je početak želje da započnem učenje Kur'ana napamet – ističe hafiza.

Nakon toga upisuje Behram-begovu medresu te na samom početku, saznaje da će u toj godini, dijeliti sobu sa jednom učenicom hafizom, a s druge strane i sa učenicom koja je intenzivno u tom periodu učila hifz. 

–  Takav ambijent je u meni dodatno ojačao interesovanje za učenjem Kur'ana napamet. Međutim taj put zaista traži jaku disciplinu, žrtvu i organizaciju vremena koju ja u tom trenutku nisam imala izgrađenu. Primjere koje sam imala u svom okruženju nosila sam uvijek u svojim mislima i svom srcu, ali tek na prvoj godini Fakulteta islamskih nauka osjetila sam da sam spremna da ozbiljno krenem tim putem.

Upoznala sam prijateljicu hafizu i naše intenzivno druženje probudilo je u meni ozbiljnost i odlučnost koju ranije nisam imala.

Moglo bi se reći, da je u mom slučaju okruženje kao blagodat koju sam u tom trenutku prepoznala i čvrsta odluka da tim putem ozbiljno krenem bio presudan momenat na mom putu hifza. Tada se javljam svom prvom muhaffizu Ahmedu, da nastavim sa učenjem Kur'ana napamet – kaže ona.

Ističe da je put hifza poseban proces u kojem čovjek, pored učenja Kur'ana napamet, istovremeno sazrijeva u svakom smislu kroz to učenje. 

–  Moj put je trajao sedam godina. Tokom studija sam započela učenje hifza, a u tom periodu sam se i udala, tako da sam paralelno usklađivala studij, hifz i privatni život. Nisam mislila da će me više odgovornosti koje preuzimam odvući od ovog puta, jer su želja i ljubav prema Kur'anu uvijek bile veće od toga. Šta više, suprug i ja zajedno studiramo i uporedo učimo hifz u tom periodu – govori hafiza Ljevaković-Filan.

Napominje da je najizazovnije bilo održati kontinuitet u učenju, jer hifz traži upravo to, a kada zbog obaveza dođe do prekida, potrebno je vrijeme da se ponovo vrati isti tempo. 

– Tokom tog perioda Allah me počastio i ulogom majke. To je donijelo nove obaveze, ali i posebnu ljepotu na mom putu hifza. Važno je znati u trenutku poredati prioritete, nekada jednostavno uz svu želju da čitav dan budeš uz Kur'an, neki drugi emaneti dođu na prvo mjesto. To smo i suprug i ja uvijek znali, hvala Allahu prihvatiti – ističe.

Možda je to nekada usporavalo tok učenja, kaže hafiza, ali je davalo i posebnu slast. 

–  Kada nakon mnogo kalkulacija, razmišljanja kako da organizuješ dan pred sobom, a da sve stane na svoje mjesto, u jednom trenutku napišeš svom muhaffizu poruku da si spremio stranice, i proučiš ih pred njim. Za mene većeg zadovoljstva od toga u tom periodu nije bilo. Poseban osmijeh i sreća, kada uz Allahovu pomoć ispuniš cilj i sa novom energijom nastavljaš dalje – govori hafiza Ljevaković-Filan.

Govoreći o ulozi porodice, muhaffiza i okruženja na putu hifza i njihove podrške, podsjeća da su suprug i ona zajedno studirali i učili hifz. 

– On je bio poseban pokretač da to u našem životu postane najljepša okupacija. Moj suprug Sakib završava hifz u februaru 2022. godine.

Podrška koju smo davali jedno drugom u tom periodu je nešto najljepše što bih istaknula na mom putu hifza, jer i njegov put je dijelom bio i moj put, a i moj put njegov.

Uskladiti mnogo obaveza uz hifz nije lahko, ali neizmjerno povjerenje i podrška koju smo imali jedno prema drugom je nešto posebno što nosimo kroz život – govori hafiza Ljevaković-Filan. 

Međutim, nastavlja ona, svakako da to sami ne bi mogli iznijeti. Allah im je dao okolnosti u kojima su se mogli organizovati. 

–  Moji roditelji, koji žive blizu nas, pomagali su oko naše kćerkice i na druge načine olakšavali svakodnevne obaveze. Ne mogu zaboraviti nikada svoje iznenadne dolaske njima kada god mi je bilo potrebno, bez ustručavanja i mnoštvo drugih stvari koje je nemoguće staviti na papir. S druge strane, suprugovi roditelji, koji su maksimalno razumjeli žrtvu na ovom putu i uvijek bili podrška u svakom smislu. Od njih smo, s druge strane bili udaljeni nekoliko sati vožnje. To nam je samo po sebi otežavalo češće posjete i druženja, a uz učenje hifza pred sami kraj to je bilo još više reducirano, ali nikada, baš nikada nismo osjetili nikakvu zamjerku niti nezadovoljstvo – ističe hafiza.

Nama kao vjernicima, kaže, zadovoljstvo roditelja je na posebnom mjestu, u njihova lica uvijek gledamo sa posebnim pogledom.

–  Ističem ovaj momenat kao važan psihološki faktor, da rahat nastaviš putem kojim ideš, uz još jednu dodatnu snagu koja ti se pruži. Podrška porodice i zajednice u kojoj boraviš je neizmjerno važna. Moj put hifza je obilježio i angažman mog supruga u Džematu Vukovo, na području MIZ Tešanj. Počevši od džemata i dragih džematlija i džematlijki, pa do Medžlisa, uvijek smo naizlazili na razumijevanje shodno našem cilju i okolnostima u kojima smo bili – napominje hafiza Ljevaković-Filan.

Zahvalna je Allahu, dž.š., što joj je ovaj put olakšao sa svih strana te naglašava da u toj podršci posebno mjesto zauzima muhaffiz. 

–  Kao jedna studentica, supruga, majka, u nekom trenutku u tišini bih znala sebi postaviti pitanje, da li sam sigurna da mogu nastaviti, ali moj muhaffiz u to nikada nije sumnjao. Pratio me je kroz sve moje faze života i uvijek je vjerovao da mogu uspjeti uz Allahovu pomoć. Sa samo jednim upitnikom u poruci, rekao bi mi mnogo.

Muhaffiz, kao mentor na ovom putu, je važan faktor koji nam ulijeva na poseban način samopouzdanje.

Nekada je moje učenje išlo brže, nekada mi je bilo potrebno više vremena da pripremim stranice, ali znajući moje okolnosti, na poseban način bi pohvalio učenje i dao vjetar u leđa da nastavim dalje. Ovom prilikom se želim zahvaliti svima koji su na bilo koji način svojim postupcima i riječima bili podrška na ovom putu – govori hafiza Ljevaković-Filan uz dovu da ih Allah, dž.š., nagradi za njihov trud.

Hafiza Ljevaković-Filan se prisjeća i Behram-begove medrese te ističe da je Medresa imala veoma važnu ulogu u njenom životu i u velikoj mjeri je oblikovala njen odnos prema Kur’anu. 

–  Iako u tom periodu nisam intenzivno započela s učenjem hifza, upravo sam u medresi stekla disciplinu, radne navike i ozbiljan pristup učenju, što mi je kasnije mnogo pomoglo na tom putu. Posebno su mi značili časovi kiraeta, kroz koje smo učili pravilno i lijepo učiti Kur’an, ali i razvijali osjećaj odgovornosti prema njegovom učenju. Kroz samo izučavanje Kur’ana i kroz ostale predmete i stalni kontakt s njim, u meni se postepeno razvijala sve veća ljubav i želja da mu se više posvetim. Veliki utjecaj imao je i ambijent u učionici, gdje se osjećala posebna posvećenost i poštovanje prema Kur’anu, a profesori su svojim pristupom i primjerom dodatno podsticali tu ljubav. Upravo je takvo okruženje u meni probudilo želju da kasnije ozbiljnije krenem putem hifza i da Kur’an bude važan dio mog života – kaže na kraju hafiza Ljevaković-Filan.

(A.D./Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti