“Da ne preselim prije nego što završim hifz”: Priča hafiza Adnana Salihagića”
Put hafiza Adnana Salihagića nije počeo velikim planovima niti uvjerenjem da će jednog dana nositi titulu hafiza. Naprotiv, kako danas svjedoči, hifz mu je u djetinjstvu izgledao kao nedostižan cilj.
Prvi ozbiljniji koraci započeli su još u mektebu u Bojniku, gdje ga je privuklo učenje Kur’ana njegovog muallima ed-ef. Hafizovića. Nakon što je naučio suru Jasin napamet, uslijedio je novi podsticaj, kada je tadašnji imam Mehidin-ef. Bešlić njegovom babi preporučio da ga uključi u halku kod kurra hafiza Alija-ef. Rahmana.
– Tad, još uvijek u osnovnoj školi, izgledalo mi je to nemoguće – prisjetio se Salihagić.
Upisom Gazi Husrev-begove medrese, nastavio je put učenja hifza. Iako ga je u početku motivirala želja da bude smješten u internatu, vrlo brzo se razvila i dublja povezanost s učenjem Kur’ana.
– Roditelji su mi rekli da, ukoliko se okušam u učenju hifza, uplatit će mi internat, gdje ću stanovati s drugim učenicima. Meni je to bilo interesantno jer sam iz Sarajeva i pretpostavljao sam da ću biti "vanjski" učenik, koji svaki dan putuje na nastavu od kuće. Međutim, to me motiviralo da se baš okušam u hifzu – ispričao je mladi hafiz.
Govoreći o tom periodu, priznaje da mu je bilo teško čak i zamisliti da će postati hafiz.
– Prije bih povjerovao kad bi mi neko tada kazao da ću biti milioner ili milijarder nego da ću biti hafiz Kur’ana. Toliko mi je to izgledalo nemoguće – kazao je.
Za svog muhafiza izabrao je hafiza Ammara Bašića, kojeg je doživljavao kao blagu i susretljivu osobu. Te osobine je kasnije i potvrdio u praksi, uz dodatnu spoznaju da se iza blagog pristupa krije i velika zahtjevnost.
Prema njegovim riječima, presudan trenutak dogodio se nakon što je napamet naučio približno devedeset stranica Kur’ana, na što je muhafizova reakcija bila rečenica da će, ako Bog da, jednog dana postati hafiz.
– Samo što nisam zaplakao. Nakon toga jedna od mojih najčešćih dova bila je da ne preselim prije nego što završim hifz Kur’ana – prisjetio se Salihagić.
Posebnu ulogu u njegovom uspjehu imala je disciplina. Dane u medresi koristio je za ponavljanje naučenog gradiva kad god bi pronašao slobodan trenutak, pa i tokom kratkih odmora između nastave.
Kako ističe, upravo su ga zahtjevi muhafiza naučili da cijeni svaki slobodan minut.
– Tih pet ili deset minuta u pauzama mnogo znače. Kada bismo koristili samo toliko vremena svaki dan za neki svoj životni cilj, vjerujem da bismo ga ostvarili – rekao je.
Danas, kao muhafiz koji podučava druge, nastoji prenijeti iskustvo koje je i sam stekao tokom godina učenja. Posebno naglašava važnost odnosa između muhafiza i kandidata.
– Moj muhafiz bio mi je i prijatelj i neko ko je bio veoma strog kada je trebalo. Taj balans između strogoće i blagog pristupa bio je ono što me je vodilo kroz cijeli proces – zaključuje hafiz Salihagić.
(Nedim Gondžić/Preporod.info)
