Bihaćki muftija u hutbi u Maloj Kladuši: Allahove riznice milosti nikada ne presušuju

Bihaćki muftija hfz. Mehmed-ef. Kudić održao je hutbu u kojoj je govorio o Allahovoj neizmjernoj milosti, slabosti ljudske prirode i važnosti povjerenja u Božiju opskrbu.

U obraćanju vjernicima podsjetio je na kur’anske poruke koje čovjeka pozivaju na razmišljanje o Allahovoj moći i mudrosti u stvaranju, naglašavajući da su imetak i blagodati koje ljudi posjeduju samo povjerenje koje im je Uzvišeni Allah dao.

Poseban naglasak stavio je na važnost darežljivosti, zekata i sadake, podsjećajući da davanje na Allahovom putu ne umanjuje imetak, već donosi bereket i jača solidarnost u zajednici.

U nastavku prenosimo hutbu u cijelosti:

Hutba bihaćkog muftije

(Mala Kladuša, 6.03.2026.)

Uzvišeni Allah u Kur’anu često podsjeća čovjeka na dvije velike istine: na Svoju neograničenu moć i na slabost ljudske prirode. U mnogim kur'anskim ajetima naći ćemo da Allah, dž.š., usmjerava svoje robove da pogledaju svijet oko sebe, da razmišljaju o nebesima, zemlji, prirodi, životu i stvaranju čovjeka. Ovi ajeti imaju za cilj da probude dublje promišljanje i da čovjek kroz znakove u prirodi prepozna Allahovu moć i mudrost. U suri El-Isra Allah,dž.š., podsjeća ljude na veličinu stvaranja, pa kaže:

„Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo poriču.“ 

Ovaj ajet podsjeća čovjeka da Onaj Koji je stvorio ogromna nebesa i prostranu Zemlju bez ikakve sumnje može ponovo proživjeti ljude na Sudnjem danu. Allah je stvorio ovaj veličanstveni svemir, pa zar je teško da ponovo stvori čovjeka?!

Ali odmah nakon toga Allah govori o prirodi čovjeka i njegovom odnosu prema dunjaluku. Zato u sljedećem ajetu kaže:

„Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu tvrdica.“ (EL-Isra 100)

Ovim riječima Allah nam pokazuje jednu duboku istinu o čovjeku. Kada bi ljudima bilo dato da upravljaju Allahovim riznicama milosti – riznicama opskrbe, zdravlja, snage i svih blagodati – mnogi bi ih zadržavali i ne bi ih dijelili drugima. Bojali bi se da će nestati ono što imaju.

Islamski učenjaci tefsira, prenose riječi ashaba kao što je Ibn Abbas koji kaže da riječi „iz straha od trošenja“ znače iz straha od siromaštva. Čovjek se boji da će mu nestati ono što ima, pa zbog tog straha ponekad uskraćuje čak i ono što je dužan dati drugima.

Međutim, Kur’an nas uči velikoj istini - da Allahove riznice milosti nikada ne presušuju i da blagodati koje On daje se ne umanjuju. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, Poslanik, a.s., je rekao:

  „Ruka Allahova je puna; ništa od onoga što se iz nje udijeli ne umanjuje je. Daruje obilno noću i danju. Vidite li koliko je Allah udijelio od kada je stvorio nebesa i Zemlju? Pa, ono što je u Njegovoj ruci nije se smanjilo. Njegov Arš je bio na vodi, a u Njegovoj drugoj ruci je vaga kojom On spušta i uzdiže koga hoće.“

Hadis nam  govori o Allahovoj neizmjernoj darežljivosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da je Allahova ruka puna i da je davanje ne umanjuje, već On stalno daje noću i danju. Od trenutka kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju, sve što je darovao Svojim stvorenjima nije nimalo umanjilo ono što je kod Njega. Time se naglašava Allahovo savršeno bogatstvo i potpuna neovisnost o stvorenjima.

Učenjaci pojašnjavaju da riječ „puna“ ne znači samo punoću u doslovnom smislu, nego ukazuje na beskrajno Allahovo bogatstvo i neiscrpnu riznicu opskrbe. Izraz „ne umanjuje je“ znači da se Allahovom davanju ne može naći granica niti ono može biti iscrpljeno.

Hadis navodi da je u drugoj ruci vaga kojom Allah spušta i uzdiže. Učenjaci su objasnili da to znači da Allah pravedno raspoređuje i određuje stanja među ljudima: nekima daje više, a nekima manje, nekoga uzdiže, a nekoga spušta – sve po Svojoj mudrosti i pravdi.

Poštovana braćo!

Ovaj svijet nije naše trajno vlasništvo. On nam je dat na korištenje, kao iskušenje i povjerenje. Sve što imamo – imetak, zdravlje, snagu, znanje – zapravo je Allahov dar koji nam je privremeno povjeren.

Čovjek često misli da će ga imetak spasiti ili da će ga davanje osiromašiti. Ali vjernik zna da je prava sigurnost u Allahu, a ne u onome što je u našim rukama. Iz kur'anskih kazivanja vidimo kako je u prošlosti bilo onih koji su velika bogatstva posjedovali, ali odjednom su Allahovom odredbom brzo i nestala.

Zato je Poslanik Muhammed, a.s., rekao:„Sadaka ne umanjuje imetak.“

Naprotiv, ono što čovjek podijeli radi Allaha zapravo ostaje i donosi bereket, dok ono što čuva samo za sebe često nestane bez koristi.

Pogledajmo život poslanika i njegovih ashaba. Kada je došlo vrijeme da se pomogne muslimanskoj zajednici, ashabi su davali od onoga što su imali. Među njima je bio i Ebu Bekr koji je jednom prilikom donio sav svoj imetak. Kada ga je Poslanik upitao šta je ostavio svojoj porodici, odgovorio je: „Ostavio sam im Allaha i Njegovog Poslanika.“

Neophodno je da ispravno razumijemo zekat, koji je farz i ibadet, kao što je i namaz. Zekat ne samo da čisti naš imetak i našu dušu, već i osigurava i unapređuje ono što nam ostaje od imetka.

On u našim porodicama razvija osjećaj solidarnosti, brige i odgovornosti prema drugima. Jednostavno rečeno, dok god smo zauzeti nastojanjem da pomognemo drugima, manje ćemo biti opterećeni vlastitim brigama i iskušenjima.

Najveća slabost čovjeka često je strah od siromaštva. Zbog tog straha ljudi ponekad zaborave na dobročinstvo, na pomaganje drugima i na dijeljenje onoga što imaju. Ali Kur’an nas uči da je siromaštvo srca opasnije od siromaštva imetka.

Zato su mudri ljudi rekli:„Ljudi su zbog straha od siromaštva zapravo u siromaštvu.“

Onaj ko stalno strahuje da će izgubiti imetak nikada ne osjeti pravi mir, čak i kada ima mnogo.

Zato molimo Allaha da očisti naša srca od škrtosti, da nam podari iskreno oslanjanje na Njega i da nas učini od onih koji dijele radi Njega.

Amin.

(Preporod.info)