MOJ RAMAZAN | Fatima Kukić: Kad bi se čovjek cijelog života ponašao kao za ramazan, smrt bi mu bila Bajram

U serijalu "Moj ramazan", koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

Danas nam o svom iskustvu ramazana govori Fatima Kukić, studentica i spisateljica iz Bugojna. 

1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

Ramazan, kao najljepši gost kojeg kuća i sam čovjek može dočekati, smiraj u duši, srce ispunjeno posebnom toplinom i posebnim osjećajem sreće, nadivniji je dio godine.

Ramazan zaista dolazi kada je srcu najpotrebniji i to argumentiram svojim ovogodišnjim iskustvom. Kao studentu, stres je prisutan stoprocentno, volja za nekim radom minimalna, ali pomisao da stiže najljepši gost, uistinu, mijenja stanje.

2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Ramazan kojeg pamtim, jeste ramazan 2024. godine. Više je razloga zašto baš taj.

Prvi jeste taj što je ramazan 2024. godine bio moj prvi ramazan kao djevojke sa hidžabom. I to je bio najljepši ramazan.

Kao drugi razlog navodim to što je te godine moja porodica, uža i šira, bila je na okupu. Svi smo bili zajedno, a sada, dvije godine poslije, neki su u drugom gradu, u drugoj državi, a neki više nisu s nama, otišli su na bolji svijet.

3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?

Svaki oblik ibadeta donosi podjednaku “dozu” unutrašnjeg mira, ali ona neopisiva sreća kada gledate porodicu sretnu i nasmijanu čini da se osjetite preporođeno.

Okupljanje s prijateljima za odlazak na teravije, pa poslije, druženje u džamiji i klanjanje nafila-namaza nije nešto što se često dešava i mimo ramazana, bilo iz opravdanog ili neopravdanog razloga.

Zato volim da kažem: kada bi se čovjek cijelog života ponašao kao za ramazan, smrt bi mu bila Bajram.

4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne obaveze?

Što bi narod rekao: “Ko hoće nađe način, a ko neće nađe izgovor.”; slično je i sa drugim obavezama i obavezama koje dolaze ramazanom.

Trudim se da barem taj mjesec dam sebi oduška od ostalih stvari i maksimalno posvetim sebi i svojim obavezama u ramazanu. Na kraju dana, ramazan je jednom godišnje, a profesionalne obaveze su tokom cijele godine.

5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali: vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?

Naravno da postoje, kao i kod drugih. Kroz primjer ću pokazati šta sam naučila i šta učim sa svakim ramazanom.

Post traje 12 sati, priprema za iftar, također, par sati, a kada sjednemo da iftarimo, siti smo za svega par minuta. I to je odličan primjer da naučimo da su dunjalučke potrebe, zaista kratkog vijeka.

6. Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom: običaji, zajedničke prakse, detalji?

Ovaj ramazan je mnogo drugačiji od prethodnih. Otac i brat u drugim državama, ja u drugom gradu, a majka i nana same u našoj porodičnoj kući.

Prakse ili stare navike su poprilično iste: majka i ja bismo kuću uredile u tom posebnom duhu, ukrasi i svijeće, svaka u svom posebnom ćošku.

Halvu bih zamijesila zajedno sa majkom, a brat i otac bi sve nijemo posmatrali i divili se novom enterijeru. Samo taj okup porodice bi bilo više nego dovoljno.

7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

Na post gledam posebnim očima, sama činjenica da je to poseban ibadet i jedan od temelja islama govori mnogo. Od savremenog doživljala, odvaja me upravo navedena činjenica, da je post, kao ibadet, Allahu veoma drag i da će Allah za njega neizmjerno nagraditi.

Sve dok se ovim vodim, nijedna trunka prolaznoga me neće ni najmanje dotaknuti.

8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima: sebi, svojoj porodici, zajednici?

“Niko od vas neće biti pravi vjernik dok ne voli za svoga brata ono što voli za sebe.” (Buhari)

Svaka dova, upućena tokom ramazana će biti primljena, jer se dova postača ne odbija. Govorim i iz ličnog iskustva, svaki put kada sam tražila nešto za sebi dragu osobi, Gospodar je to i meni ispunio.

9. Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?

Prije svega kroz post, strpljenje i solidarnost. To nije samo odricanje od hrane i pića ili bilo kojih drugih potreba, to je ujedno i vrijeme duhovnog čišćenja i empatije.

Post nas zapravo uči, kako izgleda biti gladan, žedan, pa na taj način se suosjećamo s onima kojima je to svakodnevnica.

Kroz vlastito iskustvo razvijamo suosjećanje sa siromašnima, bolesnicima. Zato se u ramazanu posebno naglašavaju zekat i sadaka.

10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Teško je izdvojiti samo jedno, ali jedna od stvari bi bilo to da ramazan nije odricanje potreba, nego približavanje Allahu, dž. š.

Ipak, ramazan je mjesec kada utišamo sebe i ispred svojih potreba stavimo tuđe. Ramazan nas uči da nije bitno koliko imamo, nego koliko smo spremni da damo.

(N.G./Preporod.info)