MOJ RAMAZAN | Damir Kustura: Ramazan nas uči da snaga nije u dominaciji, nego u kontroli

U serijalu "Moj ramazan", koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

Danas nam o svom iskustvu ramazana govori Damir Kustura, bosanskohercegovački glumac iz Sarajeva, poznat u radu u pozorišnim predstavama, TV serijama i filovima te međunarodnim produkcijama.

1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

Ramazan je za mene kao povratak kući, zajedničkim objedima, ne samo povratak vjeri, nego povratak sebi, najbižima. Obilje pažnje, ljubavi, topline… Potrudimo se da se vidimo s najblizima da što više vremena provedemo u zajedništvu i ibadetima. Što sam stariji, sve jasnije osjećam da ramazan nije prekid ustaljenog ritma života - nego njegovo pročišćenje. To je Božija milost – prilika da se iznova preispitamo pred Uzvišenim, svjesni svojih slabosti ali i Njegove blizine.

2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Najživlje slike su ratnih ramazana iz djetinjstva, kada su mirisi iftara i sehura imali posebnu težinu. Zanimljivo da se sjećam jasnije sehura nego iftara… Bili smo u izbjeglištvu u Zenici. Sjećam se hladnoće tih sehurskih jutara, nismo imali ni grijanja, a ni dovoljno hrane… Po zidu sobe se caklilo od mraza, a jak miris konzerve ribe iz humanitarne pomoci ispunjavao je sobu, improvizirana lojanica je osvjetljavala jedva malo sobu…ali tad sam prvi put osjećao ponos, ali i neku zrelost jer sam tada prvi put shvatio da post nije samo glad – nego odluka. Odluka da se čovjek bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi i dalje suzdrži radi Boga.

3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?

Prvenstveno taj ramazanski hâl mi prija. Ibadeti u noći, njima se radujem, oni najiskreniji. Kad si sam u kući, niko te osim Gospodara ne vidi. Kad ustanes radi Njega, klanjaš, doviš… u tišini noći. Tome se radujem i tome se trudim što više posvetiti svakog ramazana, a i izvan kad god mogu i koliko nam ovaj današnji brzi način života dopušta..

4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe?

Ne vidim ih kao suprotnosti. Ako je nijjet ispravan, i posao može biti ibadet. Nastojim da ramazan unese smirenost u moj rad, da budem strpljiviji, pažljiviji, sabraniji. Ramazan me uči disciplini – a disciplina je potrebna kako u svemu tako i u umjetnosti i u vjeri.

5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?

Trenuci dove u samoći, razgovor sa Svevišnjim. Trenuci kada čovjek prizna sebi vlastite slabosti. Ramazan nas uči da snaga nije u dominaciji, nego u kontroli. Naučio me da praštam – i da tražim oprost. Dobročinstva ljudi prema meni i prema drugima koje upratim me potiču da budem bolji, pažljiviji…da se mijenjam. A sve je to od Allaha.

6. Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?

Velika pospremanja pred dolazak dragog gosta- ramazana, unaprijed se osjeća posebnost. Priprema iftara za najmilije, miris ramazana je poseban ispuni svaku kuću u kojoj se ibadeti, kuća jednostavno drugačije zrači, sija…

7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

U vremenu koje nas rasipa na hiljadu strana, post nas sabira. Uči nas mjeri. Uči nas da nismo robovi strasti, hrane, brzine. Post vraća čovjeku dostojanstvo – jer pokazuje koliko ogromnu snagu posjeduje kad može reći “ne” sebi, vjerujući i uzdajući se u Gospodara svjetova.

8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?

Dok dišemo ima nade, vrata milosti su otvorena- iskoristimo to. Čuvajmo namaz, naučimo se vrijednosti i moći dove, čuvajmo jedni druge i čuvajmo mehkoću naših srca.

9. Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?

Glad podsjeti na one koji gladuju cijele godine. Ramazan nas upozori da vjera nije samo vertikala prema Bogu, nego i horizontala prema ljudima. Sadaka nam je i naređena i preporučena, ne umanjuje naš imetak. Čisti ga! Ne smijemo zaboraviti na obavezu zekata i sadekatul-fitra i na sve one koji su u potrebi.

10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Mjesec susreta, susreta sa samim sobom, sa porodicom, prijateljima sa zajednicom i, prije svega, sa Gospodarom. Iz njega trebamo izać mekšeg srca – napunjenih “baterija” da izdrže do narednog - onda smo ga zaista doživjeli.

(Preporod.info)